U Češkoj je više od trećine ispitanika osjećalo da su u opasnosti od izgaranja na poslu, u Norveškoj je 19% radnika doživjelo mentalnu iscrpljenost barem jednom tjedno nakon radnog dana... Pokazuju to podaci Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (Eurofound) iz publikacije o izgaranju na radnome mjestu.
U Belgiji mijenjaju zakon
Ne znamo koliko je radnika u Hrvatskoj doživjelo sindrom “burnout” ili izgaranje na poslu jer, kako navodi Eurofound, u Hrvatskoj nema odgovora politike na to pitanje i rasprava o tome. Dok se u EU izgaranjem na poslu bave znanstvenici, političari i vlade jer je to ozbiljan problem za društvo, u nas se tu i tamo spomene stres na poslu, ali to čine radnici i sindikati te poneki menadžer.
S druge strane, Italija u profesionalne bolesti, navodi Eurofound, ubraja i tzv. sindrom burnout, u Nizozemskoj je izgaranje na poslu prepoznato kao bolest povezana s radom, a Švedska također za radnike ima dijagnozu sindrom umora. U Belgiji su najavljene zakonske izmjene koje prepoznaju izgaranje na poslu kao bolest povezanu s radom. Izgaranje na poslu prouzročeno je teškim radnim opterećenjem, dugim radnim vremenom, prekovremenim radom, nepravdama na poslu, napetim odnosima i sukobima i dovodi do niza posljedica, od lakih do teških, poput anksioznosti i depresije, zbog čega je u uređenim zemljama u fokusu znanstvenika, liječnika i političara.
Radnici koji su doživjeli izgaranje na poslu mogu osjećati umor, razdražljivost, da su im baterije prazne, mogu imati problema s nesanicom, usklađivanjem obiteljskog i profesionalnog života, a u težim slučajevima suočavaju se s depresijom. Kod nas se ne govori o izgaranju na poslu, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, jer su radnici politici važni samo kao glasači i da ne prosvjeduju na cesti, a poslodavcima ako mogu pridonijeti zaradi i ako ih mogu iskoristiti. Izgaranju na poslu su, kaže, osobito izloženi radnici koji rade na određeno, a po radu na određeno Hrvatska u EU ima vrtoglavi rast.
– Razina izgaranja na poslu može se pratiti na nekoliko razina. Ljudi strahuju da im neće produljiti ugovor o radu pa rade i bolesni. Ogroman je pritisak da se radi sve više i sve dulje u sve nehumanijim uvjetima, što često dovodi do izgaranja na poslu. Tzv. burnout kod nas nije dovoljno praćen, ali postoji zbog stresa i prekomjernog rada i zato što se ljudi ne mogu dovoljno odmoriti jer je sve manji razmak između dva radna dana i tjedna.
Nema ravnoteže između radnog i privatnog života jer se čovjeka gleda samo kroz posao, a čovjek ima cijeli niz dimenzija koje ga čine čovjekom i privatnu sferu. Ljude se poziva s godišnjeg odmora, očekuje se da budu na raspolaganju poslodavcu na mobitelu ili internetu i nakon radnog vremena. Radnici s obiteljskim obvezama sporije napreduju ili ne napreduju i sve to dovodi do obolijevanja ljudi od kroničnih bolesti ili odlaze na posao i vraćaju se s njega s grčem u želucu – govori Sever.
Skandinavci se brinu o radniku
Podaci Eurofounda, izuzev Njemačke i Norveške, pokazuju da je manje radnika u Poljskoj i Češkoj doživjelo izgaranje na poslu nego u Austriji i Britaniji.
– U skandinavskim zemljama pristup radniku je drukčiji, nema toliko velikih razlika u plaćama i više se vodi računa o radniku. U većini tranzicijskih zemalja ljudi nisu osviješteni što znači izgarati na poslu. Ne znači to uvijek da klonete na poslu nego i da postanete bezvoljni, mijenja vam se raspoloženje, što najbolje primijeti obitelj, a što si sami ljudi ne znaju protumačiti, pa kažu “imam posao, plaću, u obitelji mi je sve dobro, ne znam zašto sam potišten(a)”. Da je netko kod nas radio istraživanje o izgaranju na poslu i prethodno osvijestio u ljudima što to znači, bojim se da bi rezultati bili poražavajući – kaže Sever.
>> Pogledajte kako je izgledao prosvjed nezadovoljnih radnika Uljanika i 3. maja
još je veći problem kad radiš u kafiću koji ima promet 8-10 tisuća kuna dnevno, prijavljen si na 20 sati tjedno a šljakaš deset dnevno, prijavljen na minimalac a ostatak na ruke....i još ti gazda potkrada trindžu iz škrabice