Izvanzemljani u prošlosti

Najpoznatiji zastupnik “paleokontakata” – teze da su nas u dalekoj prošlosti posjećivali pripadnici izvanzemaljske civilizacije – Švicarac je Erich von Däniken. U proteklih četrdeset godina napisao je 30 knjiga prevedenih na 32 jezika i prodanih u više od 60 milijuna primjeraka.

Pozivajući se na mitove i predaje, tvrdi da su bogovi drevnih naroda bili astronauti koji su genetskim inženjeringom stvorili suvremenog čovjeka te da su tijekom kamenoga doba često posjećivali naše neuke i poludivlje pretke. Njegove teze znanstvenici su žestoko ismijavali. No, Du00E4niken nije prvi koji ih je iznio, već samo prodao. Ideja je zapravo nastala upravo u nekim znanstvenim krugovima.

Teoriju o posjetima izvanzemljana u staro doba prvi je 1959. zastupao ruski etnolog, matematičar i doktor znanosti Matest M. Agrest. Iznio je uvjerenje da su neke građevine drevnih kultura nastale kao posljedica kontakta s izvanzemaljskom rasom. Tragove izvanzemaljskih posjeta pronašao je u predajama o drevnim bogovima, kao i u Bibliji, gdje se u Knjizi postanka spominju “Nefili” (u doslovnom prijevodu “oni koji su sišli s neba”), sinovi božji koji su se u pretpotopno doba ženili ljudskim kćerima.

Tezu o paleokontaktima podržavao je i francuski arheolog Henri Lhote. Matest i Lhote krajem 1950-ih i početkom 1960-ih postavili su temelj hipotezi o paleokontaktima, koju je poslije senzacionalizirao Däniken.

Patenti iz Biblije
Među najpoznatija poglavlja te priče spada židovski prorok Ezekijel koji u Starom zavjetu opisuje nekoliko susreta s “Jahvinim kolima” između 593. i 592. g. p. n. e. Austrijski inženjer i tehničar NASA-e Josef Blumrich uzeo je tekst u ruke kako bi demantirao Du00E4nikena. No, nakon više godina analize Blumrich je objavio knjigu “Otvoriše se nebesa” u kojoj je izračunao da je letjelica imala tijelo promjera 18 m, elise dužine 11 m te da je težila oko 100.000 kg, a bila je u vezi s velikim matičnim brodom koji je kružio oko Zemlje. Blumrich – 1972. dobitnik NASA-ina odlikovanja “Exceptional Service” – proučio je kotače “Jahvinih kola” koji su se mogli kretati u sva četiri smjera bez okretanja te ih 1974. i patentirao pod brojem 3,789.947.

Afrička priča
U priči o paleokontaktima slavno mjesto zauzimaju Dogoni, zapadnoafrički narod iz države Mali, koji u svojoj mitologiji spominju inteligentna vodozemna bića koja su prije puno tisućljeća stigla na Zemlju iz svemirskih dubina. Predajama Dogona trideset se godina bavio dr. Robert K. Temple, član britanskog Kraljevskog astronomskog društva, a rezultate je objavio 1976. u knjizi “Tajna Sirijusa”– novi znanstveni dokaz o kontaktima s  izvanzemljanima prije 5000 godina.

U njoj piše da su inteligentni došljaci s planeta u zviježđu Sirijusa prije 10 tisućljeća posjećivali primitivne stanovnike pretpovijesnog Egipta (od kuda Dogoni potječu), civilizirali ih i prenosili umijeća i znanja. Dogoni detaljno opisuju svemirski brod, tj. “kovčeg” kao “sjajnu zvijezdu koja se brzo kretala noćnim nebom”, a prilikom slijetanja izbacivala plamene jezike, opisane kao “štrcanje krvi”. Nakon prizemljenja kovčega iz njega je izašao vođa Nommo i drugi članovi misije. Iskrcali su opremu, nastanili se na Zemlji, a sa sobom su donijeli “sjemenje biljaka, životinja i ljudi”.

Dogoni se koriste trima vrstama kalendara – solarnim, lunarnim i nekim posebnim koji se temelji na ophodnom vremenu tada još neotkrivena Sirijusova pratitelja, zvijezde vrlo slabog sjaja koju danas zovemo Sirijus B, a Dogoni “Po tolo”. Dogoni oduvijek znaju da  Sirijus ima dva sunca pratitelja vrlo slaboga sjaja i velike mase, tj. da je riječ o trojnom zvjezdanom sustavu. Sirijus zovu “Sigi tolo”, a nevidljive pratitelje “Po tolo” i “Emme ja tolo”.

Po tolo
Maleni “Po tolo”, teško vidljiv i najjačim suvremenim teleskopima, zauzima središnje mjesto u mitologiji Dogona. Opisuju ga kao malenu zvijezdu goleme mase i gustoće čije je ophodno vrijeme oko Sirijusa 50 godina, a antropologu Griauleu to su ispričali 1946. Sirijus doista ima dva pratitelja, Sirijus B (ili Digitarius), teško vidljivog zbog sjaja Sirijusa A. Prvi je put fotografiran 1970. godine, a spada u “bijele patuljke”, što znači da je zaista zvijezde velike gustoće.

Ophodno vrijeme oko Sirijusa A iznosi joj točno 50 godina. Godine 1995. su dvojica francuskih astronoma, Daniel Benest i J. L. Duvent, priopćila da su nakon duga traganja otkrili dotad hipotetski Sirijus C. Jesu li precima Dogona doista svemirski došljaci iz zvjezdanog sustava Sirijus, utemeljitelji civilizacije, nekad davno dali precizne astronomske podatke.

Zagovornici paleokontakata tvrde da se njima mogu objasniti gotovo istodobne iznenadne pojave prvih drevnih kultura i civilizacija. U samo nekoliko stoljeća, u rasponu od 3800. do 3100 g. p. n. e. nastali su na prostoru Bliskog istoka Egipat, Sumer i još uvijek tajnovita indska dolinska civilizacija. Sve su one imale velika praktična i teorijska znanja, a i slično zakonodavstvo. Pitanje paleokontakata ostaje otvoreno.

U službenoj znanosti izrazi poput “paleokontakti”, “kozmička arheologija” ili “astroarheologija” prvi se put javljaju na 2. međunarodnom kongresu SETI-ja 1972. godine, kad je ruski znanstvenik dr. Vladimir Tjurin Avinski iznio uvjerenje da su Zemlju još u kameno doba posjećivali predstavnici neke tehnički visokorazvijene civilizacije koji su ljude podučili mnogim korisnim umijećima i visokim znanjima. Tezu je potkrijepio podacima iz mitova, legendi te motivima NLO-a na pretpovijesnim pećinskim slikarijama i time objasnio razvojni skok od plemena poludivljih, neukih i neciviliziranih lovaca lutalica i skupljača do graditelja gorostasnih zdanja, utemeljitelja prvih, vrlo razvijenih civilizacija koje su posjedovale znanja što su im trebala biti nedostupna.