lobodno se šišajte doma. Popravit ćemo. Poruka je to koju je čakovečki frizer i brijač Stanislav Mučić (65) ostavio svojim mušterijama kad je zbog koronavirusa prije mjesec i pol zatvarao “butigu”. Prije šest dana ponovno je otvorio vrata brijačnice. I, pitamo ga odmah, jesu li bradonje posustali i u karanteni od muke obrijali svoje brade ili su junački izdržali?
– Ma izdržali su! Došli su mi u salon kao krapinski praljudi. Bilo je nekih intervencija žena na svojim muževima jer su htjele da im budu uredniji za stolom pa su zafrkale. No sad smo to popravili i ispravili. Jako malo mušterija obrijalo se do kraja jer nisu mogli dočekati otvaranje salona. Kad jedanput pustiš bradu, teško je se riješiš – objašnjava Stanislav, jedan od rijetkih preostalih brijača u Hrvatskoj. To zanimanje, zapravo, kod nas ni ne postoji. Nema ga u šifrarniku zanimanja, a i školovanje je ukinuto.
Šišanje i brijanje – sat vremena
– Brijači nisu uvedeni kao zanimanje, sve je to još pod frizerima. Teško da će se to zanimanje i uvesti jer treba mijenjati obrazovni program u srednjim školama. Ne znam, uostalom, tko bi im održavao praktičnu nastavu. Jako nas je malo ostalo. Ima ljudi koji bi to mogli, ali ne žele se s time zafrkavati, nego lijepo na brzinu cap, cap... deset minuta i gotovo. Kod mene nema šišanja koje traje manje od pola sata, a tako ni brijanja. Znači, ako ste došli na šišanje i brijanje, to je sat vremena – kaže Brico, kako ga mnogi zovu.
Koristi klasičan alat – škare, češalj, britvu i mašinicu za trimanje. Treba s tim alatom, kaže, znati raditi. Mušterije mu u Čakovec ne dolaze samo iz Međimurja nego i iz susjednih županija, pa i država. Lepoglava, Novi Marof, Koprivnica, Ludbreg, Varaždin...
– Malo je sad kompliciranije s tim propusnicama pa Varaždinci moraju lagati da bi mogli doći u Čakovec na šišanje. Dolazili su prije pandemije i iz Slovenije, jer i tamo je malo brijača. Na prste jedne ruke može ih se nabrojiti. Evo, danas mi je baš bila jedna mušterija iz Zagreba – ponosno će.
Povijest brade je bogata i mogao bi, dodaje, dugo o njoj govoriti.
– Mi muški nekad smo bili cijeli obrasli jer smo morali izlaziti iz špilje u lov pa su nas dlake dodatno zimi štitile od hladnoće, a ljeti od vrućine. Žene su ostajale u pećinama i brinule se o djeci i pripremi hrane pa zato one nisu dlakave kao mi – pripovijeda.
Stari Egipćani, točnije kraljevi, 3000. godine prije Krista stavljali su čak na sebe umjetne brade izrađene od plemenitih metala. Mezopotamci su svoje brade njegovali uljima, pa čak i izravnavali, Perzijanci su ih bojili u crveno, a Asirci u crno. Na Indijce, koji su nosili duge brade, gledalo se kao na mudrace. U staroj Grčkoj jedna od kazni za počinjeno nedjelo bilo je rezanje brade jer se time gubila i čast.
Pažljivije njegovanje brada uveli su stari Rimljani pa je tako ostalo zapisano da je neki Lucius Tarquinius Pricus zagovarao uporabu oštrica za brijanje za vrijeme higijenske reforme od 616. do 578. Prve brijačnice nikle su u Rimu. Tijekom stoljeća mijenjali su se trendovi, uvodile su se pomade i vosak za oblikovanje, osmišljavale su se naprave za održavanje oblika brada. Ako ovo čita ministar Zdravko Marić, molimo ga da preskoči sljedeće dvije, tri rečenice, iako se u njima spominju riječi porez i reforme. Postojalo je, naime, nešto što se zvalo – porez na brade.
Ruski car Petar Veliki kao jednu od reformi nakon puta po Europi uveo je, po uzoru na francuskog cara, 1698. godine obvezno brijanje, i to prvo u carsku vojsku, a potom i u cijelu zemlju. Izuzeti su bili samo svećenici i seljaci. Ako su i oni htjeli zadržati svećeničko-seljački “look”, plemići su caru morali plaćati stotinu rubalja na godinu. U SAD-u znaju priču o 11-godišnjoj djevojčici Grace Bedell koja je 1860. Abrahamu Lincolnu napisala pismo u kojem mu je savjetovala da pusti bradu jer ima tanko lice pa bi se tako više svidio ženama. A one bi, stavila mu je bubu u uho poput neke iskusne PR savjetnice, tada nagovorile svoje muževe da glasaju za njega. Kažu da ju je Lincoln poslušao. S vremenom su se javljali i oni koji su se panično bojali brade, a takve su nazivali pogonofobima.
– Trend održavanih brada došao je k nama izvana, preko Velike bare. U Americi su brade stalno u modi, nije bilo posebnog trenda. No kod nas je 90-ih godina bilo nepopularno nositi brade jer se govorilo “daj se obrij, izgledaš kak četnik”. Došle su na zao glas. Tek kasnije, kad su tenzije popustile, počele su se puštati brade kao modni izričaj. I žene dobro na njih reagiraju. Mušterije s dugim bradama kažu mi da su ih nepoznate žene znale zaustaviti na ulici i pitati mogu li im rukom prijeći po bradi, malo je “popetati”. Znaju mi u salon doći žene u pratnji muževa pa, kad u zafrkanciji pitam hoću li im odrezati bradu, panično viču: “Neeee, ni slučajno!” – smije se Mučić i priznaje da nije siguran bi li sad otvarao salon da je smio samo šišati kosu, ne i brade, jer ne bi bilo isplativo.
– Stožer je brijačnice samo jedanput spomenuo. S bradama se ne može raditi ako mušterija nosi masku. Inače, ja maske koristim godinama u sezoni viroza, hunjavica, prehlade i gripe, od kraja jeseni do travnja, tako da mi to nije ništa novo. Koriste ih i djevojke koje ovdje sa mnom rade pa nema stresa. Ako zaštitimo djelatnike, time štitimo i mušterije – dodaje.
Prije nekoliko godina bio je jedan od inicijatora natjecanja za najbolji brk i bradu Hrvatske, na kojem se ocjenjivala dužina, gustoća, stil i – opća muškost. Odaziv je bio iznad očekivanja.
– I s dugom i s kratkom bradom puno je posla i brige. Nije to samo “ve bum si ja pustil bradu i gotovo”. To je svakojutarnji tretman pred ogledalom, češljanje brade i mazanje uljem. Oni s kraćom moraju pak paziti na konture, da to lijepo izgleda. Svatko tko je pokušao pustiti dužu bradu, zna da je najkritičnija faza nakon od dva do četiri tjedna. Kako raste, brada se počinje polako okretati prema gore, a osim toga, koža na vratu je fina i nježna, nije navikla na pikanje pa svrbi. Tko uspije pretrpjeti tu dječju bolest svrbeži, taj će i imati bradu, a tko ne, on će je obrijati. Trendovi? Teško je govoriti o trendovima. Ili je imaš ili nemaš. Ne može onaj sa šest dlaka u sedam redova imati pravu šumarsku bradu ili bradu kao Viking. Svaka brada nešto daje, samo je treba pustiti da raste, da se dobije materijal s kojim se može raditi. Brada sama pokaže što joj odgovara. Jedna mušterija pušta bradu od vojske, a moj zet Filip sedam godina. To su brade za kojima se ljudi okreću. Žene pogotovo – uvjerava Stanislav.
Ne kaže se bez veze da su brade novi “six-pack”, pločice na trbuhu. Uostalom, ako želite dodatnih 3350 sati vremena u životu, pustite bradu jer čak 140 dana prosječan muškarac potroši na jutarnje rituale brijanja. Oni koji nisu dublje u toj temi vjerojatno ne znaju da postoje točni nazivi stilova brada, kao što kod kose postoje fudbalerke, kokotice, kratki bob i slično. Furati stil Balbo znači imati kratko ošišanu urednu bradu s obrijanim zaliscima, kakvu zna nositi Robert Downey Jr. Garibaldi je raskošna brada koja ne zahtijeva previše održavanja, a da naraste do 20 centimetara, trebat će najmanje četiri mjeseca. Nešto kraća i održavanija brada od Garibaldija je Bandholc, nazvana po osnivaču tvrtke za proizvodnju pribora za brijanje. Postoji i imperial stil pa mađarski i kineski, Verdi, Van Dyke... Potkova je stil za koji se odlučio televizijski voditelj Aleksandar Stanković.
Među političarima, zanimljivo, baš i nisu nešto popularne. Sjećamo se sjedinama prošarane bradice koju je zbog supruge preklani nakon ljetnih praznika pustio predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i izazvao lavinu komentara pa čak i političkih analiza, a ne samo stilističkih. No nije dugo izdržao. Popustio je pred kritikama. Ili ga je možda samo svrbjelo. I Davor Bernardić plesao je samo jedno ljeto. On se pojavio s kraćom bradom od Jandrokovića, onom koja se zove trodnevnom. Malo tko od naših saborskih zastupnika nosi bradu. Netko zločest rekao bi da bi je baš i mogli puštati, barem bi im ostalo onih 3350 sati više za sjedenje u sabornici. Mada, oni su ionako uhvatili boga za bradu. Još da nam se i smiju u bradu!? Prije nekoliko mjeseci s bradom se nakon zimskih praznika u javnosti pojavio i kanadski premijer Justin Trudeau. Što se to događa, čudili su se komentatori... Kako bi premijer Andrej Plenković izgledao s bradom?
Popularna kozja bradica
Jedna je od najpopularnijih, dakako, kozja bradica. Svaka iziskuje vremena za održavanje. Za razliku od većine muških frizera kod kojih je fluktuacija velika pa se u sat vremena obavi pet šišanja, Mučić, vraćamo se sad njemu, svoje mušterije naručuje telefonski.
– Sedam godina radim isključivo na telefonske narudžbe. Svatko ima svoj termin. Malo je ispočetka bilo i strogoće, ako kasniš 11 minuta, odi lijepo doma i dobit ćeš novi termin. To je najpoštenije jer se inače poremeti pa će onaj peti po redu čekati jedan sat. Mušterije na to dobro reagiraju i imaju razumijevanja. Imam neke koji su zapisali termine do kraja godine, i to svaka dva ili tjedna u toliko i toliko sati. Kao na pretplatu. Prijeđe to onda čovjeku u naviku i zna da je svaki drugi utorak u 16 sati kod brice – objašnjava.
Dolaze mu ljudi raznih zanimanja i dobi. No prosjek je 35-40 godina. Najstarija mušterija ima manje od 60 godina. I ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat prije sjednice Vlade u Čakovcu došao je k Brici na tretman.
– Čim dečke počne pikati brada, s 18 ili 19 godina, počnu dolaziti. Znaju mi doći sa slikama s mobitela pa mi vele da žele takvu i takvu frizuru ili bradu. Dolazili su mi dečki s fotografijama Ronalda i Neymara. Furali su se na nogometaše. No kad netko ima lizike po čelu, kak stari ljudi kažu “kao da ih je krava poliznula”, taj ne može dobiti začešljanu rockabilly frizuru. I s bradama puno toga ovisi o tome koliko je gusta i s kakvim materijalom radite. Zato s mušterijama porazgovaram pet minuta, dogovorimo se i idemo delati. Ja sam stara škola, sa škarama radim kako su nas nekad učili – kaže Stanislav, koji mušterijama bez uvijanja kaže: “Ako nemaš vremena za sebe, nemoj dolaziti do mene”. Mučić je dugo radio u gradiću Prelogu, a onda se 2017. godine preselio u veći Čakovec i doživio procvat. Puna šaka brade...