Osnujte međunarodno povjerenstvo za Jasenovac!

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Plenkoviću!

Kao, pretpostavljam, i svi drugi građani naše zemlje, s velikom tjeskobom, zabrinutošću i tugom pratim slanje hrvatskih prosvjednih pisama Republici Srbiji tijekom i nakon što je ta zemlja – u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta 27. siječnja 2018. – organizirala izložbu „Jasenovac – pravo na nezaborav”. Pohvalu zaslužuju samo prosvjedna pisma upućena ili uručena UN-u koja su, zaključujem to po izjavi ministrice Marije Pejčinović-Burić, postigla određeni učinak, pa i hrvatska javnost ima pravo doznati koji su to dijelovi izložbe uklonjeni ili promijenjeni. Hrvatska prosvjedna pisma upućena Srbiji postaju, nažalost, predmet političkih i medijskih polemika, pa i ismijavanja hrvatske vlasti i države.

Da je samo organiziranje njujorške izložbe imalo političko-promidžbeni karakter, zorno je pokazao prigodni govor ministra vanjskih poslova Ivice Dačića koji je započeo novogovornom retoričkom logikom srbijanskih političara, koja se svodi na tezu kako broj žrtava uopće nije važan.

U rečenicu o potpunoj nevažnosti broja žrtava g. Dačić uspio je uklopiti i Vaše prezime: Isto kao što Plenković odlazi u Yad Vashem, očekujemo da to učini u Hrvatskoj i samom Jasenovcu te da jasno definira i kaže ko su žrtve. Je li to 50, 100 ili 700 hiljada? Da je jedan čovek ubijen zato što je Židov ili Srbin, to je bruka za čovečanstvo.

Malo je vjerojatno da g. Dačić ne zna da Vi osobno i gotovo cijeli državni vrh svake godine pohodite Jasenovac kako biste osudili ustaške zločine i odali počast svim žrtvama holakosta: Židovima, Srbima, Romima, Hrvatima i drugim znanim i neznanim ubijenim i umrlim ljudima. Za posljednjeg pohoda, krajem travnja 2017., hrvatski, ali i srbijanski mediji, prenijeli su Vaše riječi: „Danas sam u ime Vlade, zajedno s kolegama ministrima, došao na Spomen-područje Jasenovac kako bismo još jednom izrazili pijetet prema svim žrtvama ovog koncentracijskog logora, osudili zločine počinjene za vrijeme ustaškog režima, ne samo ovdje nego i na drugim stratištima, i još jednom ponovili kako je cilj moderne, demokratske Republike Hrvatske da se ovakvi zločini ne ponove nikada, bilo ovdje, bilo drugdje u Europi i svijetu.“

Retorička igra brojevima

Dačićeva retorička igra s „nevažnim“ brojevima poslužila je svrsi: spomenuo je i mitski broj od 700.000 žrtava Sabirnog logora Jasenovac koji još uvijek živi svoj politički, medijski i „znanstveni“ život u Srbiji, a koji je pedesetak godina bio ključni element velikosrpske propagande o nama Hrvatima kao navodnom genocidnom narodu. Da je broj žrtava itekako važan i Ivici Dačiću, pokazale su i ove njegove izjave: Mi smo i ovde prilikom organizacije imali protivljenje jedne zemlje, koja je govorila da mi manipulišemo brojkama i činjenicama. Nema nikakvih manipulacija, ovde su istorijske činjenice, imena i prezimena, izjave preživelih. Jasenovac je po broju žrtava bio jedan od najvećih koncentracionih logora u Evropi, a ni do dan-danas nije utvrđen konačan broj žrtava. Čak i po najnižoj hrvatskoj proceni, Jasenovac je u samom vrhu logora smrti u Drugom svetskom ratu.

Broj žrtava, ali i njihova imena, narodnost i svi ostali podaci o njima, pa i način njihove likvidacije, te podaci o počiniteljima i nalogodavcima strašnih, genocidnih zločina, itekako su važni za komemoriranje žrtava na državnoj i individualnoj razini, a još su važniji za njihove potomke, pa i narode kojima su pripadali: Srbe, Židove, Rome, Hrvate, Mađare, Čehe, Slovake, Ruse, Ukrajince i druge. Da je broj žrtava itekako važan, pokazuju i javne izjave raznoraznih povjesničara, istraživača arhivskih vrela, ali i povijesnih revizionista koji javno iznose najrazličitije podatke i procjene o broju žrtava. Tu, često sablasnu, igru brojkama koja zbunjuje i izluđuje čitatelje dnevnih novina i gledatelje brojnih televizija u Hrvatskoj i regiji možda je najbolje ilustrirati dvama primjerima.

Istraživač arhivskih vrela Roman Leljak nedavno je u emisiji „Bujica“ iznio podatak da je u Beogradu pronašao dokumente Vojske Jugoslavije, preciznije dokumente Komisije za žrtve II. svjetskog rata VJ, prema kojima je ukupni broj žrtava Jasenovca bio – nemojte pasti u nesvijest – 1.654. Nekoliko dana prije toga Dačić je u palači UN-a rekao i ovo: U Jasenovcu je ustašku nagradu dobio Petar Brzica zato što je u toku samo jedne noći (između 29. i 30. avgusta 1942.) zaklao 1360 Srba. Treba znati da je među žrtvama ustaša i 91 član familije Nikole Tesle, koga danas prisvajaju. Takođe, tragičan je i podatak da je samo u Jasenovcu od ustaša stradalo 19.432 dece.

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Plenkoviću, uzimajući u obzir spomenute i brojne druge činjenice, obraćam Vam se s molbom i prijedlogom da za jednu od prvih sjednica VRH-a pripremite prijedlog – ozbiljno znanstveno i stručno prpremljen – za donošenje odluke o osnivanju, apsolutno neovisnog, Međunarodnog forenzično-arheološkog istražnog povjerenstva za Jasenovac!

Pomoć znanstvenika

U pripremi tog prijedloga, siguran sam, rado će Vam pomoći brojni hrvatski, međunarodno priznati, forenzični patolozi, sudski medicinari i forenzični arheolozi. Spominjem samo neke: prof. dr. Dušan Zečević, prof. dr. Dragan Primorac, prof. dr. sc. Šimun Anđelinović, prof. dr. sc. Milovan Kubat, prof. dr. sc. Sven Seiwerth, prof. dr. Marija Definis-Gojanović, prof. dr. sc. Mario Šlaus i mnogi drugi. Vodstvo, organizaciju i provođenje multidisciplinarnih forenzično-arheoloških istraživanja trebalo bi povjeriti Američkoj akademiji forenzičnih znanosti – AAFZ (American Academy of Forensic Sciences), koja bi istraživanje mogla provesti u suradnji s Europskom mrežom forenzičnih znanstvenih instituta – EMFZI (The European Network of Forensic Science Institutes). AAFZ i/ili EMFZI trebali bi imati potpunu neovisnost u izboru članova povjerenstva i u realizaciji istraživanja.

Treba kazati da razvoj suvremene digitalne i radarske forenzične tehnologije koja je korištena u brojnim forenzično-arheološkim istraživanjima masovnih grobnica, pa i oskudnih dokaza o masovnim zločinima u nacističkim koncentracijskim logorima – da spomenem samo istraživanja Caroline Sturdy Colls sa Sveučilišta  Staffordshire – bitno ubrzava i olakšava pronalaženje grobova i daljnje forenzične analize.

Povijesna prilika

Republika Hrvatska kao suverena zemlja, ali i kao zemlja koja baštini najgora zla i zločine XX. stoljeća počinjene u ime satrapskih totalitarnih ideologija, danas ima povijesnu priliku da pod zemljom otkrije najmračnije tajne vlastite prošlosti. Zadatak forenzičara trebalo bi olakšati to što u Jasenovcu nije bilo tehnologije koja je uništavala sve tragove genocida: plinskih komora i krematorija.

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Plenkoviću, uz veliku nadu da ćete usvojiti moj prijedlog, na kraju čitatelje želim podsjetiti – jer znam da je to Vama poznato – da su dvojica velikih hrvatskih znanstvenika, patologa, forenzičara sudjelovala u radu međunarodnih povjerenstava koja su istraživala masovne grobnice u Vinici (prof. dr. Ludevit Jurak) i Katinskoj šumi (prof. dr. Eduard Miloslavić). Zbog njihova časnog i profesionalno uzornog istraživačkog rada, Vojni sud Komande grada Zagreba obojicu je osudio na smrt strijeljanjem, uz trajni gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine. Obje je presude potpisao kapetan JNA Vladimir Ranogajec. Jurak je strijeljan, a Miloslavić je osuđen u odsutnosti, jer je krajem 1944. otišao u Ameriku, u kojoj je pokopan (umro je u Španjolskoj za vrijeme jednog znanstvenog simpozija).

Osnivanjem povjerenstva koje Vam predlažem dali biste najveći mogući doprinos utvrđivanju povijesne istine o Jasenovcu, iskazivanju pijeteta prema žrtvama tog logora, ali i izgradnji povjerenja i dobrosusjedskih odnosa naše zemlje i Republike Srbije.

Uz ufanje i poštovanje,

Vaš prof. dr. Slaven Letica.