Jasna Zaharov Krizmanić: Neka Ivanka živi s mojim bubregom!

Transplantaciju bubrega 41-godišnja Ivanka Konjević sanja već 13 godina. Od njezine 28. godine oba joj bubrega ne rade i svaki drugi dan ide na dijalizu. Njoj i njezinoj obitelji, prognanicima iz Vukovara koji su se '91. skrasili u Varaždinu, nadu je dala njima do prije nekoliko dana potpuno nepoznata žena - Jasna Zaharov Krizmanić. Ta 57-godišnja Đakovčkana želi Ivanki donirati bubreg.

- Čim sam u “Istrazi” Nove TV vidjela prilog o mladoj ženi koja 13 godina čeka bubreg, osjetila sam udar u srce, neki neobičan dodir. Znala sam da je to trenutak koji čekam još od mladosti kada sam odlučila nekome darovati bubreg - kaže Jasna, medicinska sestra s dugogodišnjim stažem.

Ima li šanse
A priču je “zakuhao” Ivankin suprug Damir, koji je preko TV Nove potražio pomoć vidovnjakinje Vere Čudine. Ovaj umirovljeni branitelj, koji je prošao ratne strahote i šest mjeseci bio u logoru u Sremskoj Mitrovici, nije tražio ništa za sebe, već je samo htio znati postoji li ikakva šansa da njegova supruga dobije bubreg. I već drugi dan nakon TV emisije, u obitelji Konjević zazvonio je telefon.

- Baš smo ručali kad je nazvao suprug Vere Čudine. Rekao je da će nas nazvati jedna gospođa iz Đakova. Nije prošlo ni pet minuta, gospođa je nazvala i rekla da mi želi darovati bubreg. To je za mene bio potpuni šok - priča Ivanka. Najprije su mislili da je sve to neka šala i da ih netko provocira, no kako se razgovor oduljio, vidjeli su da je Đakovčanka iskrena. I nekoliko dana kasnije dvije su žene upoznale. Konjevići su putovali u rodni Vukovar i usput svratili k Jasni u Đakovo.

- Dirnuo me Ivankin iscrpljen izgled. Znam što znači godinama svaki drugi dan odlaziti na dijalizu. Želim joj da može podizati svoju 13-godišnju djevojčicu koja, kako mi je rekla, i sama želi postati medicinska sestra. Ganuo me i Ivankin suprug, koji molećivo traži pomoć samo za suprugu - kaže ova plemenita Đakovčanka, majka dvoje odrasle djece i baka četvero unučadi. Ne krije da je već na prvom koraku naišla na sumnje kod dijela zdravstvenih djelatnika u svome gradu, ali je to nije obeshrabrilo.

Sutra ide na tipizaciju tkiva. Bude li podudarnosti, spremna je na zahvat. I njezin je suprug s time suglasan.

Što će to značiti za život obitelji Konjević, može se razabrati i iz ovih Damirovih riječi: - Ne pamtim kada smo supruga, djeca i ja kao obitelj otišli na more, jer supruga je stalno vezana za dijalizu. Evo, ni kći nije išla, stalno čekamo bubreg. Nikud ne možemo otići.

Živjeti normalno
Ivanka je na listi za transplantaciju desetak godina i bilo je pokušaja da joj transplantiraju bubreg.

- Zvali su me 2006., baš na blagdan svetog Nikole, ali mi nalaz nešto nije bio u redu, pa me nisu smjeli operirati. Bubreg je inače odgovarao 99 posto - kaže Ivanka, koja je sve pretrage već prošla. Dok čekaju donorski nalaz, svi se nadaju najboljem - da će Ivanka, nakon 13 godina, sa 13-godišnjom kćeri, 18-godišnjim sinom i suprugom Damirom napokon živjeti normalno.