Privatiziranje ordinacija primarne zdravstvene zaštite koje predviđa novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti negativno je odjeknulo u javnosti. Širi se strah od gubitka zdravstvene zaštite dostupne svima i javnog zdravstva kakvo poznajemo.
Pojam privatizacija kao takav općenito ima negativne konotacije u našem društvu zbog toga što je sinonim za prikriveni grabež društvenih dobara od strane privilegirane manjine, koja se obogatila u vrlo mutnim okolnostima. Straše nas i primjeri nehumanih zdravstvenih sustava u kojem bez novca čovjek nema pravo na zdravlje. U svemu zaboravljamo da već 20 godina većina liječnika primarne zdravstvene zaštite, dakle naši “izabrani” liječnici, već jesu privatnici. Po važećem zakonu, samo ih 30 posto ima ostati zaposlenicima domova zdravlja. Sama privatizacija, dakle, nije novost.
Novost će biti mogućnost prijenosa ordinacije, kolokvijalno nazvano nasljeđivanje, što može buditi sumnju da će omogućiti prenošenje ordinacija na privilegirane, recimo liječničku djecu. Time bi prva stuba javnog zdravstvenog sustava, primarna zdravstvena zaštita, postala zatvoreni sustav rezerviran za uski krug odabranih. To udaljavanje ne sviđa se pacijentu.
Otvaraju se i dalja pitanja: hoće li sljedeći korak biti definiranje košarice osnovnih zdravstvenih usluga i stupnjevanje prava na zdravstvenu zaštitu shodno visini iznosa osiguranja koje si plaćamo? Pitanje je u kojem će smjeru ići sljedeće izmjene, jer kad se probije led, poslije je lakše. Činjenica je i da je liječnika premalo, a primaraca još i manje: oči mladih medicinara uprte su u klinike, često inozemne, a ne u ordinacije obiteljske medicine.
Populacija liječnika većinom je u dobi 50+ i za nekoliko godina bit će ih i manje. Zato ovaj zakon i u javnoj raspravi koja uskoro počinje treba dobro izbalansirati i pravno posložiti, izbjeći nedorečenosti i nedoumice koje bi pridonijele urušavanju javnog zdravstva u koje se svi kunu, a nitko ga ne liječi.
zdravstvo košta i mora biti skupo a država mora osigurati dostupnost,sve ostalo je kokošarenje..