'Javnost će biti u šoku jer će morati poništiti neke uskočke procese, pa i protiv Mamića!'

Odvjetnik Veljko Miljević bio je najbolji student prava s prosjekom 5,0, i to kad su na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavali neki i danas nezamjenjivi velikani pravne znanosti. I u ovom razgovoru, pročišćenom za širu javnost, kao u svakoj njegovoj analizi, uočljiv je osjećaj odgovornosti prema tom nasljeđu u obliku znanja i logike promišljanja o pravnom problemu. Stoga njegove riječi imaju težinu. Ako Miljević tvrdi da je Zdravko Mamić imao “neovlaštenog tužitelja”, iako Vrhovni sud tvrdi drugačije, onda se tu argumentaciju mora čuti.

Presuda za Zdravka Mamića još nije napisana?

Nije. Presuđeno je 6. lipnja. Prekoračeni su i instruktivni rokovi, ali to je lex imperfecta pa ta povreda ne vuče za sobom posljedice. Za razliku od strogih odvjetničkih rokova za pisanje žalbi protiv sudskih odluka.

U slučaju Spice presuda je pisana oko godinu dana?

Bolje me ne pitajte za taj predmet koji enormno dugo traje. Kao branitelj Darka Marinca s pokojnim Antom Madunićem upozoravao sam da suđenje nije pravično. Koga ćete uvjeriti da proces u fazi glavne rasprave može trajati pet godina i udovoljavati ustavnom načelu suđenja u razumnom roku. Doduše, neki su branitelji uvidjeli, ja to nisam nikad radio i neću, što suđenje dulje traje, otupljuje se oštrica suđenja. Pa su uvjerili sud da se svaka sitnica iz spisa mora čitati. Na raspravi se neposredno treba izvesti suštinske dokaze na kojima će se temeljiti presuda. Ostalo ne. Suci bi na pripremnom ročištu morali raščistiti spis. Treći, istražni predmet Mamić, ima već 2700 stranica.

To gomilanje je posljedica i nepoznavanja spisa?

Upravo sam to htio reći. I u spisu od nekoliko tisuća listova, a da ne govorim o spisima kao Spice koji sada ima 70 ili 80 tisuća, bitne dokumente naći ćete na barem tri mjesta. Izmjenama ZKP-a iz 2008. dan je veliki značaj optužnom vijeću, što je bilo jako dobro. Pogotovo zbog odredbe koja je omogućila da na raspravu ne idu nezakoniti dokazi. Ideja je bila odlična, ali ju je trebalo i procesno razraditi. Ovako se koristi za odugovlačenje postupaka. Na Spiceu sam pledirao da budućnost pravosuđa ovisi o tomu kako će optužno vijeće formirati spis za raspravu. Ali vijeće je uskočki spis od tada 42.000 listova samo pretvorilo u sudski. Znate zašto? Jer je krvav rudarski posao to pročistiti i svesti na pravu mjeru, a suci za to nisu nagrađeni.

Presuda za Spice je na 600 stranica, a rok za žalbu je 15 dana. Koliko odvjetniku treba samo da to studiozno pročita?

Kolege su pisali žalbu jer smo Madunić i ja izašli iz procesa. To vam je odlično pitanje jer to je svakodnevni problem nas koji se bavimo velikim predmetima. Nužna je posebna tehnologija rada. Struktura presude je takva da je obrazloženje možda na stotinjak stranica, a kad se izdvoje relevantni dijelovi za mog branjenika, to se sažme na pedesetak stranica odlučnih za žalbu. Može se pri objavi presude tražiti produljenje žalbenog roka, najviše za još 15 dana, ali složen predmet, velika presuda, ponesu vas emocije i zaboravite tražiti. A prekoračiš li rok, žalba se odbacuje.

Kako se često čujete sa Zdravkom Mamićem?

Nije napasan da me zamara svaki dan, ali često se čujemo jer se znamo još od 1976. kad se za potrebe svoje rodbine obratio tada najčuvenijoj kancelariji Silvija Degena, gdje sam bio pripravnik. Od lani u studenome u intenzivnom smo kontaktu. Prije tri tjedna bio sam kod njega u Međugorju.

Kako se nosi sa svime?

Dobro, on zna kao i ja da je ta presuda nezakonita. Ali, svjestan je, što sam mu i kao prijatelju rekao, da je tu presudu on isforsirao jer po uobičajenoj proceduri ne bi je bilo još godinu ili dvije. Po njegovu naputku njegova bivša braniteljica povukla je žalbu na Vrhovnom sudu radi ocjene zakonitosti dokaza. Što se može višekratno tražiti jer je to rupa u ZKP-u koju mi branitelji koristimo. U travnju je odustao i od neposrednog izvođenja niza dokaza. Ubrzavao je postupak jer su mu svi govorili, a i sam se tako osjećao, da stoji odlično jer svjedoci govore u njegovu korist pa je mislio da presuda može biti jedino oslobađajuća. U tom uvjerenju držan je sve do nekoliko dana prije presude. Da je odugovlačio, mogao je u službenom svojstvu ići u Rusiju.

Pogodilo ga je što nije?

Jest, bilo mu je teško. Pogodilo ga je i što je prešućeno da je 13 naših igrača u Rusiji on formirao i vodio od najmlađeg uzrasta, što je dvaput rekao predsjednik HNS-a Davor Šuker.

Teoretski je moguće da vijeće koje je nepravomoćno osudilo Zdravka Mamića ima jedan stav o iskazu Luke Modrića, a ono koje sudi Modriću suprotan?

Da, zato se nije smjelo ići u optuživanje za lažni iskaz dok se pravomoćno ne okonča postupak u kojem je iskaz dan. U svakom zdravom pravnom sustavu, kad se u istrazi i na raspravi pojave različiti iskazi, a to je i stav ESLJP-a, jedini iskaz koji se uvažava je onaj koji se temelji na konfrontacijskom načelu, znači raspravni. Zdravko se bunio i protiv premještaja suđenja u Osijek, jer zbog toga snosi značajne troškove. Odvjetnici Jadranka Sloković i Mate Matić pisali su kako nema pravično suđenje. Radi se i o povredi prava na rad jer je tri dana u Osijeku. Ali Vrhovni sud to nije prihvatio jer Mamić na Županijskom sudu u Zagrebu poznaje četiri suca.

To je nekorektno prema ostalim sucima tog suda.

Upravo to. Lani 28. prosinca pokrenut je i treći predmet protiv Zdravka. Iako se znalo da tada nije u Hrvatskoj, 15 minuta nakon što je doneseno rješenje o pokretanju istrage već je išla osobna dostava na Tuškanac gdje se zatekla jedna od njegovih kćeri koje su inače tamo dvaput u godini. I u tom je predmetu nadležan sud u Osijeku. Podnio sam i ustavnu tužbu zbog toga i povrede prava na rad, ali je odbačena. Ali, što se događa u predmetu Luke Modrića. Prije godišnjih odmora Vrhovni sud donosi rješenje i neće mu suditi u Osijeku. Nego gdje? U Zagrebu! A troškovi za Mamića su 50 puta veći od Modrićevih.

Prigovarate i da je optužnicu protiv Mamića potpisao neovlašteni tužitelj. Vrhovni sud u predmetu protiv Milana Bandića obrazlaže da Sven Mišković može potpisivati uskočke optužnice?

Bolje bi bilo da to nisu nikad rekli, i to na način koji nije podoban da netko poštuje takvu odluku.

U obrazloženju iako odbacuju žalbu!?

E, vidite, “kradete” mi ideju. Ali napravit ću mali uvod. U Ustavu piše, a to je sveto pismo za kazneno pravosuđe: svakoga se za kazneno djelo može goniti samo u sudskom postupku na temelju optužbe “ovlaštenog tužitelja”. Isto piše i u Zakonu o kaznenom postupku. Sven Mišković nije ovlašteni uskočki tužitelj i neće biti do 21. ožujka 2021. kada će imati potrebnih osam godina staža na funkciji zamjenika općinskog državnog odvjetnika. To nisam ja izmislio. To je u svom radu na 69 stranica napisala profesorica na katedri Upravnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu te dugogodišnja predsjednica Ustavnog suda prof. dr. sc. Jasna Omejec. Prvi je na problem neovlaštenih tužitelja upozorio odvjetnik Hrvoje Pezelj koji je najveći dio karijere bio u tužiteljstvu.

I odvjetnik Janjko Grlić, koji je bio suradnik tužiteljice u procesu protiv zločinačke organizacije, na to je upozoravao, a lani je i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić o tomu govorio. Tražio sam mišljenje i stručnjaka za radno pravo s Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Viktora Gotovca. I on tvrdi kako Mišković nema potreban staž iz članka 8. da bi bio raspoređen na mjesto zamjenika ravnatelja u USKOK. A po članku 11. na rad u USKOK može biti “privremeno raspoređen” najdulje na godinu dana, a glavni državni odvjetnik to je odlučio 12. ožujka 2014. Iako je bio ovlašten raditi samo kao savjetnik, Mišković od tada figurira kao zamjenik ravnateljice USKOK-a i potpisuje optužnice!?

Vrhovni sud tumači da ga se neograničeno puta može “privremeno” uputiti na “najdulje godinu dana”. Znači i do kraja radnog vijeka!? Ispada i da bi svi zamjenici općinskih državnih odvjetnika s nekoliko godina staža mogli biti uskočki tužitelji!?

To je suludo! Neka se jave Vjeki Miličiću na katedru Teorije države i prava ili Ivanu Šimonoviću da im kažu kako se tumače pravne norme u kojima stoji riječ “iznimno” i “najdulje”. I kod zakonitih upućivanja zamjenika državnih odvjetnika na rad na višu instancu oni imaju funkciju višeg državnoodvjetničkog savjetnika, što znači da mogu raditi samo poslove u izradi nacrta odluka, ali ne i potpisivati optužnice, te je limit četiri godine. Taj bi rok njemu istekao 12. ožujka 2018., ali za njega je neprekoračivi rok godinu dana i ne može pisati optužnice! To kažu Omejec, Gotovac, a to je mišljenje i kaznenoprocesne katedre. Bivši zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dragan Novosel i vrhovni sudac Dražen Tripalo pišu da se rigorozno moraju poštovati uvjeti iz članka 8., inače ne mogu raditi taj posao, jer je USKOK udarni odred državnog odvjetništva za suzbijanje rak-rane u društvu.

Ali zašto se odvjetnici bune? Bolje da slabije kvalificirani zastupaju optužbu, bit će vama lakše?

Sad bih ja vama dao čuvenu knjigu Rolanda Grasbergera “Psihologija krivičnog postupka”. Otišli ste na područje pravne psihologije, a ja sam na području normativiteta i pravne dogmatike. Mene su na prvoj godini prava učili pozitivizmu. Dakle, dok postoji zakonska odredba, bez obzira na naš unutarnji pravni stav o valjanosti takve odredbe, moramo je poštovati. Prof. Omejec u svom radu piše da su sve radnje koje je poduzeo Mišković ništave i ne može ih se sanirati tako da ovlašteni tužitelj potpiše optužnicu, nego su ab ovo nezakonite. Na to su u svojim predmetima ukazivali i odvjetnici Krešimir Krsnik, Ana Marija Gospočić, bivši profesor u trajnom zvanju Srećko Jelinić.... Krsniku je Vrhovni sud odbacio žalbu (u predmetu Bandić, op. a.). I sad se čvrsto držite za stolac. Na početku i kraju tog rješenja piše da je doneseno 10. travnja 2018., a na osmoj stranici rješenja pozivaju se na odluku Ustavnog suda od – 22. svibnja 2018.! I to nije sve. Zaključili su i kako je zanimljivo pitanje je li članak 11. sukladan s drugim normama, ali kažu ne treba ga postavljati u ovom kaznenom postupku, već na Ustavnom sudu. Nisu svjesni da smo to već učinili u predmetu Mamić. U tom rješenju piše i da se žalba “odbacuje”.

Dakle, uopće se ne razmatra.

Tako je. A odbija se ono što ste čitali, u što ste ušli u suštinu, učio me je Vladimir Bayer, a odbacuje se a limine, s praga (ne puštaš ga u kuću). Ali, nakon odbačaja, strašno zanimljivo, zbog toga se ruši na pravosudnom ispitu, u rješenju Vrhovnog suda piše: “Međutim, radi jasnoće u postupanju prvostupanjskih sudova...”. Molim!? To je nedopustivo! Ako si odbacio, nema obrazloženja! To nikog ne obvezuje. I onda iznose stavove suprotne jednom od tvoraca Zakona o USKOK-u Dragana Novosela, koji kaže da USKOK ne možemo svoditi na rang općinskog državnog odvjetništva, te suca Vrhovnog suda Dražena Tripala, koji u svom radu piše da je USKOK tijelo “višeg ranga u usporedbi s općinskim državnim odvjetništvom”.

Poništi li Ustavni sud sve radnje neovlaštenih tužitelja u uskočkim predmetima, to će izazvati šok u javnosti?

Hoće, a moglo se izbjeći. Prof. Omejec piše da se prema njezinu mišljenju na tu grešku ne bi moglo ukazivati jedino u predmetima koji su pravomoćno presuđeni.

Politika.rs objavila je da ste se, one večeri kad se Mamić obratio javnosti uoči objave presude, družili u Zagrebu s Draganom Džajićem, Milanom Bandićem...?

Mediji su to druženje čak proglašavali Mamićevom izmišljotinom, večer uoči njegova odlaska iz Hrvatske iz razloga koji su se pokazali točnima. Namjerno ne koristim riječ bijeg, jer on nije otišao s mjesta na kojem je morao biti, jer mu kretanje nije bilo ograničeno. Na toj večeri bila je svjetska nogometna legenda Dragan Džajić, pa nešto manje poznati Dušan Savić, mitropolit Srpske pravoslavne crkve s najbližim suradnikom... Kao fanatizirani sportski navijač sve sam znao o Džajiću, koji je i u Zagrebu bio jednako cijenjen kao i u Beogradu. Potvrdio mi je tada da je zbog braniča Hajduka Vedrana Rožića prestao igrati nogomet. Džajić je bio strahovito brz i na toj utakmici, iako su bili jednako udaljeni od lopte na desetak metara, Rožić je bio brži iako nije bio poznat kao brz igrač. Kad se nakon 20 minuta to ponovilo, Džajić je shvatio kako je došlo vrijeme za oproštaj od nogometa. Domaćin tog druženja bio je Tomo Horvatinčić, jer je vojsku u bivšoj državi tamo služio, a s Džajićem se znao i kao sportski dužnosnik.

Vi ne odustajete od sinkope za Horvatinčića?

Svi su se zgranuli kad sam nakon oslobađajuće presude pitao jeste li vi čuli da je sud rekao da je Tomo Horvatinčić nevin. Ni ja to nisam nikad rekao. Horvatinčić je oslobođen primjenom načela in dubio pro reo koje proizlazi iz još jačeg načela actore non probante reus absolvitur. Naime, teret dokaza u kaznenom postupku je na tužitelju, a ne dokaže li, okrivljenik se oslobađa. U listopadu idemo u novi postupak. Vještakinje radiologinja i neurologinja utvrdile su u dopunskom vještačenju da sva medicinska dokumentacija upućuje na to da je moguća sinkopa.

Prođe li to, bit će iskorišteno u nizu slučajeva?

Naravno, ja sam toga svjestan (ali tu je presudan savjestan rad sudova u utvrđivanju činjenica).

Može li afera Hotmail utjecati na zaključak suda u Londonu o politički motiviranom procesu protiv Ivice Todorića?

Čim je pokrenuta istraga, rekao sam: nemojte se iznenaditi ako im ne odrede istražni zatvor. Kako će ga odrediti da ne bi utjecali na svjedoke i dokazivanje, kad su to već mogli učiniti barem onih šest mjeseci nakon donošenja lex Agrokora. Istražni zatvor određen je jedino Ivici Todoriću jer nije bio tu. Sutkinja Emma Arbuthnot u travnju je zaključila kako obrana nije razumno ukazala da je riječ o politički motiviranom postupku. Taj predmet ima političku dimenziju, ali to i politički progon nisu sinonimi. To što će na Visokom sudu u Londonu biti 15. listopada od sporednog je značaja jer, sve i da se odluči o izručenju, Todorić do polovice studenog neće biti u Hrvatskoj. A tu od 68 svjedoka samo još dva nisu saslušana, a i oni će biti možda i do kraja rujna. Tada će otpasti svi koluzijski razlozi i istražni sudac Todoriću će ukinuti istražni zatvor.

Kakav je vaš stav o nagodbi o kazni za Davida Kruljca?

Generala Kruljca znam, sina mu ne. Zakonski uvjeti su postojali, a je li bilo opravdano, u to ne ulazim. Primijenjen je i zaštitni nadzor. Riječ je o sporazumu okrivljenika i Državnog odvjetništva koji je sud potvrdio. Nije osuđen za „dilanje“, a za držanje droge bilo je sličnih presuda, ovisno o olakotnim okolnostima.

Ne bi li sporazum stranaka trebalo staviti pod sudski nadzor?

Svi će vam reći da postoje dvije vrste ublažavanja kazne, zakonsko i sudsko, a ja tvrdim da imamo i treće, po sporazumu stranaka. Rupa u zakonu je i što nije propisano do kada se sporazum može postići. Mislim da je sudac Turudić u pravu. Sudac nije javni bilježnik, a tu se svodi na to. To treba detaljnije razraditi.

Pogledajte video Zdravka Mamića u Međugorju:

Video: Ivo Čagalj/PIXSELL