Da život ponekad piše drame, bolje od onih koje gledamo na kinoplatnima, na svojoj je koži osjetio Radoslav Raspudić, poreznik koji je u jednom trenutku bio voditelj Službe za nadzor poreza na dodanu vrijednost i borbu protiv prijevara u PDV-u u Ministarstvu financija, a već u drugom našao se na meti istražitelja jer je deset godina pojedincima i trgovačkim društvima pomagao da državu varaju na PDV-u.
Da apsurd priče, za koju je šira javnost doznala u veljači ove godine kada je Raspudić bio uhićen, bude veći, osim što je vodio odjel koji se specijalizirao za borbu protiv prijevara s PDV-om, Raspudić je i autor stručnih članaka na tu temu. Konkretnije, svojevremeno je objavio stručni članak pod naslovom “Kriminalne zloupotrebe sustava PDV-a – kružne prijevare i inspekcijski nadzor u Hrvatskoj”, a i jedan je od autora publikacije “Presude Suda Europske unije iz područja PDV-a: sprječavanje utaja i prijevara”.
Uza sve to, prema dobro informiranim izvorima iz Ministarstva financija, Raspudić je jedno vrijeme konkurirao i kao najozbiljniji kandidat za šefa poreznog USKOK-a, tijela koje se može pohvaliti da je od svog osnivanja u veljači 2015. otkrilo 2,1 milijardu opranog i nelegalnog stečenog novca!?
Veze s aferom Zlato
No na čelo poreznog USKOK-a ipak nije imenovan, a nakon što je uhićen u veljači, neko je vrijeme proveo u Remetincu, da bi ga na koncu USKOK optužio za zloporabu položaja i ovlasti. U optužnici, koja još nije pravomoćna, USKOK Raspudića tereti da je od ožujka 2007. do lipnja 2017. pojedinim fizičkim i pravnim osobama omogućio da izbjegnu ili manje plate svoje porezne obveze. USKOK taksativno navodi 40-ak takvih primjera u kojima je Raspudić zainteresiranim stranama pisao prigovore i žalbe ili im je davao korisne podatke, pri čemu je neovlašteno, kako se navodi u optužnici, pristupao informacijskom sustavu Porezne uprave. Iz informacijskog sustava Porezne uprave, tvrdi USKOK, Raspudić je uzimao podatke koji su mu trebali za sastavljanje dokumenata, no te je podatke dostavljao i zainteresiranim stranama.
USKOK potvrde svojih optužbi nalazi u dokumentima koji su nađeni u pretragama, ali i u mjerama tajnog praćenja i prisluškivanja. U cijeloj toj priči nejasno je zašto je Raspudić godinama radio to za što se tereti jer u optužnici se nigdje ne spominje da je za to uzimao novac ili tražio nekakve usluge. Što ga je motiviralo da radi stvari zbog kojih je sada završio na optuženičkoj klupi, ni sam Raspudić u svojoj obrani tijekom istrage nije baš objasnio. Jer prvo je porekao to za što ga se tereti, da bi potom objasnio da je to što se navodi u optužnici ipak radio.
– Nije sporno da sam za porezne obveznike koji se navode u ovoj optužnici pisao žalbe, prigovore, mišljenja i slično. Pri tome sam bio svjestan da ne smijem tako postupati jer je to suprotno zakonima kojima se uređuje rad Porezne uprave. No želim reći da nikada nisam radio uvide u informacijski sustav Porezne uprave te tamo tražio i uzimao podatke koji su mi trebali za pisanje žalbi. Isto tako želim naglasiti da nikada nisam kontaktirao nikoga od poreznih inspektora koji su provodili porezni nadzor nad poreznim obveznicima za koje sam sastavljao žalbe i prigovore – kazao je Raspudić u obrani.
Osim toga, imao je potrebu naglasiti da nije odavao ni nad kim se radi porezni nadzor, pri čemu je posebno apostrofirao aferu Zlato i odvjetnika Davora Galetovića. U aferi Zlato riječ je o slučaju u kojem su USKOK i policija istraživali skupinu ljudi pod optužbom da su na fiktivnoj trgovini zlatom zaradili oko 630 milijuna kuna, a sve je razotkriveno zahvaljujući poreznom USKOK-u koji je istraživao fiktivne tvrtke preko kojih se taj posao odvijao.
Tada je otkriveno i da nije plaćeno 209 milijuna kuna poreza. Kako je skupina tijekom istrage tajno praćena i prisluškivana, u jednom trenutku policiji je postalo jasno da im je dojavljeno da su pod prismotrom pa se posumnjalo da je ta informacija osumnjičenicima mogla doći i iz Porezne uprave. Raspudić je u istrazi nijekao da je informacija o poreznom nadzoru u aferi Zlato potekla od njega, no iz snimki tajno snimljenih razgovora i interne komunikacije unutar Porezne uprave ustanovljeno je da je Raspudić bio član radne skupine koja je obavljala porezne nadzore nad tvrtkama koje su se bavile fiktivnom trgovinom zlatom.
Jedna od tih tvrtki bilo je i društvo Lumina metal, kojem je Galetović u ime treće osobe bio osnivač. Porezna uprava toj tvrtki zbog nepravilnosti odbila je vratiti oko milijun eura PDV-a, a Galetović je pisao prigovor i žalbu. Žalbu je prekontrolirao Raspudić, kazao je Galetović u iskazu, a Raspudić je negdje stavio i komentare. USKOK tvrdi da je Raspudić podatke potrebne za sastavljanje Galetovićeva prigovora dobio neovlaštenim uvidom u informacijski sustav Porezne uprave, a tvrde i da je koristio podatke koje je doznao na sastancima radne skupine u aferi Zlato.
Ako je suditi po tvrdnjama USKOK-a, Raspudić i Galetović, koji je u međuvremenu i sam optužen u aferi Krašograd, često su komunicirali jer je Galetović bio povezan s više osoba ili društava koji su od Raspudića tražili pomoć oko smanjenja PDV-a. Jedno od takvih društva bilo je i društvo Letvica d.o.o., za koje je Galetović naveo da mu je on stvarni vlasnik.
– Stvarni sam vlasnik i voditelj tog društva iako je u sudskom registru kao odgovorna osoba navedena moja kolegica. Ona je navedena kao osnivačica jer sam je to zamolio, a znam da je Porezna uprava nad Letvicom provodila porezni nadzor. U okviru tog poreznog nadzora utvrđena je porezna obveza od oko tri milijuna kuna. Raspudića sam upoznao prije šest do sedam godina u uredu osobe koja mi je vodila knjigovodstvo, no s njim sam se znao naći i na kavi. Komunicirali smo e-mailom, a povremeno sam ga znao zamoliti da mi da mišljenje o poreznim nadzorima koji su se provodili u trgovačkim društvima u kojima sam bio vlasnik ili odgovorna osoba. Tražio sam ga mišljenje i o društvima koja sam zastupao. Budući da sam odvjetnik, sastavio bih pravne lijekove u okviru poreznog postupka, nakon čega bi ih e-mailom ili na sticku dostavio Raspudiću. On ih je trebao prekontrolirati s poreznog aspekta. Kazao bi jesu li dobro sačinjeni, a ponekad ih je vraćao s nadopunama ili komentarima. No istaknuo bih da Raspudić nikada nije provodio porezni nadzor nad trgovačkim društvima u mom vlasništvu niti nad društvima koja sam kontrolirao – kazao je Galetović u istrazi.
Porezna uprava istraživala je ne samo trgovačka društva povezana s Galetovićem već i njega osobno, a porezni nadzor nad njim provodili su od prosinca 2011. do ožujka 2016. Iako je Galetović tvrdio da Raspudić nije osobno provodio porezni nadzor nad njim, dokumenti nađeni prilikom pretraga sugeriraju drugačije. Iz njih proizlazi da je Raspudić sudjelovao u pripremi dokumentacije tijekom poreznog nadzora nad Galetovićem, a proizlazi i da je Raspudić u više navrata, kontinuirano, ulazio u informacijski sustav Porezne uprave kako bi izvadio podatke koji su mu bili potrebni za savjetovanje Galetovića.
USKOK tvrdi da je Raspudić za Galetovića izrađivao tablice i kalkulacije te upute kako da se ponaša prema poreznim inspektorima. Nađeni su dokumenti u kojima je Raspudić Galetoviću objašnjavao i metodologiju rada poreznih inspektora, savjetovao mu kako da pravda porijeklo svoje imovine, a tajnim praćenjem utvrđeno je da su njih dvojica te podatke razmjenjivala osobno ili preko treće osobe u raznim ugostiteljskim objektima diljem Zagreba. Na sličan način, tvrdi USKOK u optužnici, Raspudić je “poslovao” i sa svima ostalima za koje USKOK smatra da im je pomagao da umanje PDV, a među tima bili su i bivši rukometaši Slavko Goluža i Božidar Jović. Njih su dvojica saslušana tijekom istrage, a pretragom Raspudićeva kompjutora istražitelji su našli žalbu koja je identična onoj koju je Goluža podnio nakon što je dobio rješenje da Poreznoj upravi mora platiti 162.144 kune.
Pisao žalbe Poreznoj
Osim toga, iako je Raspudić u obrani to nijekao za svakoga kome je prema optužnici “pomogao” oko PDV-a, ustanovljeno je da je do potrebnih podataka došao neovlašteno otvarajući informacijski sustav Porezne uprave. Utvrđeno je tako da je iz informacijskog sustava Porezne uprave vadio i Golužine podatke, a o cijeloj priči Goluža je kazao da je spomenuto rješenje od Porezne uprave dobio 2010. ili početkom 2011.
– Pisalo je da Poreznoj upravi moram platiti oko 160.000 kuna. Nije mi bilo jasno o čemu se radi pa sam na sve strane tražio pomoć. Jedan me poznanik uputio na Raspudića. Kada sam porazgovarao s Raspudićem, shvatio sam da je on zaposlenik Porezne uprave koji se razumije u porezne propise. Izložio sam mu svoj problem, a on mi je rekao da mi može pomoći pri sastavljanu žalbe. Malo nakon tog razgovora Raspudić mi je donio napisanu žalbu koju sam potpisao i dostavio u Poreznu upravu – kazao je Goluža.
Jović, koji se našao u sličnim problemima kao i Goluža, naveo je da je Raspudića upoznao preko Goluže.
– Slavko je moj prijatelj i kazao je da je Raspudić zaposlen u Poreznoj upravi te da mi može pomoći u sastavljanju žalbe jer je i njemu pomogao. Raspudića sam nakon toga upoznao sa svojim knjigovođom. Njih su dvojica dalje nastavila kontaktirati te su podnijeli žalbu na rješenje koje smo dobili – iskazivao je Jović.
Kao i u Golužinu slučaju, kod Raspudića je nađena žalba koja je identična žalbi koju je Jović podnio nakon što je dobio rješenje da trgovačko društvo Valora grupa, u kojem je on bio odgovorna osoba, mora Poreznoj upravi platiti 199.300 kuna.
Pogledajte i video: Kako se vara kupce na tržnicama
Posao poreznih stručnjaka, pa i onih u državnoj službi, je da pomognu poreznim obveznicima a ne da im otimaju novac. Ako je čovjek, kao porezni stručnjak, pomagao u pisanju žalbe, ne znači da je pomagao varati državu nego je stručno ukazivao na sve zakonske mogućnosti i moguća rješenja. Ljudi često nisu upućeni i plaćaju što treba i što ne treba. Veći je problem što netko nekima oprašta dug bez zakonske osnove i društvenog interesa. I bez ikakve odgovornosti.