Je li bezobrazan onaj tko u RH ne vjeruje državi?

Iako nema obvezu dopustiti referendumskim inicijativama da njihovi promatrači nadziru provjeru vjerodostojnosti i broja prikupljenih potpisa, šteta je što je za ministra uprave Lovru Kuščevića “nedopustiva i bezobrazna doza nepovjerenja koju inicijativa iskazuje”. Lijepo je što bez zadrške brani integritet službenika. Štoviše, u zemlji meritokracije, dakle, profesionalne, neovisne i stručne administracije u kojoj je hijerarhija ustrojena na stručnom znanju i sposobnostima, sumnjičenja ne bi nikomu ni pala na pamet. Ali ovo je Hrvatska, zemlja uhljeba, u kojoj je kriterij političke podobnosti bio i još jest važan kriterij kadrovske politike vladajućih, sadašnjih i bivših. Tko će i kako izabrati tim za provjeru potpisa? Hoće li voditi računa o (ne)sklonosti prema inicijativama, ili će inzistirati na mješovitu timu, baš radi međusobne kontrole?

Ljudi smo, Hrvati, i doza nepovjerenja se ipak podrazumijeva. Ni Europski sud ne vjeruje odlukama naših javnih bilježnika u ovršnim postupcima jer, nisu sudska tijela. Iako su, uzgred, mnogi ranije bili suci. Europski sud za ljudska prava ne vjeruje ni državnim odvjetnicima kad bez nazočnosti obrane provode saslušanja pa se presuda ne može temeljiti isključivo na takvom nekonfrontacijskom dokazu. I nitko nije rekao kako je to bezobrazno prema njima, već štoviše kako se tako učvršćuje povjerenje u konačnu odluku. Nepovjerenje je jedan od razloga što nam Ustav jamči pravo na žalbu protiv odluka državnih tijela pa i sudova. Uostalom nepovjerenje je uzajamno. Ni država ne vjeruje građanima. Upravo zbog toga će, bilo to bezobrazno ili ne, provjeravati svaki referendumski potpis. Iako je “Narod odlučuje” prikupio 30.000 potpisa više od potrebnih, te su ih i sami prekontrolirali, što im je zakonska obveza. Bilo bi mudro ipak dopustiti nadzor to više što se stvorio dojam da su dvije inicijative, odugovlačeći s predajom, nešto petljale s brojem potpisa, a s druge strane, kako je vlast spremna učiniti sve kako bi spriječila održavanje referenduma. Prvo referendumsko pitanje izravno udara na povlašteni izborni tretman dviju najvećih stranaka, a drugo na aktualnu tijesnu parlamentarnu većinu, pa je to osobito za dvije najveće stranke i njihove partnere gotovo pa egzistencijalno pitanje.

Doc. dr. sc. Mato Palić na okruglom stolu u organizaciji Večernjeg lista rekao nam je kako bi se na referendumu izglasana izmjena Ustava o tomu da zastupnici manjina ne mogu odlučivati o povjerenju Vladi i proračunu primjenjivala i na aktualne zastupnike manjina, što bi povlačilo za sobom pad Vlade već na prvom glasovanju o povjerenju ili o proračunu. Iako bi se vladajući mogli izvlačiti kako se to ne može primjenjivati retroaktivno na zastupnike postojećeg saziva (kao što se ograničenje mandata nije odnosilo na aktualne članove DSV-a) i zbog te potencijalno krizne situacije bilo bi dobro da aktualni procesi budu što transparentniji. To je u interesu i protivnika inicijativa. Saborski Odbor za Ustav inzistirao je na presedanu, da se po prvi put provjeri jesu li potpisi prikupljeni na mjestima koja su prema članku 8c Zakona o referendumu, bili dužni prijaviti policiji i to pet dana prije početka prikupljanja. Znači li to, ako mjesto nije prijavljeno, ili su uranili, kako potpisi nisu valjani?

Ne vrijedi li to samo dok traje prikupljanje potpisa pa policija tada može intervenirati? Zašto sam zakon nije kao posljedicu predvidio nevaljanost svih potpisa prikupljenih na takvom mjestu i bez obzira kad se to utvrdi? Zašto onda nije tražena i provjera je li svako mjesto bilo propisno označeno bez državnih obilježja, prema članku 8d.? I, radi pravne sigurnosti, ako policija te nepravilnosti nije uočila u 15 dana dok su prikupljani potpisi, ne vrijedi li onda kao neoboriva pretpostavka kako je u tom pogledu sve bilo ispravno? Jer, to ipak nije suštinska nepravilnost kao kod nevjerodostojnih ili višestrukih potpisa. Nije li pretjerano zbog tog propusta, naknadno poništiti sve potpise s tog mjesta. Organizatoru je bilo u interesu da se zna gdje se prikupljaju potpisi pa su ta mjesta objavljivana na društvenim mrežama i u rijetkim medijima koji su ih podržavali. U zakonu piše da je organizacijski odbor dužan prijaviti sva mjesta policiji, ali ne i kako, pismeno ili usmeno, izravno ili neizravno. I koja je svrha te prijave. Administrativna, kako bi policija mogla osigurati javni red i mir, ili ima konstitutivni značaj za očitovanje svih birača na tom mjestu. U potonjem slučaju tko će objasniti da taj propust predstavlja grubo kršenje pravila demokratske procedure od strane organizatora referenduma, dok ga Ustavni sud u povodu zahtjeva “Istine o Istanbulskoj” nije našao u Rijeci!?