Na ljestvici popularnosti političara, u istraživanju koje za Novu TV provodi agencija Ipsos, ministar uprave Lovro Kuščević već dulje vrijeme čvrsto drži samo dno: 32 posto građana o njemu misli negativno, tek 17 posto pozitivno, a ne zna ili za njega nije čulo njih 51 posto. Posljednji podatak toliko je zanimljiv da ga ovdje valja ponoviti: ne zna ili za njega nije čulo njih 51 posto.
Pa olakšajmo prepoznavanje našim čitateljima kratkim portretom ministra Kuščevića, odnedavno i novog političkog tajnika HDZ-a. U visoku politiku ušao je početkom 2016. s pozicije gradonačelnika Općine Nerežišća. Jedva da je i zasjeo u fotelju ministra graditeljstva kada je, nakon dogovora s HNS-om, imenovan na poziciju ministra uprave, a negdje putem prijavio je imovinu tešku 8,5 milijuna kuna.
U posljednje dvije godine otkako stoluje na Markovu trgu, u javnost je ipak odaslao nekoliko snažnih poruka, zbog čega pomalo čudi što ga građani dosad nisu uočili. O njemu se moglo čuti kada je Josipa Rimac imenovana državnom tajnicom upravo u njegovu ministarstvu, a usprkos činjenici da je bivša gradonačelnica Knina kažnjena jer nije predala imovinsku karticu na vrijeme te da Povjerenstvo za sukob interesa s njom u vezi vodi još jedan postupak oko upisivanja imovine, ministar Kuščević u tom imenovanju nije našao ništa sporno. Štoviše, Rimac mu nije zasmetala ni onda kada je imenovana na čelo skupine koja mijenja Zakon o sprečavanju sukoba interesa, čak je iznjedrio briljantnu ideju kako bi joj se na toj dužnosti trebala pridružiti Dalija Orešković, koja ju je i kaznila, što je ova s gnušanjem odbila.
Za Kuščevića se moglo čuti još jednom prigodom, kada je pružio utočište visokoj državnoj dužnosnici Nikolini Nežić nakon što je bespravno srušila zid 81-godišnje starice u Staroj Novalji na Pagu. Nakon skandala, međutim, spašena je utabanom stazom, istom uzlaznom putanjom kojom je već prošao i sam Kuščević, iz Ministarstva graditeljstva u Ministarstvo uprave, s pozicije njegove glavne tajnice u bivšem ministarstvu na poziciju njegove savjetnice u novom ministarstvu. Upravo stoga, pomalo je neobično što Kuščević ne zna što je klijentelizam. Pomozimo i njemu: prema definiciji, klijentelizam je oblik političke korupcije s pomoću svakovrsnih potkupljivanja koja nisu izražena u novcu. S obzirom na to da je ova pojava u novijoj hrvatskoj povijesti na djelu već gotovo 30 godina, Kuščevićevo čuđenje poprilično čudi. Jer, ovih je dana, komentirajući govor Davora Stiera kazao: “HDZ klijentelistička stranka? To nikako ne stoji. Ne prepoznajem u HDZ-u ni naznake klijentelizma.”
Ovaj narod, već se pokazalo, brzo zaboravlja, ali ovo ne bi trebao: “Jučer smo imali analizu svih govora i jasno se vidi da je pljesak predsjedniku trajao najdulje.”
Odabir ovakvog kadra na poziciju u ministarstvo koje treba postati generatorom možda i najvažnije reforme, onoj koja će eutanazirati divovski državni aparat, to prirodno stanište stranačkih uhljeba, uistinu zaslužuje aplauz, uz pjesmu: “Bože, čuvaj Hrvatsku” koju, na žalost, više nema tko ni zapjevati.
Otići će i Lovro kao i oni prije njega, ali će opet doći novi lovro , sve dok se mi ne opametimo. Ne treba skidati glave , nego mjenjati izborni sustav.