Osjeti se u SDP-u da Zoran Milanović više nije šef. Nestali su teški okovi koji su sputavali članstvo. Kad je njegov autoritet najviše dolazio do izražaja, ne tako davno, dok mu se fućkalo za “Za dom spremni”, i u SDP-u se svima za to fućkalo. Tko bi se tada, znajući za šefov stvarni stav o tom pozdravu, usudio u Hrvatskom saboru posvjedočiti da mu se ukazalo “Za dom spremni”.
Stoga, ne treba samo tako prijeći preko toga što je Arsen Bauk vidio “Za dom spremni” u nazivu novog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. To iziskuje pomniju sociološku, političku, psihološku i fenomenološku analizu. Još je puno važnih pitanja na koja treba odgovoriti osim tog pitanja unutarstranačke demokracije, kojim se prvi očito s pravom studiozno pozabavio HDZ-ovac Ivo Stier. Je li riječ o nečemu paranormalnome, sociopatologiji, a ako da čijoj, ili običnoj “antifašističkoj” doskočici traženja neprijatelja u svemu i svačemu? Uostalom, srbijanski “Kurir” je o Baukovoj kratici za novo ministarstvo pod naslovom “Hrvatska ponovno provocira: Formiraju ministarstvo ZA DOM SP, a skraćenica podsjeća na ustaški pozdrav”, ipak relativno korektno nadodao egidu u kojoj propituje je li to učinjeno namjerno ili slučajno. Za razliku od njih, portal Intermagazin Baukovo otkriće popratio je uočljivom, velikim slovima napisanom opaskom: “Ustaštvo ne prestaje”.
Vijest o Baukovoj kratici prenijeli su gotovo svi hrvatski mediji pa i brojni mediji u regiji, što samo po sebi govori da je riječ o nečemu iznimno važnom. Očigledno je pitanje dana kad će najveći pjesnik među najvećim buntovnicima Bob Dylan s kolegama nobelovcima početi potpisivati peticiju za drukčiji poredak riječi u nazivu novog hrvatskog ministarstva, a protiv naziva s “ustašoidnom” kraticom. Koliko je stvar ozbiljna govori i to što je bivši potpredsjednik hrvatske Vlade Slobodan Uzelac za portal Srbijadanas.com prokomentirao: “Naravno da u toj ekipi oko novog saziva Vlade ima onih koji bi rado vidjeli takvo ime, ali oni su ipak marginalizirani. Da se to dogodilo u prethodnom sazivu Vlade, u Karamarkovo vrijeme, to bi imalo potpuno drukčiju konotaciju”. Razotkrivši time i logiku proizvodnje “ustaša” u Hrvatskoj. Još je dodao: “To je uočio netko tko je oprezan s takvim stvarima, u pitanju je Arsen Bauk”.
I tako je Bauk na jedan dan postao car u medijima u regiji. S obzirom na razmjere, ozbiljnost i međunarodne implikacije Baukove kratice, zabrinjava to što ga baš nitko nije pokušao umiriti i objasniti mu da nije problem u kratici ministarstva nego u njegovoj nepismenosti. Ili zašto ga barem nisu pitali kako to da onda nije uočio dok je bio ministar uprave, prema njegovoj kratici za novo ministarstvo, da je i on sam četiri godine bio na čelu ministarstva “U”, a znamo na što podsjeća to slovo i kako su novinari i urednici još prije četvrt stoljeća, kako govori predaja, morali paziti da ne započnu tekst s tim slovom. Je li se tada Bauku fućkalo za tu neugodnu kraticu samo zbog toga što se tada i njegovu šefu fućkalo za tu infantilnu kriptoudbašku logiku i simboliku? Možda bi tada, da je upitan, i sam Bauk uvidio da nešto nije u redu s njegovim kraćenjem naziva institucija. Jer, recimo kratica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala je USKOK, a ne UZASKOK, a Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta MZOS, jer u kraticama naziva veznici se ispuštaju. Dakle, kratica novog ministarstva je ne baš odveć ustašolika MDOMSP i jedina vijest u tomu stoga je zašto nitko našem caru nije rekao da je gol. I zašto mediji to prešućuju? Samo zbog toga da bi vijest bila efektnija? Ili zato što im je baš užitak naslađivati se “ustaškoj gluposti” HDZ-Mostova autorstva nad nazivom ministarstva, ili jer uživaju u asocijativnom zlonamjernom etiketiranju? Ili zbog površnih navika u “copy paste” prenošenju vijesti pri čemu se zbog intelektualne lijenosti nikome nije dalo ozbiljnije zagrebati ispod površine prvih medijskih objava.
U svakom slučaju, čudesan je medijski senzibilitet za tu temu, i što su se zadržali na nekritičkom prenošenju Baukovih insinuacija o potencijalnom filoustaštvu u novoj Vladi.
Da su mediji i približno takvu pažnju posvetili problemu demografije kao jednom od najvećih problema našega gospodarstva, a onda i organizacije svekolikog života u Hrvatskoj, onda bismo makar i takvo ministarstvo u kojem je između nekoliko područja demografija ipak na prvome mjestu, s nebitno kakvom kraticom, imali još prije barem deset godina pa bismo sada barem lakše podnijeli što nam je danas “Carevo novo ruho” svakodnevica.
Nažalost, živimo u medijsko-političkoj bajci.
Marinko ... i Vi ste dio medija, zar ne?