Mogućnost da Nives Celzijus uskoro pjeva u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nije samo odrednica u neobičnoj karijeri još neobičnije estradnjakinje. To je ujedno i obilježje hrvatskog estetskog, kulturnog i društvenog vremena. Svojevrsne su nove odrednice toga vremena i prostora i neki drugi naši znakovi. Nakon što je od SDP-a dobio milijun kuna za izbore, Ivo Josipović ga je nakon gubitka odbio vratiti u nekadašnju stranku proglasivši njezino vodstvo hrpom bezveznjaka! Slična je i njegova odluka da nakon gubitka izbora na predsjedničkoj plaći ostane još pola godine usprkos najavi da će se nakon gubitka izbora vratiti na fakultet.
Druga je nova etički bliska vijest da je ministarstvo ministrice Vesne Pusić udruzi Documenta, u kojoj je njezin brat Zoran predsjednik Upravnog odbora, namijenilo gotovo 250 tisuća kuna. Tako se višegodišnje urušavanje estetskih kriterija i vrijednosti hrvatskoga društva spojilo s također dugogodišnjim propadanjem etičkih uzusa istoga društva.
Kada je 2008. osebujna zagrebačka "spisateljica, model i pjevačica" s izuzetnim smislom za osobni marketing od pulskoga Sajma knjige u Istri trebala dobiti književnu nagradu Kiklop za najprodavaniju knjigu, nastao je kulturni skandal. Kulturna se javnost skandalizirala i zgrozila kako je moguće da netko tko možda nije ni pročitao Kiklopa dobije nagradu po tome izuzetnome romanu Ranka Marinkovića. Možda bi se tome, da je bio živ, ironično smješkao i dobrodušni "šjor Ranko". U Hrvatskoj se tada na najslikovitiji način dogodio trijumf masovne nad elitnom kulturom, pobjeda trivijalnoga nad umjetnošću. Nives Celzijus je na uzgonu sličnih masovnih silnica vjerojatno dospjela i do skorašnjega koncerta u Lisinskom. Dosljedni svojemu uglađenomu građanskomu estetskom ukusu, sigurno je da na možebitnom koncertu neće biti ni Ive Josipovića ni Zorana Pusića. Nasuprot njima u Lisinski će vjerojatno doći barem netko iz protokola sadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Barem onaj ili ona koji su joj poslali pozivnicu za predsjedničinu inauguraciju.
Hrvatski se paradoksi ipak ne iscrpljuju s Nives Celzijus. Ona je samo njihov egzemplar. Tih paradoksalnosti ima i kod Ive Josipovića i kod Zorana Pusića. Uvjeren da će i dalje ostati predsjednikom, Josipović je obećao da će se izgubi li izbore (u što ni on ni njegovi suradnici nisu vjerovali) vratiti profesorskoj katedri. No, kada je izbore ipak izgubio, odlučio je iskoristiti svoje zakonsko pravo i još pola godine primati plaću kao da je i dalje predsjednik! Izgleda da su brzo zaboravljena očito neiskrena načela iz "nove pravednosti"! Realnost je puno praktičnija, ona na najprizemniji način pokaže da je profesorska plaća ipak puno manja od predsjedničke. Josipović bi sigurno dobro živio i bez produžetka predsjedničke plaće. On sigurno nije sirotinja. Naprotiv. Barem ako je vjerovati onome što je nedavno u Bujici o Josipovićevoj imovini govorio novinar Gordan Malić. Ako je ono što je izgovorio Malić neistina, onda bi on mogao biti optužen za teške klevete. No, ako je, pak, samo djelić onoga što je Malić govorio o Josipoviću istina, onda bivši predsjednik ne može biti miran.
Vesna i Zoran Pusić uvjeravaju da nema nikakvoga ozbiljnoga razloga da bi se oni uznemirili činjenicom da je ministrica dala toliki novac udruzi u čijem je vodstvu njezin brat. Od ljudskih prava u Hrvatskoj već se dugo sjajno živi. Nekada se ugodno živjelo od žmirenja na njihovo kršenje. Dok su primjerice Marko Veselica, Šime Đodan, Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Vlado Gotovac... bili po komunističkim zatvorima, Zoran Pusić pak, na zagrebačkome Črnomercu mirno je predavao pitomcima JNA. Danas Pusić doživljava svoj humanistički preobražaj. I za njega biva dobro plaćen. Ni on ni njegova sestra u doniranju državnoga novca njemu bliskoj udruzi ne vide ništa ni zakonski ni moralno sporno. Sudeći i po tome i po odluci o produžetku predsjedničke plaće s etičkim se u hrvatskome društvu dogodilo isto što i s estetskim. Stoga budući koncert Nives Celzijus u Lisinskom i nije neko čudo. Nives Celzijus samo je paradigma urušavanja vrijednosti hrvatskoga društva.
>> Tito je volio Gabi, Josipović Bareta, a Kolinda voli Nives