Skorašnji će izbori vjerojatno vrlo brzo pokazati jesmo li izabrali pravu osobu. O tome izboru uvelike ovisi i sudbina Hrvatske. Uloga pojedinca u njegovu vremenu nikada nije bila beznačajna pa će tako biti važno i tko će u idućih pet godina voditi Hrvatsku. Nakon gledanja Kristofora Kolumba, kojega je po Krležinom književnom predlošku u zagrebačkom ZKM-u ovih dana sjajno i sukladno našemu vremenu uprizorio Rene Medvešek, moglo bi se reći da Kolumbova Santa Maria predstavlja Hrvatsku. I Hrvatska je izgleda poput Kolumbove lađe prepuštena hiru usuda i stalnim gloženjima svoje “posade”. Od toga tko će postati novim hrvatskim Kolumbom – hoće li to biti Ivo Josipović, Kolinda Grabar Kitarović, Milan Kujundžić ili, nekim čudom, mlađahni Ivan Vilibor Sinčić – ovisit će hoće li hrvatsko brodovlje doploviti do Obećane zemlje. Svi oni žele upravljati hrvatskim brodovljem, no pitanje je tko od njih može biti admiralom? Da bi mogla ploviti pravim kursom, hrvatskoj je lađi potreban ne samo zapovjednik nego i snažni i voljni veslači. No, izaberemo li admirala koji ne sanja niti živi svoju i nacionalnu utopiju, koji nema vizije, onda će se na brodu množiti samo sumnje, svađe i beznađe.
Zadnji hrvatski predsjednik koji je živio svoj ideal i desetljećima uza nj ustrajavao usprkos svim nevoljama kojima je bio izložen bio je dr. Franjo Tuđman. Dok su svi politički viđeniji Hrvati, nakon ‘71. završili u dešperaciji, režimskom represijom stjerani u šutac, on je samozatajno živio sa svojom nacionalnom utopijom. Iz toga, politički turobnoga vremena, ostala je anegdota Zlatka Viteza, o jednoj večeri u zagrebačkoj kavani Korzo. Tamo se osamdesetih godina prošloga stoljeća skupljalo društvo bivših proljećara, a tadašnjih hrvatskih utopista. Razgovaralo se, ne samo o hrvatskome nacionalnom porazu ‘71. nego se gotovo ludistički naivno zborilo i o nekom stvaranju samostalne Hrvatske. O takvoj se Hrvatskoj tada zapravo maštalo pa se jednako sanjarski razgovaralo i o mogućem predsjedniku tada, onda iluzorne, Hrvatske. Po Vitezovoj priči, njegov je kandidat za predsjednika te futurističke Hrvatske bio Vlado Gotovac. Nakon što je Vitez gorljivo branio svoj stav o mogućemu predsjedniku, mirno mu se usprotivio umirovljeni partizanski general Ivan Šibl. On svojim poznatim nazalnim, no odlučnim glasom, potiho kazao da bi to bilo dobro, ali da on zna da predsjednikom takve Hrvatske jedino može biti njegov prijatelj Franjo Tuđman. Šiblovi su razlozi bili u Tuđmanovoj desetljetnoj obuzetosti idejom samostalne Hrvatske i sustavnom pripremom za njezino nastajanje. Pokazalo se koliko je Šibl bio u pravu.
Franjo Tuđman je imao osobine Krležina Kristofora Kolumba. Imao je ideal i bio je uvjeren da je on ostvariv. Bio je odvažan u njegovoj provedbi i uspio je svoju volju prenijeti puku i učiniti od te volje pučku volju. Na njegovu je brodu bilo raznih. Od zanesenih idealista do običnih pustolova željnih samo zlata i mirodija. No, usprkos svemu tome imao je odlučnosti čvrsto kormilariti hrvatskim bodom i, poput Kolumba, dovesti ga do Novoga svijeta. Da nije bilo te admiralske i pučke uzajamnosti, sigurno je da hrvatska lađa nikada ne bi doplovila do Amerike, da njegovi mornari nikada ne bi imali priliku poput Kolumbovih kada su ugledali američku obalu (kao nakon proglašenja Hrvatske) radosno uzvikivati: “Kopno, kopno!”
Bude li budući hrvatski predsjednik ili predsjednica bez dugoročnih političkih vizija i ideala, bit će onda samo najviši državni činovnik. Bez nužnoga autoriteta i bez sposobnosti upravljanja metaforičkim hrvatskim brodom, na tome će brodu, kao i na Kolumbovoj Santa Mariji, biti otpora i protivljenja svemu što je novo i nepoznato. Od sposobnosti upravljanja državom ovisit će i zadovoljstvo hrvatskih “mornara”. Ne bude li sve išlo kako su oni očekivali, rast će kao i na Kolumbovoj lađi njihovo nezadovoljstvo, nevjerice i sumnje. No, uloga je admirala da nezadovoljstvo otrpi i smiri, da ne pristane na povratak i da ne odustane od svojih ideala i snova. Hrvatska danas treba novog Kristofora Kolumba.
>>Josipović: Tuđman je otišao u Knin poljubiti zastavu, a nije ju odande odnio
>>Kujundžić u Vukovaru: Politički sam očajan jer su elite uništile Hrvatsku
Hrvatska treba takvog predsjednika koji ima stav i jezičinu, jer na takvim prostorima živimo gdje mekušce svi pojedu, nije ovo Skandinavski poluotok..