Je li na djelu prekomjerno granatiranje mirovinskih fondova

Bura oko paketa novih mirovinskih zakona još se nije stišala, a već su na pomolu nove trzavice između Plenkovićeve Vlade i društava za upravljanje mirovinskim fondovima. Večernji list u jučerašnjem je broju izračunao da će nova pravila kojima se određuje visina naknada u mirovinskom sustavu privatnim fondovima izbiti iz džepa barem 100 milijuna kuna godišnje.

Smanjivanje ulazne naknade i naknade za vođenje imovine mirovinskih osiguranika nije nova stvar - taj izvor prihoda mirovinskih društava smanjivao se već nekoliko puta kako je rasla ukupna štednja građana u obveznim mirovinskim fondovima. Tako je u početku naknada za upravljanje imovinom iznosila 1,2% imovine, posljednjih godina bila je 0,39%, a po novom naknada će biti 0,3%. Smanjuje se i ulazna naknada za svakog novog osiguranika s 0,8 na 0,5%, a pumpaju se troškovi zbog povećanih tarifa za Regos i Hanfu. Smanjenje naknada i povećanje troškova, međutim, dolazi istodobno sa zabranom članovima mirovinskih društava da budu članovi nadzornih odbora tvrtki u koje ulažu novac osiguranika, kao i novostečenim pravom države da u nadzorne odbore mirovinaca postavlja svog predstavika. Kada se tome pridoda novost da će mirovinska društa koja imaju više od 20% tržišnog udjela prihode morati dijeliti s ostalima, ispada da je država dobrano opalila po privatnim mirovinskim fondovima koji su, usput rečeno, više od 70% svoje imovine, vrijedne gotovo 100 milijardi kuna, uložili u državni dug.

U kontekstu nedavno postignutog kompromisa da će i budući umirovljenici iz drugog stupa biti tretirani kao i umirovljnici iz sustava međugeneracijske solidarnosti u smislu državnog dodatka na mirovinu, promjene u zakonu o mirovinskim fondovima nisu dočekane blagonaklono u fondovskoj industriji. Dok jedni takav potez Vlade smatraju prekomjernim granatiranjem fondovske industrije, drugi su ga skloni okarakterizirati kao uravnilovku koja će dodatno potkopati ionako slabašno investicijsko povjerenje u Hrvatskoj. Oni manje skloni sudbonosnim porukama, motiv za takve izmjene zakona traže u premijerovoj osveti zbog nesudjelovanja fondova u privatizaciji.