Je li Njemačka za Hrvate 'obećana zemlja'?

Priča o odljevu mozgova stara je koliko i čovječanstvo. Onaj tko napušta svoju zemlju i odlazi u inozemstvo ili nema izbora, ili želi ostvariti svoje ambicije, razvijati se. Je li Njemačka za mlade ljude u Hrvatskoj "obećana zemlja“ kao što je to bila za prethodne generacije koje su u inozemstvo odlazile uglavnom trbuhom za kruhom? Tada su u Njemačku odlazili većinom niskokvalificirani radnici, potrebni "njemačkom gospodarskom čudu". Sada je ona prije svega cilj liječnika i IT stručnjaka – trenutačno deficitarnih zanimanja u cijelome svijetu, piše Deutsche Welle. Zašto oni biraju upravo Njemačku? Jedan od glavnih razloga je što je Njemačka u Hrvatskoj "na dobrom glasu": ona slovi kao zemlja sa stabilnim gospodarstvom u kojoj se može doći do kvalitetne naobrazbe, sigurno i "sređeno" živjeti te, "last but not least", dobro zaraditi. Ali koliko je taj "dobar glas" opravdan?

 Telekomovi "talenti"

Antonio Ivanković stigao je u Bonn prije dvije godine. Radi u Deutsche Telekomu, iako nije studirao telekomunikacije nego ekonomiju. A ekonomisti nisu najtraženiji na tržištu rada – ni na hrvatskom, a ni na njemačkom. Ali u njegovu slučaju potvrđuje se stereotip o Nijemcima koji cijene kvalitetnog radnika. Iako je i Deutsche Telekom posljednjih godina otpustio stotine djelatnika, Antonio je jedan od rijetkih stranih djelatnika koji su došli na privremeni rad, a postao jedan od stalnih zaposlenika. Ovaj 27-godišnji mladić u Njemačku je stigao zbog želje za svojim osobnim razvojem. Nakon završenog fakulteta putem jedne studentske organizacije prijavio se u Deutsche Telekomu za mogućnost odrađivanja stručne prakse, nadajući se usavršavanju u branši, a potom i povratku u domovinu. Nakon odrađene godine dana u Bonnu i Haagu, vratio se u Hrvatski Telekom. No to nije bilo dovoljno pa se i dalje vođen motivom o usavršavanju i izgradnji prijavio na projekt za mlade talente gdje je još s nekolicinom izabran među tisućama prijavljenih. – Zaista, ja sam svjedok da trudom, radom i zalaganjem i mlad čovjek može dobiti priliku, a samo to sam i želio – kaže. Radna svakodnevica izgleda upravo onako kako je i zamišljao: – Mnogo posla u dinamičnom okruženju, gdje se kroz svaki pojedini zadatak provlači ideja vlastita razvoja. Na svakog se računa od prvog dana, a ovisno o rezultatima mijenja se obujam posla i razina odgovornosti, pa ne čudi ako na zapisnicima poslovnih sastanaka uz imena izvršnih direktora osvane čak i neko studentsko – kaže Antonio.

Što se posla tiče, Njemačka je ispunila njegove zahtjeve, no kako je ovaj mladi Zagrepčanin doživio kulturološke razlike? Njemačka ga kao zemlja, kaže, oduševljava decentralizacijom i specijalizacijom: – Često su upravo manje ili srednje velike urbane sredine dom najvećih svjetskih stručnjaka.

No, zemlja koja slovi kao carstvo reda, rada i discipline, prema njegovu je mišljenju idealna za razbijanje svih predrasuda: – I prvacima u točnosti dogodi se da vlakovi i autobusi zakasne, a ako idete biciklom u grad, ponesite lokot.

Sviđa mu se, međutim, što se Nijemci vole šaliti na vlastiti račun i s velikim zanimanjem slušaju o njegovoj zemlji, jeziku i interesima. Dvadesetsedmogodišnji Hrvat zadovoljan je trenutačnim životom u Bonnu, poslom, prijateljima, druženjima – kaže da se ne može požaliti. Lijepo mu je tu, ali ipak ga malo muči nostalgija: – Iako mi je Njemačka ponudila gotovo sve, vjerujem da će me snažna privrženost domovini motivirati da se vratim kući i nastavim kako sam ovdje naučio, za dobrobit svoje zemlje.

Nijemci su pedantni i temeljiti

Katja Andabaka (26) u Bonn je stigla kao IT stručnjakinja. Po završetku Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo (FER) zaposlila se u Hrvatskom telekomu. Budući da je HT u većinskom vlasništvu Deutsche Telekoma, na konferenciji za mlade talente, koju organizira tvrtka, dobila je priliku da svoj projekt i ideju razvija u Bonnu. Osim nje u lov na bolju budućnost stiglo je još šest mladih "talenata“ iz Hrvatskog telekoma na takozvani "job rotation“. Cilj ovog projekta je da se stečeno iskustvo i znanje u inozemstvu i primijenimo ih u svojoj zemlji. Kulturološke razlike nije osjetila. – Iako su nas plašili Nijemcima kao hladnim sjevernjacima, ugodno sam se iznenadila koliko su svi ljubazni, rado se druže i poslije posla, organiziraju partije i sportske aktivnosti – kaže Katja te nastavlja: –  Radne navike zaista odgovaraju stereotipima: Nijemci su pedantni, temeljiti, unaprijed planiraju i jako se fokusiraju na jednu stvar.

Iako je naučila mnogo i dokazala se na svom području, za sada se ipak vraća u Hrvatsku, a što će budućnost donijeti, neku novu priliku ili povratak u Njemačku, „nikad se ne zna“, sa smiješkom kaže Katja.

Drugim riječima, Iako bi mladi rado ostali u svojoj domovini te svoja znanja i vještine primjenjivali za dobrobit svoje zemlje, kako kaže i jedan od naših sugovornika, ta im se mogućnost, na žalost, trenutačno često ne pruža. Hoće li se nešto po ovom pitanju promijeniti kako se, između ostalog, ne bi ponavljala povijest iseljavanja, tek će se vidjeti. Trenutačno se mnogi mladi u Hrvatskoj u svakom slučaju sučeljavaju sa starom dilemom: ostati živjeti u domovini, pod toplim suncem i s obitelji, ili pak – otići (često u Njemačku) i dobro zaraditi?