Podaci o tome koliko su oni najbogatiji bogati i koliko im to bogatstvo raste zaista su zapanjujući. Samo 85 najbogatijih pojedinaca na planetu kontrolira jednaku količinu bogatstva kao i siromašnija polovica svjetskog stanovništva. Drugim riječima, satnija ljudi posjeduje imovinu vrijednu jednaku kao 3,5 milijardi ljudi. U “statistici bogatih” puno je zgodnih caka: 1 posto najbogatijih u svijetu kontrolira ukupno 46 posto svjetske imovine, a ipak dvije trećine svjetskog stanovništva nemaju imovinu vredniju od 10.000 dolara. Kad se pak malo izvrne statistika, to otkriva da 1 posto svjetske populacije drži više od 110 milijardi dolara ili 65 puta više bogatstva nego donja polovica svjetske populacije.
Pri tome valja voditi računa da se bogatstvo bogatih strelovito povećava iz dana u dan. U Sjedinjenim Američkim Državama 1 posto najbogatijih za sebe je ugrabilo čak 95 posto rasta u 2009. godini. Credit Suisse predviđa da ćemo u samo dvije generacije dobiti milijardu milijunaša i 11 bilijardera. Dom milijardera u svijetu će tada postati – opće mjesto. Samo u Sjedinjenim Državama prošle godine “rođena” su dva milijuna novih milijunaša.
Ako uzmemo da je svjetsko bogatstvo jedan zajednički veliki kolač, onda se mora primijetiti da je on u svom gornjem dijelu (bogataškoj kremi) disproporcionalno nabubrio u odnosu na ostatak kolača koji je također dramatično bujao: svjetsko bogatstvo udvostručilo se u odnosu na 2000. godinu, Sada je doseglo 241 bilijardu dolara i 20 je posto veće nego prije početka svjetske financijske krize, odnosno 54 posto nego na dnu krize 2008. godine. Je li zaista zlo da se u takvim razmjerima rasta globalnog bogatstva oni bogatiji bogate najviše?
Jesu li superbogati zlo?
Ima, naravno, više teorija. Prema jednoj ubrzanje bogaćenja onih najbogatijih u Sjedinjenim Državama ne bi bilo moguće da gledamo podjednako brz rast bogatstva kućanstava s prosječnim prihodima koji su počeli stagnirati ili padati za vrijeme svjetske financijske krize. Međutim, gledano globalno, može se zaključiti da tih 85 ljudi iz naše priče može kontrolirati toliko bogatstva i pritom bilježiti njegov streloviti rast zbog robusnog rasta globalne ekonomije u kojem se njihove globalne kompanije jako dobro snalaze. Pritom se u Kini prosječan prihod po stanovniku podigao osam puta od šezdesetih godina, u Brazilu više od pet puta, u Indiji četiri puta. Međutim, dok u Indiji, Kini, Brazilu... žive sve bolje, srednji sloj u razvijenim ekonomijama, čini se, osuđen je na stagnaciju. Podupiru li, dakle, globalne aktivnosti Gatesa, Slima, Ellisona, Waltona, Arnaulta, Bezosa, Usmanova, Mittala, Mikhelsona, Frederiksena... (nismo išli po veličini bogatstva) globalni zamašnjak rasta baš kao i sve poslovne aktivnosti bogatih te tako doprinose rastu općeg bogatstva ili pak njihovo bogaćenje samo ide nauštrb daljnjeg bogaćenja zapadnog srednjeg sloja?
Kao nekonkurentno društvo moramo voditi računa da nam za vrat pušu puno siromašniji, ali puno konkurentniji dijelovi čovječanstva
Koji su, uostalom, uzroci stagnacije bogatstva zapadnog srednjeg sloja? To je i ekonomsko i filozofsko pitanje koje ćemo ostaviti onima već ionako ideološki opredijeljenima. Dojam je, naime, da planet Zemlja nije svugdje isto mjesto te sustav ekstrakcije i distribucije bogatstva djeluje vrlo različito od zemlje do zemlje. Teško je donijeti neki generalni zaključak, ali je uglavnom očigledno, kako god statistički okrenemo ili izokrenemo, da se puno bolji živi u zapadnom kapitalizmu. No, ako uzmemo Sjedinjene Države kao ogledni primjer, nešto, kad su trendovi u akumulaciji bogatstva u pitanju, ipak miriše na Dansku iz knjiga. Top 10 posto po prihodima drži 50 posto prihoda, top 0,1 posto drži čak 10 posto prihoda. Danas je tih 0,1 posto veći udio nego što je bio 1 posto u osamdesetim godinama, i to bez kapitalne dobiti, tj. investicijskih prihoda. Govorimo o plaćama, nadnicama!
Sjedinjene Države, prema zadnjem socijalnom izvještaju OECD-a, uzele su visoko peto mjesto među članicama po stopi relativnog siromaštva od 17,4 posto. I što sad? Je li bolje ostaviti top 1 posto na miru kao moderatore općeg rasta ili slušati MMF te redistribucijom osigurati opće ekonomske benefite uz smanjivanje nejednakosti? Teško pitanje, ideolozi će reći da znaju odgovore, a praktičari... E to je već druga stvar. Na primjeru Sjedinjenih Država može se vidjeti da je top 1 posto za vrijeme ekspanzije ekonomije u doba Clintonove administracije 1993.-2000. godine zabilježio rast prihoda od 86 posto i uzeo za sebe 68 posto cjelokupnog rasta. Za vrijeme recesije 2000.-2002. top 1 posto izgubio je 30 posto prihoda, odnosno 57 posto ukupnih gubitaka. Za vrijeme recesije 2007.-2009. zabilježili su pad prihoda od 36 posto, ali je on činio samo 49 posto ukupnog gubitka. Najfascinantnije je da je top 1 posto za oporavka 2009.-2012. imao rast od 31,4 posto prihoda, ali pritom je uzeo čak 95 posto (!) cjelokupnog rasta prihoda. Oporavak Amerike bio je oporavak 1 posto najbogatijih.
Američki stručnjaci za pitanje distribucije bogatstva tvrde da postoji veliki kapacitet za povećanje oporezivanja najbogatijih. Emmanuel Saez s UC Berkelya eksplicitno tvrdi da bi povećanje federalne osobne porezne stope za 1 posto najbogatijih sa 22 posto na 33 posto mehanički donijelo povećanje BDP-a za 1,5 postotnih poena. Intrigantna zamisao, ali s otvorenim pitanjima kako će više oporezivanje 1 najbogatijih posto utjecati na supply side scenarije i na poreznu evaziju. Ostatak priče je jasan, u povijesnim razdobljima kad su prihodi 1 posto najbogatijih rasli sporo (npr. 1933.-1975.) brzo su rasli i prihodi donjih 99 posto. Ukratko, navedeno za Sjedinjene Države (pitanje supply sidea, porezne evazije i povijesnih činjenica) upućuje na to da bismo sutra trebali tražiti svijet s puno višim progresivnim oporezivanjem najbogatijih 1 posto te bismo u tom globaliziranom sustavu progresivnog oporezivanja onih zaista najbogatijih trebali imati planetarnu koordinaciju protiv porezne evazije tih najbogatijih. Drugačije priča nema baš smisla. Je li to utopija?
Mi imamo porez na srednji sloj
Pokretanje ovakvih priča zapravo je u značajnom broju zemalja, među kojima je i Hrvatska, velika opasnost. Ukorijenjeni populizam i socijalističko-komunistički mentalitet već je proizveo takve razine financijske i opće mentalne uravnilovke da smo zapravo zemlja koja ne funkcionira zbog glumljenja prevelike jednakosti i jednakopravnosti u nizu kategorija koje ni na koji način nisu i ne bi trebale biti Ustavom zajamčena prava. U Hrvatskoj imamo drakonsko, superprogresivno oporezivanje plaća već na razinama koje su više od 1500 eura. Dakle, na razinama koje možemo smatrati prosječnim zapadnoeuropskim plaćama, drakonski oporezujemo – “bogataše”. Mi svojim tahijevskih porezom na dohodak zapravo uništavamo srednji sloj, a zaista bogati - onih top 1 ili top 5 posto ionako ne živi od svoje plaće, nisu zahvaćeni nemilosrdnim poreznim škarama. Drugim riječima, zbog rastućeg lijevog populizma, zbog kojeg direktori najvećih javnih poduzeća imaju plaće kao radnici na traci u njemačkoj autoindustriji, u Hrvatskoj uvijek postoji opasnost da će netko pod krinkom svjetske priče o dilemama oporezivanja 1 posto najbogatijih u konačnici uvesti prava sjevernokorejska rješenja.
Mi u Hrvatskoj postajemo izrazito nekonkurentno i nekompetentno društvo te kao takvi trebamo itekako voditi računa da je pitanje bogatstva jako relativno i bilo bi nam bolje da šutimo sa zavidnim pričama o nečijem bogatstvu jer nam za vrat pušu milijarde zaista siromašnih koji su usto konkurentni i kompetentni. Otiđite na stranicu www.globalrichlist.com te unesite svoja neto godišnja primanja i izračunat ćete koji ste po redu u svijetu po visini primanja. Iznenadit ćete koliko ste visoko čak i s prosječnim primanjima. Ako recimo, zarađujete, 75.000 kuna neto godišnje, dospjet ćete u top 5,58 posto svjetske populacije po visini prihoda i bit ćete (s datumom od četvrtka) 334.859.816. na svijetu po visini svojih godišnjih prihoda. Iza vas će biti milijarde Kineza, Indijaca, Afrikanaca... koji bi se u slučaju neke svjetske revolucije mogli založiti za radikalno oporezivanje svih svjetskih 10 posto najbogatijih. Doduše, mi bismo možda i dobro prošli. Nas već radikalno oporezuju.
planetarno oduzimanje imovine da, oporezivanje ce se opet obit o glavu siromasnima.