Je li želja za neovisnom državom donijela i udar terora

Prije punih trinaest godina španjolska prijestolnica Madrid bila je poprište najvećeg terorističkog napada na europskom tlu u modernoj povijesti.

U višestrukom napadu na podzemnu željeznicu poginulo je gotovo 200 ljudi a više od 2000 je ranjeno. Sve se odigralo nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora, a znakovito, tada je vlada u Madridu ekspresno za napade osumnjičila baskijsku ETA-u, no kasnije je odgovornost preuzela Al-Qai’da. Kao razlog su naveli španjolsko sudjelovanje u koaliciji koja se bori u ratu u Iraku. Europa se tada prvi put ozbiljno suočila s napadima islamskih terorista, a u godinama koje slijede na udaru će najviše biti Francuska i Velika Britanija, povremeno Bruxelles. Al-Qai’du je u međuvremenu zamijenio ISIL.

Upravo taj ISIL odgovoran je za napade u Kataloniji, kao razlog ponovo se navodi sudjelovanje Španjolske u međunarodnoj protuterorističkoj koaliciji, a tajming je i ovaj put znakovit, nešto više od mjesec dana prije najavljenog referenduma o neovisnosti Katalonije. Činjenica jest da je samoprozvani kalif AlBaghdadi prije nego što je ubijen pozvao na terorističke napade diljem Europe, ali opet se postavlja pitanje zašto baš Barcelona, odnosno Katalonija, koja je uz Baskiju od svih španjolskih regija najmanje španjolska.

Odgovor možda treba tražiti u malo poznatom podatku da je upravo Katalonija postala španjolski centar radikalnih islamista, nakon što je u želji da privuče što više ljudi spremnih da podrže neovisnost te regije, otvorila vrata brojnim migrantima nudeći im velike socijalne potpore i prava po vrlo liberalnim uvjetima da nauče jezik i podržavaju neovisnost Katalonije. Ova verzija “politike otvorenih vrata” rezultirala je velikim priljevom muslimanskog stanovništva iz obližnje sjeverne Afrike, na što katalonski analitičari upozoravaju već godinama, kao što se upozorava da ta muslimanska zajednica sve češće govori o misiji povratka “povijesnih maorskih teritorija”.

Postavlja se stoga pitanje koliku će cijenu Katalonija platiti za neovisnost?