Je li zimmer frei socijalna kategorija: većini ostaje porez kakav je bio i s triput manje turista

U više od 500 gradova i općina vlasti su zaključile da paušalni porez privatnim iznajmljivačima treba ostati isti sad kad godišnje imaju šest-sedam milijuna gostiju i zamalo 40 milijuna noćenja, kao i prije 15 godina kad je gostiju i noćenja bilo triput manje. Godišnji paušal po krevetu od 150 do 300 kuna nije mijenjan otkako je uveden 2004., a izmjenama Zakona o porezu na dohodak za 2019. prepušteno je lokalnim vlastima da se time pozabave. Zadan im je raspon od 150 do 1500 kuna i rok da za 2019. formaliziraju odluke do kraja siječnja. Svi koji su pokušali povisiti paušal, kao da su dirnuli u osinje gnijezdo.

Oko 96.000 iznajmljivača pokazalo se kao tvrd orah, a svesrdno im je pomagala oporba pa rijetke korekcije godišnjeg paušala mahom iznose tek nekoliko desetaka kuna. Jedino su se u Dubrovniku i Splitu odvažili dublje posegnuti u “zimmer frei” džepove paušalom od 750 kuna. No što je uspjelo Mati Frankoviću, nije i Andri Krstuloviću Opari.

Zamalo pukla koalicija

Dubrovački gradonačelnik privolio je većinu svojih vijećnika za odluku prema kojoj će iznajmljivači u Gradu plaćati 750 kuna po krevetu, a u naseljima Mokošica, Bosanka, Zaton, Trsteno... 375 kuna. Splitskom gradonačelniku na tome je zamalo puknula koalicija i, kako stvari stoje, maksimalan paušal na kraju će biti 400 kuna. Odluka bi trebala biti donesena sutra, a ondje gdje ne bude izglasana paušal će automatski biti 750 kuna. Kako je tko prošao, znat ćemo 1. veljače, a prilika za popravni bit će već 2020. Tada će lokalne vlasti iznova utvrđivati iznose.

U zemlji visokih poreza protivljenja su bila očekivana, no “pobjeda” iznajmljivača vjerojatno neće biti duga vijeka. Mnogi su i sami svjesni da je tristotinjak kuna po krevetu malo, ali i da u lokalnim blagajnama trebaju novi milijuni za infrastrukturu i druge projekte koji turistima osiguravaju dodatnu atraktivnost i komfor. Za analitičare oko toga nema dvojbi.

– Promjene u oporezivanju iznajmljivača treba pozdraviti jer uravnotežuju porezna opterećenja u turističkom sektoru. Analize pokazuju da je visina oporezivanja iznajmljivača tri puta niža od oporezivanja poduzetnika. Hotelske su kuće obveznici niza različitih izravnih i neizravnih poreza i prosječna profitna marža im je 5,7 posto ostvarenog prihoda, a prosječna profitna marža iznajmljivača prelazi 55% prihoda. S obzirom na pozitivne tržišne trendove, porast zauzetosti smještajnih jedinica i cijene, više nema potrebe iznajmljivače porezno tretirati kao socijalnu kategoriju – kaže Sanja Čižmar iz HD Consultinga koja smatra da je dobro što je određivanje poreza za privatne iznajmljivače prepušteno lokalnim vlastima.

– One bi trebale imati najbolji uvid u lokalne potrebe. Naravno, za adekvatno određivanje iznosa dvije su pretpostavke. Prvo, profesionalan pristup i određivanje visine paušala na osnovi stručnih analiza te razina političke zrelosti koja podrazumijeva stavljanje u prvi plan stvarnih potreba lokalne zajednice, a manje licitiranje s blizinom izbora na koje se predstavnici iznajmljivača, nažalost, već ponegdje pozivaju.

Ne treba šok-terapija, ali...

Naša je sugovornica stajališta i da bi bilo najpravednije da se porez određuje prema stvarnim prihodima. Iznajmljivačima se neće svidjeti ni mišljenje njezina kolege iz konzultantske kuće Horwath HTL Siniše Topalovića, koji također ističe da je prošlo vrijeme kad je privatni smještaj, koji čini 60 posto smještajnih kapaciteta, bio socijalna kategorija.

– I to davnih dana, a fiskalni tretman nije prilagođen. Prepuštanje odluke o iznosima paušalnog poreza lokalnim vlastima test je zrelosti javnog upravljačkog mehanizma. Nažalost, izgleda da će većina na tome pasti jer nema dovoljno snage izići iz zone populizma i osigurati toliko potreban rast prihoda za razvojne potrebe svojih destinacija. Vrijeme je za zreli dijalog političara i birača kojima se mora objasniti da će dizanjem paušala biti isporučeni i određeni benefiti. Nije potreban šok-pristup, ali važno je poslati poruku da porezno opterećenje ove djelatnosti mora rasti. I to na vrijeme jer je investicijski ciklus u ovoj djelatnosti dug – jasan je S. Topalović.

Pogledajte video o tome kako će se u Hrvatskoj plaćati cestarina:

Pogledajte video o tome kako će se u Hrvatskoj plaćati cestarina