'Jedino nas prozivaju da smo istodobno komunisti, HDZ-ovci, SDP-ovci, pederi, milicajci, uhljebi...'

Pravosudni policajci su valjda jedina grupacija u ovoj zemlji koju se istodobno i proziva i titulira kao komuniste, HDZ-ovce, SDP-ovce, pedere, milicajce, uhljebe... Samo ovisi s koje strane i od koga komentar, odnosno uvreda dolazi.

Osim što nas pogrdno tituliraju i prozivaju, često nam i prijete, i to bez ikakvih sankcija i zaštite države koju mi predstavljamo. Država donosi zakone. Mi te zakone provodimo, a onda nas frustrirane stranke pljuju, udaraju, psuju, vrijeđaju... I zato uglavnom ne odgovaraju – pomalo frustrirano kaže Jelenko Krešo, dopredsjednik Sindikata pravosudne policije Hrvatske (SPPH).

Nedavni incident sa suda u Splitu kada je mlađi muškarac nasrnuo na pravosudnog policajca koji ga je upozorio da po sudu ne može hodati bez zaštitne maske, što je na kraju završilo uporabom prisile kako bi se napadač svladao, ponovo je pozornost javnosti skrenuo na uvjete rada pravosudnih policajaca.

Oni sami već godinama upozoravaju da rade u neadekvatnim uvjetima, s neadekvatnom opremom, premalo su plaćeni, dok im se obim posla povećava iz dana u dan. Zbog svega toga, u lipnju 2019. organizirali su desetominutni prosvjed pod geslom “Ovako više ne ide”. Tada, kao i sada, upozoravali su na sve što ih tišti, a neki su pomaci i napravljeni.

Recimo, izrađen je novi Zakon o izvršenju kazne zatvora (ZIKZ), kojim su obuhvaćena prava i obveze zatvorenika, ali i pravosudnih policajca koji rade u zatvorskom sustavu. No zašto su se njihova prava našla u istom zakonu u kojem su i prava zatvorenika, nije im baš jasno. Pa zato iniciraju izradu zakona koji bi se bavio samo njima. A osim toga, smeta ima i što novi ZIKZ regulira samo prava pravosudnih policajaca koji rade u zatvorskom sustavu, dok o pravima onih koji rade na osiguranju pravosudnih tijela (OPT), kao što su sudovi, USKOK i državna odvjetništva, nema ni riječi.

Inače, prema podacima SPPH-a u OPT-u diljem Hrvatske radi oko 230 pravosudnih policajaca, dok u zatvorskom sustavu radi njih još oko 1600. SPPH procjenjuje da bi optimalno bilo kada bi diljem zemlje bilo oko 2100 pravosudnih policajaca. I sada dolazimo do zanimljivog problema. Kada se raspišu natječaji za ta radna mjesta, ona se u pravilu ne mogu popuniti, jer se prijavi premalo kandidata.

Tako Kaznionica u Lepoglavi traži 13 ljudi, a javilo im se njih 12. I to vjerojatno samo zato, pojašnjava Krešo ne bez ironije, što nam epidemija COVID-19 već gotovo godinu dana diktira živote, pa je ljudima puno teže otići na rad u Austriju ili Njemačku nego što je bilo prije veljače 2020.

– Pa tko bi došao raditi kada su uvjeti ovakvi kakvi jesu? Pravosudni policajci koji rade na osiguranju sudova nemaju nikakve uvjete za rad. U uniforme se moraju presvlačiti u kotlovnicama, toaletima ili na sudskim hodnicima. Svoj posao često obavljaju u uskim hodnicima, a znalo se događati i da im mjesto rada bude jedna stolica na stubištu!? A što tek reći na tehničke uvjete rada, koji su nikakvi. Godinama slušamo o digitalizaciji cijelog pravosudnog sustava, a onda se dogodi da pojedini sudovi nemaju ni računala ili ona budu neispravna. Stranke se upisuju ručno, a ako vam sustav padne, što nije rijetkost, onda se dogodi i da vam sudac ili sutkinja kažu da propustite stranku. Bez upisivanja i pregleda. I sve je to dobro dok se nešto ne dogodi, jer ako neka stranka koju mi na zahtjev suca ili sutkinje pustimo nakon toga napravi neki incident, krivi smo mi. Većina sudova nema rendgene, pa se stvari stranaka pregledavaju ručno. I to često bude problem jer se ljudi bune. Od početka epidemije, mi smo zaduženi i za vođenje COVID aplikacija, mjerenje temperature, provjeravamo nose li stranke zaštitne maske... I onda tu dolazi do svakakvih situacija jer nam stranke govore da nemamo pravo tražiti da nose maske. Pitaju nas jesmo li obučeni za mjerenje temperature.  A o seksističkim ispadima pojedinih stranaka prema mojim kolegicama da i ne govorim. U takvim situacijama malo je toga što možete napraviti da se zaštitite. Kada vas netko fizički napadne, rijetko zbog toga bude i sankcioniran jer se većina napada na pravosudnu policiju tretira kao verbalni, a ne fizički napad – pojašnjava Krešo s čim se svakodnevno suočavaju pravosudni policajci koji rade u OPT-u.

Riječ je o odjelu, koji je osnovan početkom 2000-ih, a nakon masakra u zagrebačkoj Palači pravde, kada je Mate Oraškić tijekom brakorazvodne parnice u sudnici ubio svoju suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju teško ranio zapisničarku. U to vrijeme u sud se ulazilo bez strožih kontrola, a detektor metala postavljen je tek nakon te tragedije.

Kada je OPT osnovan, bio je u sklopu Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, no problem je, kaže Krešo, što se od tada do danas u njega jako malo ulagalo. Oni koji donose odluke očito zaboravljaju da se tragedije kao ona iz Palače pravde više ne događaju zahvaljujući upravo pravosudnim policajcima. No osim nedovoljnog ulaganja i u ljude i opremu, dodatni problemi za OTP nastaju 2007. kada se zbog raznih nesuglasica tadašnjih rukovodećih ljudi, taj odjel izdvaja iz zatvorskog sustava te postaje dio glavnog tajništva Ministarstva pravosuđa.

– To je utjecalo na način rada i prouzročilo mnoge probleme. Jedan od glavnih je to što nisu postojali pravilnici koji bi regulirali kako rade ljudi zaposleni u OPT-u, pa smo se koristili nekim od pravilnika zatvorskog sustava. Tek je naknadno u Zakon o sudovima integriran manji broj članaka koji se odnosi na OPT. Nedostatak konkretnih zakona i pravilnika najbolje se vidi u propisanim uvjetima za odlazak u mirovinu, ali i isplati te mirovine čije uvjete definira ZIKZ, ali samo za pravosudne policajce koji su zaposleni u zatvorskom sustavu. Ne i za pravosudne policajce zaposlene u OTP-u, iako su i jedni i drugi zaposlenici istog ministarstva. Različiti su i dodaci na uvjete rada koji u zatvorskom sustavu iznose 30%, dok u OPT-u iznose samo 10%, što je najmanji dodatak od svih službenih osoba koje nose službeno naoružanje – kaže Krešo.

Osim toga, zanimljivo je da se svako malo, kada je OTP u pitanju, pojave glasine da će se taj odjel ukinuti, a osiguranje pravosudnih tijela trebali bi preuzeti zaštitari. Što otvara niz vrlo ozbiljnih pitanja, počevši od toga koliko bi unajmljivanje zaštitarske tvrtke da radi posao pravosudne policije stajalo državu, preko sigurnosnih provjera za zaštitare koji bi radili te poslove pa sve do ovlasti koje bi ti zaštitari imali. Jer pravosudni policajci iz OPT-a često asistiraju svojim kolegama koji iz zatvora dovode osumnjičenike ili optuženike na rasprave, preuzimaju osumnjičenike koje MUP privodi na sud, ali i nazoče sudskim raspravama kada god se iz sigurnosnih razloga za to ukaže potreba, što je počesto.

Sve navedeno teško da spada u opis zaštitarskog posla, a još je manje vjerojatno da bi ga zaštitari pristali raditi za sadašnje plaće koje čak i s hrpom prekovremenih sati jedva prelaze 3500 kuna. Što se tiče OTP-a, pravosudni policajac s pet godina staža i dodatkom od 10 posto na plaću za rad u jutarnjoj smjeni – koju radi 80 posto službenika – ima plaću od oko 4500 kuna. S 20 godina staža i polaganjem za viša zvanja ta se plaća može povećati na 6000 kuna.

A kada je riječ o plaćama, poseban su problem i prekovremeni sati koji se ne plaćaju, pa samo u ovom trenutku 90 službenika OPT-a tuži državu, uz 200 policajaca iz zatvorskog sustava. Tužbe se rješavaju u njihovu korist, država plaća i neplaćene prekovremene sate, i troškove sudskog postupka s kamatama, i troškove vještačenja što u prosjeku stoji oko 15.500 kuna po tužbi. No više od svega navedenog pravosudne policajce zaposlene u OTP-u tišti to što smatraju da ih država koju zastupaju ne štiti dovoljno.

To posebno dolazi do izražaja u njihovoj komunikaciji s odvjetnicima jer neki od odvjetnika nisu baš sretni kada im pravosudni policajci na ulasku u sud pregledavaju stvari ili ih traže odvjetničke iskaznice. U takvim situacijama zna se povlačiti i teška artiljerija jer se odvjetnici pozivaju na poznanstvo s čelnom osobom suda ili pravosudne policajce pitaju ono legendarno: – Znaš li ti tko sam ja!?

Prigovori pravosudnih policajca na ponašanje nekih odvjetnika, koji su čak znali i svoje odvjetničke iskaznice davati strankama kako bi bez kontrole ušle u sud, uglavnom završe u ladicama Ministarstva pravosuđa koje smatra da bi pravosudni policajci sami trebali prijaviti nečije potencijalno kriminalno ponašanje. Iako bi bilo logičnije da ih prijavi država, koju ti isti pravosudni policajci zastupaju.

No stvari se ipak možda mijenjaju nabolje, jer neki dan je u Dubrovniku pritvoren muškarac koji je na sudu odgurnuo pravosudnog policajca, a zatim zaprijetio da će ubiti i njega i obitelj mu. Možda je to pritvaranje znak da i država konačno počinje stajati iza ljudi koji zakone i propise provode u njezino ime.