Sabor je jučer raspravio, a danas bi trebao i izglasati novi Zakon o osobnoj asistenciji. Što to znači za jednu od najranjivijih skupina u društvu, što se sve mijenja, ali i što tek treba napraviti, razgovarali smo s Jelenom Miloš, saborskom zastupnicom Možemo!, kojoj su i inače socijalne politke u fokusu.
Što je ključna promjena koju novi zakon donosi? Radi se o zakonu koji više od 15 godina traže i čekaju udruge i osobe s invaliditetom. Njime će osobe s invaliditetom konačno imati pravo na osobnog asistenta kako bi mogle, jednako kao i svi drugi građani, ostvariti pravo na život u zajednici – na obrazovanje, veću uključenost u tržište rada ili društveni i kulturni život. Uostalom, to je pravo zajamčeno Ustavom i međunarodnim konvencijama, a Hrvatska će ga napokon omogućiti nakon više od 15 godina. Nažalost, opet su iz njega isključene neke osobe s invaliditetom.
I dalje se ograničava pravo na osobnog asistenta. U čemu će zakon i dalje biti manjkav?
Prema prijedlogu, djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom koje imaju roditelje njegovatelje nemaju pravo na osobnog asistenta, osim ako žive u dvočlanim kućanstvima (samohrani roditelji) ili ako u kućanstvu žive dvije ili više osoba s invaliditetom. Smatramo da je to diskriminatorno i nedovoljno jer svaka osoba s invaliditetom ima pravo na socijalizaciju i tu uslugu ne treba miješati s njegovateljima. Uostalom, nije realno da se roditelj njegovatelj brine od 0 do 24 sata za svoje dijete, bez trenutka odmora. Upravo nakon naših kritika ministar je rekao da će uvesti projektno financiranje za novu socijalnu uslugu "odmor od skrbi". To je relativno nova usluga u Hrvatskoj, iako već neko vrijeme postoji u zemljama zapadne Europe, i dosad je obuhvaćala manje korisnika. Trebat će dosta vremena da se razvije, a ona još uvijek ovisi o projektnom financiranju.
Očekuje se da će promjenom zakona oko 14 tisuća ljudi imati pravo na osobnog asistenta. S obzirom na to da je riječ o potplaćenom zanimanju, hoće li se to pravo uopće moći koristiti?
Upravo na to smo posebno upozoravali. Dobro sam upućena u posao osobnih asistenata jer sam profesionalno radila za jednu europsku sindikalnu središnjicu koja je istraživala uvjete rada osobnih asistenata i organizirala ih u borbi za bolje radne uvjete. Ako se želi zaista osigurati da osobe s invaliditetom imaju pravo na osobnog asistenta, onda se osobnim asistentima mora osigurati posao na puno radno vrijeme i pristojna plaća. Već sada nedostaje osobnih asistenata jer su dosad uglavnom radili na pola radnog vremena za 2000 kuna. Zbog toga to zanimanje nije atraktivno jer ljudi od njega jednostavno ne mogu živjeti. Sada će trebati trostruko više asistenata za planiranih 14.000 korisnika i zato je ključno najavljenim pravilnikom za njih urediti dobre uvjete rada.
Koliko bi osobni asistenti trebali biti plaćeni i bi li u tom slučaju bilo interesa za to zanimanje?
Mi predlažemo da se plaća osobnih asistenata veže na plaće iz sustava zaposlenih u socijalnoj skrbi, uz pripadajuće zadatke. To je važno jer želimo i da osobni asistenti ubuduće mogu kolektivno pregovarati za veće plaće i bolje radne uvjete kao i drugi u tom sektoru, gdje su poboljšanja plaće itekako nužna.
Nakon žestoke reakcije javnosti, Vlada će omogućiti roditeljima njegovateljima primanje novčane naknade i deset mjeseci nakon smrti djeteta. Do kada će se najranjivije skupine u društvu za svako pravo morati boriti javnim pritiscima i zašto je to tako?
Nažalost, resor socijalne skrbi u Hrvatskoj je godinama zapušten i podkapacitiran. Za sve promjene borili su se građani i udruge. Da se roditelji njegovatelji ne bore za svoja prava, da ih u tome nisu podržali opozicija i mediji, ne bi ni dobili najavu produljenja naknade nakon smrti djeteta. No, već sam upozoravala da nije dobro da se jedino pritiskom stvari pokreću i da bi Vlada trebala preuzeti proaktivniju ulogu u kreiranju socijalnih politika i konačno prioritizirati taj zapušteni resor. Uostalom, ministar bi trebao više slušati prijedloge oporbe jer smo dosad pokazali da imamo znanja i konstruktivne prijedloge u tom resoru. I kada smo govorili o naknadi, o roditeljima njegovateljima, zatim o tome da se ne smije raditi zabilježba na jedinu nekretninu korisnicima zajamčene minimalne naknade, ali i o brojnim drugim temama. Naš Klub cijelo vrijeme inzistira na tome da Vlada ne bi trebala govoriti o socijalnim pravima kao o nečemu što građanima poklanja bilo koja vlada ili stranka. Prava osoba s invaliditetom zajamčena su Ustavom, a to su prava koja država mora osigurati jer je to jedna od temeljnih funkcija socijalne države. Ne smijemo politizirati pravima ranjivih skupina.