Jeste li muško ili žensko, to od ovog tjedna više nije važno

Subota 29. rujna

Hrvatima za utjehu trgovinski suficit s BiH?!

Danas čitam naslov – “Ako Hrvatima vlast izaberu Bošnjaci, rušit će Pelješki most, tužiti RH za genocid...” U tekstu se, prilično usput i s rezervom, napominje “da bi se u BiH mogla uspostaviti vlast koju tamošnji Hrvati neće prihvatiti, što bi dovelo i samu opstojnost zemlje u pitanje, ali i službeni Zagreb pred veliko iskušenje kako se postaviti prema BiH, s kojom Hrvatska ima golemi trgovinski suficit.” No što bi Hrvatima drugo preostalo? Da zbog trgovinskog suficita Hrvatske šute i pokorno podnose bošnjački teror? Ne bi li trebali napraviti još radikalniji potez – izostati s izbora jer ionako zbog malobrojnosti nemaju šanse spriječiti Bošnjake da Željka Komšića izaberu za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH. Neki hrvatski politički analitičari u BiH drže da još jedino Hrvati, sa svojom konstitutivnošću i entitetom, mogu spasiti BiH, učiniti je državom triju naroda. U protivonom, BiH će se podijeliti na dvije države povezane labavom konfederacijom ili osamostaljene – srpsku i bošnjačku koju bi činila sadašnja Federacija. A Hrvati bi nestajali i nestali. Bošnjaci imaju velike saveznike – Tursku i Arape, Srbi također – Srbiju i Rusiju, a Hrvatima ostaje samo trgovinski suficit Hrvatske s BiH. Jako utješno!

Nedjelja 30. rujna

Srpske vlasti razdražuju narod za novi pogubni rat

Čitamo da su apetiti Miloševićevih nasljednika ipak nešto splasnuli, program velike Srbije zamijenili su programom veće Srbije, koja bi obuhvaćala Srbiju, Republiku Srpsku i sjever Kosova. Nema dana a da neki visoki srbijanski dužnosnik, u čemu je predsjednik Vučić najmarljviji, izravno ili neizravno ne spomene neprijateljstva susjeda prema Srbiji, Oluju ili koju drugu “opačinu”, a pogotovo su naglašene Dodikove separatističke ambicije i stalne napetosti na sjeveru Kosova. Ta obuzetost ratom i teritorijem pokazuje da se Srbija ne zna vratiti u civilizacijsko korito i teći kao sve duge normalne države. No, gotovo je sigurno – pripojenje sjevera Kosova i Republike Srpske znači novi rat, a još jedan rat bio bi za Srbiju poguban. A da im je rat na pameti, svjedoči i najnoviji primjer – srbijanske su vlasti na običnu pojavu osiguranja kosovskog predsjednika Thaçija dok je obilazio jezero Gazivode stavile vojsku i policiju u punu pripravnost. Toliko puta viđen scenarij – nikakav povod, a dramatična spremnost na djelovanje. Možda je najgore što se srpski narod danomice razdražuje takvim povodima i takvom dramatičnošću, a iz nedavne povijesti znamo kako je tako razdražen narod u Beogradu cvijećem zasipao tenkove koji su išli u agresorske pohode.

Ponedjeljak 1. listopada

Dno je u Hrvatskoj jako široko i napučeno

Malo prije nego što će se oženiti Regicom, pitali Dudeka je li nevina. “Kaj ja znam”, reče Dudek, “pola sela kaže da je, pola da nije”. Tako se otprilike “selo” podijelilo i oko nastupa u “Supertalentu” Nove TV kanadskog “umjetnika” Frasera, koji je nastupao gol i na platnu spolovilom slikao i naslikao člana žirija – Bilmana. Polovica gledateljskog sela se zgraža, polovica je oduševljena, a mediji kao mediji – danas naveliko pišu o toj u nas nezapamćenoj vulgarnosti i bestidnosti. Iznimno velik broj onih – prednjačile su žene – koje je u gledalištu “Supertalenta” Kanađanin jako zabavljao znak je duševnog stanja nacije koja je prikriveno mnogo besramnija i prostačkija nego što se vidi i čuje. Vriskale su od oduševljenja neke sredovječne osobe koje bismo, vidjevši ih na ulici ili u prodavaonici, svrstali u čedni dio pučanstva. No u emisiji je čast toga dijela građana branila samo jedna osoba – Martina Tomčić pritisnula je niječući “X” i negodujući otišla, a ostali članovi žirija su dosta neuvjerljivo začuđenošću prikrivali radoznalost i odobravanje. Tako je ovaj javni pad na dno pokazao kako je to dno u Hrvatskoj jako široko i napučeno. I ono može biti bez brige – nije ovo posljednji javni pad u njegovu širinu i zaštitu.

Utorak 2. listopada

Na snazi nastranost protiv koje se digao narod

Stupila je na snagu Istanbulska konvencija koja će ući u povijest i po tome što nijedan potez vlasti u samostalnoj Hrvatskoj kao odluka o ratifikaciji toga dokumenta, koji uvodi rodnu ideologiju i niječe biološku spolnost muškarca i žene (pa muškarac može biti žena i obratno), nije izazvao toliko protivljenja građana, institucija, udruga... Dva velika prosvjedna skupa u Zagrebu i Splitu, žestoki otpor HAZU, Matice hrvatske, udruga, skupina i pojedinaca, glasovanje “protiv” 14 saborskih zastupnika HDZ-a... ostat će najvećom sramotom u bilanci vlasti Andreja Plenkovića. U novijoj prošlosti Hrvatske na takav otpor naroda protunarodnoj, protuhrvatskoj politici i na bešćutni slom toga otpora sliči samo zahtjev za hrvatskim slobodama i zaštitom nacionalnih interesa u Hrvatskom proljeću i slom toga pokreta 1971. godine. Tako se sadašnji premijer našao u nizu – Bakarić, Baltić, Vrhovec, Bilić, Dragosavac, Šuvar, Plenković. Kad se glasovalo o Konvenciji, zastupnici SDP-a nisu izišli iz sabornice kao kad se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti nego su i glasovanjem i pljeskom poduprli premijera. A Tomislav Saucha taj dan nije bio na ispitivanju u policiji ili DORH-u zbog kriminala, nego je glasovao za Konvenciju. I tada izglasovana nastranost sad je na djelu.

Srijeda 3. listopada

Hrvatska u raljama Balkana koji i ne postoji

Nema tjedna a da se hrvatska javnost ne zlostavlja sintagmom “zapadni Balkan”, pa tako i ovaj tjedan mediji pišu da “Plenković u Ženevi sudjeluje na sastanku šefova država ili vlada u okviru strateškog dijaloga o zapadnom Balkanu u organizaciji Svjetskog gospodarskog foruma.” Geografski stručnjaci, poput Dragutina Feletara, tvrde da Balkanski poluotok uopće ne postoji. Da bi neko kopno bilo poluotok, morske, tj. vodene katete moraju biti duže od kopnene, a u ovom slučaju obje su, zapadna i pogotovo istočna, kraće od kopnene! A još manje nego geografski Hrvatska, koja je mediteranska i srednjoeuropska zemlja, Balkanu pripada po tradiciji, kulturnom, civilizacijskom, političkom... nasljeđu. Ljevičarima baš nije bilo milo kad je Tuđman odlučno tvrdio da “Hrvatska uopće nije na Balkanu, pa se nju ne tiču nikakvi balkanski projekti” te je “pritiskao prosvjetne vlasti i da se mijenjaju udžbenici i Hrvatsku izmjesti s Balkana”. Pod pritiskom porobljivačke EU hrvatski političari sve sluganskije prihvaćaju da Hrvatska bude ono što nije, kao što prihvaćaju da ne bude njezino ono što jest – rasprodana hrvatska nacionalna bogatstva i golem novac što ga strani profiteri iznose iz Lijepe Naše.

Četvrtak 4. listopada

Brkić bi motao stradati zbog suvišnog čistunstva

Zbog nepotrebnog, suvišnog kršćanskog čistunstva mogao bi stradati još jedan političar. Riječ je o časnom Milijanu Brkiću koji se održavao tako što se s Plenkovićem ne slaže ni u čemu bitnom osim u tome da dva moćnika pse svoje međusobne ljubavi koji reže jedan na drugoga drže čvrsto zavezanima. Nacional piše da je Brkić 2011. godine kriminalcima i prostitutkama odavao informacije o policijskim istragama, no iako su ga razotkrili, nikada nije sankcioniran jer ga je “vjerojatno zaštitio tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko”. Premda sam katolik, vjernik, nekoliko sam se puta zauzeo za ozakonjenje prostitucije jer držim da bi tako bilo manje obolijevanja, prijestupa, kriminala. I ta legalizacija ne bi bila nimalo manje kršćanska od sadašnjeg stanja. I u doslovnom i u prenesenom značenju higijena društva bila bi veća. I bilo bi mnogo manje opasnosti da se nehigijena probije do elita i do samog političkog vrha, pa da se teško sumnjiče i bogobojazni Hercegovci.

Petak 5. listopada

Šokantan Kovačev pad u političko ništavilo

Šokantno je i stresno kad poslije važnih političkih dužnosti koje su te godinama punile iznimnim značenjem u društvu, obitelji, među prijateljima... padneš u političko ništavilo. Moguće je da iz straha od tog ništavila bivši ministar, veleposlanik, visoki stranački dužnosnik... Miro Kovač nije previše zaoštravao svoj sukob s Plenkovićem koji ga je smijenio s mjesta međunarodnog tajnika stranke. Nije, na primjer, sa Stierom i još nekima u Saboru rušio premijera. I ne samo da ga nije rušio nego mu, nakon što je pokazao da se od njega razlikuje, sada nastoji što više sličiti. Tako je u Europskoj kući u Beču u raspravi o pet godina Hrvatske u EU rekao: “Hrvatska je danas uspješna priča, profitirala je od članstva u EU, a sada je na njoj da taj profit pretvori u gospodarsku korist”. Je li moguće da čovjek koji je inače držao do domoljubne i političke časti sriče hvalospjeve našem ulasku u EU nakon kojega je iseljavanje iz Hrvatske postalo najmasovnije u povijesti, nakon kojeg je Hrvatska pala na dno svih europskih ljestvica i nakon kojega se otimačina stranih profitera još više povećala? I kako ga nije sram uvlačiti se Plenkoviću i europskim gazdama i istodobno udarati po nastojanju predsjednice da koliko-toliko poboljša odnose Hrvatske i Srbije!?