“Ako već ne možemo imati nove izbore, britanska javnost mora imati zadnju riječ s opcijom ostajanja u EU”, napisao je gradonačelnik Londona Sadiq Khan odmah nakon što je prošle srijede britanska premijerka Theresa May preživjela glasanje o povjerenju, čime je ponovio zahtjeve umjerenog dijela Laburističke stranke koji traže novi referendum. S njima se slažu škotski nacionalisti (SNP) i liberali (LD).
Samo nekoliko dana kasnije uvjereni brexitovac, bivši ministar vanjskih poslova i jedan od predvodnika desnice Boris Johnson rekao je da bi odgađanje izlaska Velike Britanije iz EU oslabilo britansku poziciju. Potaknuo je May da ode u Bruxelles zatražiti da se makne “backstop” dogovor o granici između dvije Irske.
– Mislim da će Bruxelles biti fleksibilan – rekao je Johnson.
Kamen spoticanja Irska
Čitatelj, zasigurno umoran od različitih tumačenja Brexita, morao bi ovdje na trenutak stati i još jednom pročitati što ova dvojica prepoznatljivih političara traže. Laburist Khan želi da se prošli referendum izbriše te da se, kažu kritičari tog pristupa, jednostavno prekrši demokracija. Drugi, desničarski ideolog Johnson, misli pak da će se sporazum koji je May dogovarala s EU dvije godine sada potpuno promijeniti kako bi zadovoljio britanske suvereniste.
Jedan od razloga zbog kojih je Brexit postao toliko konfuzan problem koji je u ovom trenutku jasan samo rijetkima jest to što je velika demokratičnost političke arene Ujedinjenog Kraljevstva omogućila da gotovo svatko u svakoj stranci ima svoj pogled kako bi on trebao teći i izgledati. To je jedan od razloga zašto je došlo do potpune paralize procesa.
No to je samo početak priče. Jer Brexit je tek trenutak izlaska zemlje iz Unije i dvije su strane dogovorile da će, nakon što se to dogodi, tek krenuti u pregovore o tomu kako će izgledati budući trgovinski odnos, a oni bi trebali trajati tijekom tranzicijskog perioda, koji je s EU dogovorila Theresa May, do prosinca 2020. godine. Ipak, taj tranzicijski period moći će se produljiti, i to jednom, za jednu ili dvije godine. U tih najmanje 20-ak mjeseci EU i UK morat će dogovoriti svoje buduće odnose koji se tiču razmjene roba i usluga.
Pa ipak, i tu je zapelo jer konzervativci ne žele pristati na tzv. backstop mehanizam koji drugačije tretira Sjevernu Irsku i ostatak Ujedinjenog Kraljevstva. Sam je “backstop” tek osigurač za izostanak tvrde granice između Republike i Sjeverne Irske, koji će se aktivirati na kraju tranzicijskog perioda, najkasnije 2022., ako se dvije zemlje ne dogovore kako da, jednostavno rečeno, izbjegnu carinske kontrole i pravu, državnu granicu između dvije Irske. To žele izbjeći i jedna i druga strana, kako se ne bi ugrozio mirovni sporazum između dvije Irske. Znači, sporazum je zapeo na mehanizmu koji se aktivira samo u hipotetskom mehanizmu, a ako se nikakav dogovor ne postigne i dogodi se ono najgore, izlazak UK iz EU bez ugovora, neće biti nikakvog tranzicijskog perioda i zemlje će se o trgovinskom sporazumu morati dogovarati ispočetka, kao da ne dijele 45 godina zajedničkog života.
I tek tada, izašao UK sa sporazumom iz EU ili ne, slijede novi pregovori o budućem uređenju i tu dolaze u igru često spominjane rasprave o mekom i tvrdom Brexitu.
Tvrdi Brexit posljednjih se mjeseci, kako se približava 29. ožujka, počeo povezivati s terminom “izlaska bez sporazuma” (koji je najekstremnija verzija toga), a odnosi se na one britanske suvereniste, uglavnom smještene na desnici Konzervativne stranke, a valja pritom reći da je britanska tvrda desnica bitno umjerenija od najvećih centrista u mnogim zemljama EU, koji vjeruju da se izlaskom zemlje iz EU neće dogoditi ništa naročito teško.
Iako se slažu da će britanska ekonomija nakratko doživjeti udar, smatraju da će boljim pregovaranjem o trgovinskim sporazumima s drugim zemljama te sastavljanjem takvih sporazuma i s Bruxellesom, nakon nekoliko godina, utjecaj na britansku ekonomiju biti pozitivan. Pritom bi se građanima koji su na referendumu glasali za izlazak zemlje iz EU dalo baš to – potpuni prekid s nepopularnim politikama Bruxellesa, od ingerencije Europskog suda pravde nad britanskim zakonodavstvom, sudjelovanja u punjenju proračuna EU, pa do krucijalne točke za britansku javnost, zaustavljanja slobodnog kretanja ljudi.
– Ako slušate ljude s druge strane rasprave, mislili biste da bi u slučaju izlaska UK iz EU bez sporazuma svijet stao – rekao je Jacob Rees-Mogg, jedan od prvaka Brexita i uvjereni konzervativac.
Nasuprot tome stoji nekoliko različitih modela mekog Brexita. Među njima najpopularniji izgleda onaj koji se naziva “norveškim modelom”, nazvanim tako jer je najveća zemlja koja ga primjenjuje upravo Norveška. Ona nije članica Unije, ali je s njom povezana preko dva mehanizma koja uključuju Europski gospodarski prostor (EEA) i Europsku slobodnu trgovinsku zonu (EFTA). Norveška je dio jedinstvenog tržišta te prihvaća dio europske regulacije, uključujući četiri slobode kretanja (kapitala, robe, usluge i ljudi od čega je posljednje Britancima itekako sporno) te uključuje i uplate u proračun EU. No Britanci bi u norveškom modelu mogli dobiti ono što također žele – mogućnost pregovaranja trgovinskih sporazuma s trećim stranama čime bi dobili natrag dio suvereniteta. Tu su i opcije mekog Brexita na nekoliko različitih načina.
Jedan bi se sveo na povlačenje tek u carinsku uniju, što zagovara dobar dio Laburističke stranke, što bi onemogućilo Britance da sklapaju trgovinske sporazume s trećim stranama. No, osim norveškog modela, postoji i kanadski. S tom zemljom EU ima sklopljen trgovinski sporazum za koji je trebalo sedam godina da ga dvije strane ispregovaraju. Kanada trguje s EU gotovo sasvim bez carina, ali kako nije dio jedinstvenog tržišta, suočava se s više regulatornih zapreka u trgovini robom (više papirologije i provjera na granici podudara li se roba s regulatornim zahtjevima EU), uz dodatne zapreke za usluge. No istodobno ni na koji način ne podliježe zakonodavstvu Bruxellesa te se odluke Europskog suda pravde ne primjenjuju u zakonodavstvu EU.
Svi bi im se mogli smijati
No u ovom trenutku još se uvijek glavna rasprava vodi o načinu na koji će UK izaći iz EU. U igri je nekoliko scenarija, od ponovnog pregovaranja boljeg sporazuma s EU, odgode datuma Brexita, koji je na rasporedu već 29. ožujka, sve do novog referenduma (za koji nije jasno kako bi izgledao) ili pak, na kraju krajeva, izlazak UK iz EU bez sporazuma, bez ikakvog tranzicijskog perioda za dogovor novih odnosa između dviju strana te uz vjerojatnu štetu za ekonomiju.
Sapunica koju je većinom napisala britanska politička klasa još nije gotova, još nije proizvela jedan glas koji bi ostatku svijeta govorio što ona želi i još se nije dogovorila o minimalnim zajedničkim politikama koje svi prihvaćaju. A slijedi još jedna zanimljivost. Ako UK odgodi datum izlaska za nekoliko mjeseci, Britanci bi možda čak mogli i izaći na izbore za Europski parlament koji se održavaju krajem svibnja. A biranje zastupnika u tijelo koje će zemlja napustiti nekoliko tjedana kasnije zaista bi izazvalo smijeh diljem svijeta.
>>Pogledajte video: Protivnici Brexita slave odluku Parlamenta
ako im evropa dozvoli da dalje koriste pogodnosti unije a obaveze ne onda će njima biti bolje izvan EU