Theresa May trebala je biti britanska premijerka koja će ući u povijest. Preksinoć joj je to i uspjelo, samo ne baš na način na koji bi itko želio ući u povijest.
Umjesto željenog ulaska u povijest kao premijerka koja je preuzela Ujedinjeno Kraljevstvo nakon referenduma na kojemu su građani odlučili da žele izaći iz EU i potom uspješno ispunila tu želju građana, Theresa May ušla je preksinoć u povijest kao najbrutalnije poraženi(a) premijer(ka) u povijesti britanskog parlamenta.
Pogledajte video slavlja protivnika Brexita:
Nekoć su je tabloidi portretirali kao lidericu bistra pogleda i odlučna smiješka uz naslov “Zgazi sabotere”, misleći na sabotere njima tako milog i u njihovim fantazijama sjajnog Brexita. A jučer isti ti tabloidi donose portret umorne premijerke, beživotna pogleda i izraženih podočnjaka, s naslovom “Ona se bori za svoj život”.
No treba imati razumijevanja za Theresu May: ona nije željela Brexit, u referendumskoj kampanji zalagala se za ostanak u EU, a dužnost da vodi stranku i vladu dopala ju je kad je “genijalac” koji je raspisao referendum, David Cameron, pobjegao dan nakon objave rezultata. I vodila je pregovore s EU o detaljima izlaska i okviru za buduće odnose u nemogućim uvjetima. U uvjetima bratoubilačkog rata u Konzervativnoj stranci, i s puno crvenih linija koje joj je stranka zadala i preko kojih u pregovorima s EU ne smije prijeći. Kad se vratila s ispregovaranim sporazumom koji je jedini mogući put između svih tih crvenih linija, onda opet ispada da nije dobro. Parlament joj je taj sporazum odbio uz ogromnih, povijesno rekordnih 230 glasova razlike, ali parlament nije dao do znanja kakav bi to sporazum želio.
Znaju što ne žele, ali ne čini se da znaju što žele. Oni koji misle da znaju što žele, poput Borisa Johnsona koji traži da se “kirurški” precizno ukloni iz sporazuma odredba o zaštitnom mehanizmu (tzv. backstop) za irski otok, zapravo se nadaju da će ostatak EU zabiti nož u leđa državi članici Irskoj. To se nije dogodilo do sada i nema nikakvih naznaka da će se dogoditi (a zašto i bi?), što znači da se Britanci opet zanose fantazijama. Brexit je ludilo, no, da se poslužimo Hamletom, ima li ipak metode u tom ludilu? Zasad se još uvijek ne čini da ima.
Englezima ne odgovara stabilna EU (Njemačka). Brexitom žele samo uzdrmati EU i zato taj cirkus, kojem ne vidim kraj.