Teolog Srećko Koralija:

Jesu li kršćani ukrali Uskrs iz kultova i drugih vjerovanja?

Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Jesu li kršćani ukrali Uskrs iz kultova i drugih vjerovanja?
27.03.2016.
u 20:00
Čovjek neće doživjeti oživljavanje svoga mrtvog tijela, nego će se dogoditi oživljavanje tijela u jedan sasvim nov i savršeniji život, objašnjava teolog Koralija
Pogledaj originalni članak

Kršćani se često susreću s optužujućim tezama da je Kristovo uskrsnuće zapravo plagijat iz nekih drugih religija i vjerovanja u povijesti. Odnosno, na taj se način u pitanje dovodi sama bit kršćanstva i vjerovanje da će svi kršćani jednoga dana, poput Krista, također uskrsnuti.

– Sam razlog kršćanstva je uskrsnuće Isusa Krista, koje je temeljna okosnica jednog vjernika. No, kako ćemo mi to uskrsnuti? Na to pitanje nije moguće detaljnije odgovoriti, jer nadilazi našu sposobnost razumijevanja te vjerničke stvarnosti. Kršćanstvo govori o uskrsnuću tijela, što znači da nakon smrti žive i duša i tijelo sa svojim specifičnim i vlastitim identitetom. Upravo u tom smislu Isusovo je uskrsnuće model čovjekova uskrsnuća (ako je vjernik), a Božji silazak u tijelo pokazuje da poštuje stvoreni svijet i svoje stvorenje – čovjeka te da ga, njemu blizak, želi spasiti – kaže o. Srećko Koralija, regens studija Hrvatske dominikanske provincije, koordinator regensa Europe, povjerenik grupe za međureligijski dijalog na razini dominikanskog reda za Europu, teolog, sirijacist, orijentalist, bibličar, a studirao je i specijalizirao u Zagrebu, Fribourgu, Oxfordu, Rimu te na Institutu Woolf u Cambridgeu. Koralija dodaje kako se često žele istaknuti zapanjujuće sličnosti kršćanskog s nekim drugim sustavima vjerovanja tzv. poganskih kultova, poput kulta Mitre, Izisa, Ozirisa, Atisa, Horusa i slično.

– To se radi kako bi se ustvrdilo da Isusov život i uskrsnuće nisu ništa novo, već da postoje u životu te načinu umiranja i ustajanja nekih drugih bogova. Primjerice, da je Horus, egipatski bog s glavom sokola, također rođen od djevice, da je imao 12 učenika, da je mučen, uskrsnuo. Da je veliko perzijsko božanstvo Mitra također rođen od djevice, da je također imao 12 sljedbenika, da je činio čuda te da je nakon tri dana uskrsnuo itd. Čovjek bi se lako mogao povesti za tim argumentima koji su, na žalost onih koji ih plasiraju, više pretenciozno nategnuti negoli povijesno, pa čak i mitološki istiniti – kaže o. Koralija.

– Ako bismo okrenuli način promatranja, mogli bismo govoriti i o utjecaju kršćanstva na priče o uskrsnuću poganskih bogova. Kad detaljnije pogledamo u knjigu Izlaska, vidimo da i Mojsije i egipatski vračevi čine identična čudesa, no Mojsijev bog se pokazuje jačim – kaže o. Koralija i dodaje kako je svatko slobodan vjerovati što hoće, ali treba imati na umu da se zanemarivanje konceptualnih, povijesnih i metodoloških razlika lako može prometnuti u nezgodu.

– Poput kršćanstva, razni kultovi izgrađivali su svoja vlastita viđenja ovog svijeta kao i onostranog svijeta. No, povijesnost izvora i vrste tekstova te shvaćanje Božje spasenjske moći i načina spašavanja trebaju biti glavni kriterij razlike. Nadalje, različiti kultovi i misteriji propovijedali su različite stvari upotrebljavajući sličan način izražavanja. U tom smislu iznimno je važno razlikovati koncepte od riječi kojima se ovi opisuju, jer je sadržaj pojmova izrazito bitan u svakoj vrsti komunikacije – objašnjava o. Srećko Koralija, naglašavajući da ono što temeljno razlikuje kršćanstvo jest jasna povijesnost osobe Isusa Krista te način govora o uskrsnuću.

– Naime, čovjek neće doživjeti oživljavanje svoga mrtvog tijela, nego će se dogoditi oživljavanje tijela u jedan sasvim nov i savršeniji život. Ono o čemu spomenuti kultovi ne govore jest npr. koncept iskonskog grijeha, koji se u kršćanstvu proširuje od lokalnog prema cijelom čovječanstvu. Jednako tako, takva vjerovanja nisu jasno govorila o tome da su vrata nebesa otvorena svima zahvaljujući utjelovljenju, smrti i uskrsnuću jednoga boga. Kultovi također nisu promatrali poimanje spasenja na isti način kao kršćanstvo itd. Uskrsnuće svakako ostaje pitanje vjere, a na pojedincu je da odluči hoće li uopće vjerovati u nekog boga i uskrsnuće ili će ih prepustiti nekim prošlim vremenima. Ja nastavljam vjerovati. Sretan Uskrs! – poručuje o. Koralija.

>> Pročitajte uskrsnu poruku kardinala Josipa Bozanića

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 11

OV
Ovozemaljski
23:03 27.03.2016.

Mir s vama, sretan Uskrs!

NE
nemanatrag
21:16 27.03.2016.

Mitom o vječnom životu vrve kultovi po cijelom svijetu...i priča oko Isusova "uskrsnuća" uklapa se u soteriološke kultove i vrlo jednostavno (i naivno) "riješava "pitanje čovjekove smrti...moraš vjerovati da je uskrsnuo, piti njegovu krv i jesti njegovo tijelo(euharistija) i zadobiti ćeš njegove moći....bajka za veliku djecu...

Avatar NenadNikolicZagreb
NenadNikolicZagreb
07:19 28.03.2016.

Kršćanstvo se razvilo na temelju poznatih religija Bliskog istoka i Sjeverne Afrike ali osnovni početni zamah je imalo u svojim socijalnim a ne religijskim postavkama. Kada se raširilo i postalo dominantnom vjerom u jednoj razvijenoj romanskoj kulturi, pojavljuju se odmaci od te socijalne srži i znatno približavanje vladajućim strukturama po cijenu gubljenja kršćanskog identiteta. Dominikanci s dali svoj prilog katoličkoj crkvi, prvo u osnovnim svojim učenjima koja su bila izuzetno socijalna i okrenuta najširem sloju vjernika pa do aktivnog pomaganja uskoj vladajučoj svjetovnoj kliki što je dovelo do isprepletenosti dominikanskog reda i interesa svjetovnih vladara. Upravo su dominikanci ukazivali na potrebe suzbijanja lokalnih vjerskih hereza unutar kršćanstva silom ognja (da se ne prolijeva ljudska krv) a zatim aktivno pomagala razne katoličke vladare u osvajanju novih teritorija i porobljavanju nekršćanskih naroda. Danas se nastoji zaboraviti njihov vodeći udjel u križarskim ratovima i okrutnoj inkviziciji i prikazuju se učenim i učiteljskim redom (što je u velikoj mjeri istina) poput jezuita ili tradicionalnih benediktinaca. Dobro, što je bilo, bilo je, drago mi je vidjeti učenog mladog svećenika koji birajući riječi bira iz svog znanja prigodne blagdanske teme a onih bitnih iz prošlosti i sadašnjosti se na kraju uopće ne dotiče. I nikada možda neće.