Još nijedna presuda

Za mnogostruke zločine koje su srpske okupacijske snage počinile na vukovarskom području sudi se mnogim osobama na različitim razinama i u više zemalja. No, s druge strane ima i onih koji su za te zločine i te kako odgovorni, a još nisu privedeni pred sud. Tako se u Haagu, među ostalim, za vukovarske zločine sudi Slobodanu Miloševiću, kojega su srbijanske vlasti uhitile 1. travnja 2001. godine i protiv kojega je suđenje u Haagu počelo 12. veljače 2002. i još traje. Milošević je za zločine u Vukovaru optužen u optužnici koja se odnosi na Hrvatsku.
U Haagu je od veljače 2003. i četnički vođa Vojislav Šešelj protiv kojega suđenje još nije počelo, a u optužnici je, među ostalim, optužen i za Vukovar, i to kao poticatelj zločina, što je činio na skupovima Srpske radikalne stranke, ali i kao jedan od organizatora budući da su brojne srpske dobrovoljačke jedinice koje su ostavile krvave tragove u Vukovaru proizašle iz radikala i njihovih simpatizera.

Vukovarska trojka
U Haagu je usto 11. listopada ove godine počelo suđenje i "vukovarskoj trojci" deset godina nakon podnošenja optužnice. Riječ je o bivšim oficirima JNA Mili Mrkšiću, Miroslavu Radiću i Veselinu Šljivančaninu. Mrkšić se predao 15. svibnja 2002., Radića je srbijanska policija uhitila 21. travnja te godine, a Šljivančanina 13. lipnja. Njima se, međutim, sudi isključivo za zločine koji su počinjeni nad ranjenicima vukovarske bolnice.
S njima je bio optužen i Slavko Dokmanović, koji je nakon pada Vukovara zauzeo gradonačelničko mjesto. Njega je UNTAES uhitio 27. lipnja 1997., suđenje mu je počelo 19. siječnja 1998., ali je postupak prekinut jer se 29. lipnja 1998. ubio u pritvoru. Haag je u srpnju prošle godine optužio i bivšeg čelnika pobunjenih hrvatskih Srba Gorana Hadžića, koji bi također trebao odgovarati i za Vukovar. No, on je nakon objave optužnice nestao. U Haagu još nije počelo suđenje ni protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića koji su optuženi 1. svibnja 2003. godine jednim dijelom također za Vukovar. Stanišić je bio šef srbijanske Državne službe bezbednosti (tajne policije), a Simatović zapovjednik njezine Jedinice za specijalne operacije. DB je organizirao i financirao niz srpskih vojnih operacija u Hrvatskoj. Oba su uhićena u Srbiji 13. ožujka 2003. i prebačena poslije u Haag, koji ih je 9. prosinca prošle godine pustio na privremenu slobodu do početka suđenja.
U Beogradu od 9. ožujka prošle godine traje suđenje 16-orici pripadnika Teritorijalne obrane Vukovar i dobrovoljačke jedinice "Leva Supoderica" za Ovčaru koji su svi u pritvoru. Nakon više od godinu dana saslušavanja brojnih svjedoka, među kojima nekoliko preživjelih s Ovčare, očekuje se skoro izricanje presude. Iako promatrači drže da je suđenje profesionalno, zaključak je kako je optužnica manjkava jer je zaobišla bivše oficire JNA koji su čak kao svjedoci na suđenju dali dovoljno indicija da su i oni odgovorni za taj zločin. Za isti se zločin protiv još dvoje optuženih u Beogradu vode odvojeni procesi.

Suditi u odsutnosti
Međutim, među optuženima u Haagu nema tadašnjega saveznog sekretara za narodnu obranu Veljka Kadijevića, načelnika Generalštaba JNA Blagoja Adžića te KOS-ova šefa Aleksandra Vasiljevića iako su sva trojica navedena kao članovi udruženog zločinačkog pothvata u Miloševićevoj optužnici. Štoviše, Vasiljević se u Haagu pojavio kao svjedok optužbe protiv Miloševića!
Jedino je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru 9. ožujka prošle godine Županijskom sudu u Vukovaru predalo optužnicu protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića za počinjene zločine u Vukovaru. Onima koji nisu optuženi u Haagu, trebalo bi suditi u odsutnosti.
Zaključno, ni nakon 14 godina od zločina u Vukovaru još nema ni jedne presude protiv odgovornih!