Josip Smojver (75) iz Zadra skrbi o nepokretnoj majci Slavki (97), koja je nakon pada prošle godine postala potpuno ovisna o njegovoj pomoći. Zajedno ovaj umirovljeni par ima ukupno 172 godine, a žive s manje od 1000 eura mjesečno. Slavka ima 395, a sin 435 eura mirovine.
– Da bih kupio nešto, moram dizati kredit. Trebaju nam četiri metra drva pa sam otišao u banku, i ispalo je da ne mogu imati tako mali iznos kredita. Morao sam zato uzeti tadašnjih dvadeset tisuća kuna na dvije godine otplate. Registrirao sam automobil i kupovao malo više hrane, živio nakratko malo komotnije – govori za 24sata Josip kako se financijski snalazi.
Većinu radnog vijeka radio je kao bravar u nekadašnjoj tvornici "Vlado Bagat", a potom je dočekao mirovinu kao zaštitar. Sad ima ulogu njegovatelja. Njegova je majka bila pokretna sve do pada u studenom prošle godine, kad je slomila ruku. – Donedavno je bila potpuno lucidna i pokretna starica, doduše hodala je uz pomoć hodalice, no valjda je sanjala nešto loše, pala je i slomila ruku, i tad počinje naša golgota – objašnjava Josip kako se dvoje ljudi u trećoj životnoj dobi našlo u ovakvoj situaciji.
Za ovakve slučajeve postoji i Dom za umirovljenike, ali za njega nema novca. Josip je iskren i kaže da ne bi ni podnio nakon svega da se netko drugi brine o njegovoj majci. – Skrbim o njoj 24 sata dnevno, vezan sam za kuću i jedini mi je slobodni trenutak kad odem na kavu ujutro na pola sata. Nakon toga počinje ritual: Pričam s njom ako može razgovarati, poslije kuham ručak i radim sve ostalo u domaćinstvu što treba, puno je toga na našem rasporedu – govori umirovljenik kako provodi dane.
Gospođa Slavka je pod medicinskom skrbi jer starost donosi samo zdravstvene tegobe. Neko vrijeme se borila s dekubitusom, sad je izliječen. – Liječnica je došla kod nas kad je trebalo i na kraju se ispostavilo da majka ima pravo na inkluzivni dodatak koji se ipak zbog procedure čeka godinu dana. To će nam, nadam se, pomoći. Sve je bolje od situacije kupovine drva na kredit. Režije su nam skupe – objašnjava Josip koji ni sam ne zna kako je uspio godinu dana skrbiti o nepokretnoj osobi.
A dok dodatak ne stigne, broji se svaki potrošeni cent. – U međuvremenu se snalazimo kako možemo, nas dvoje živimo s osamstotinjak eura mjesečno. Režije su nam prevelike jer majci treba uvijek biti toplo. U sobi vječito gori uljni radijator, a to je kod nas luksuz za koji se mora naći novac, pa se prvo plate računi za tekući mjesec, a ono što ostane se podijeli na hranu i ostale troškove – govori umirovljenik koji ima i sina.
On ne živi u Zadru, ali uvijek uskače u pomoć koliko može. – Čak i da mogu platiti dom za umirovljenike, kod mene majka dobije poljubac ujutro prije ručka i prije večere, to tamo sigurno ne bi imala. Osim toga, bez 1500 eura nema uopće šanse da ikoga zaposlimo kao ispomoć – zaključuje Josip i dodaje: – Odrekao sam se društvenog života, volio bih izaći prošetati se Kalelargom. Nemam doticaja previše s ljudima jer sam stalno kod kuće. Majka je pri svijesti, svjesna kolika mi je briga, i zna u kakvoj smo situaciji. Kaže mi često: 'Sine, znam da ti je teško - izdrži'.
FOTO Koliko zarađuju predsjednici država regije: Milanović među njima ima najveću plaću
Što nije HDZ slavio kreditni rejting?