Zbog kontinuiranog rasta troškova poslovanja Dom za starije i nemoćne osobe “Sveti Antun” prisiljen je povećati cijene usluga u prosjeku 38 posto. S obzirom na porast troškova poslovanja, to neće biti dovoljno, ali pronašli smo rješenje u dogovoru s osnivačem, Karlovačkom županijom, koja će u idućoj godini iz svog proračuna osigurati 150.000 eura za poslovanje Doma, kako ne bi došlo i do većeg poskupljenja, odnosno kako bi se ublažio udar na korisnike – obavijest je i objašnjenje Štefice Ljubić Mlinac, ravnateljice karlovačkog Doma za starije i nemoćne “Sveti Antun”, koja je iznenadila i zabrinula korisnike. U moru poskupljenja, stiglo je i ovo.
– Ne znam kako, ali nekako ćemo se snaći, budu nam pomogla djeca; nama koji ih imamo i u dobrim smo odnosima s njima. Jer, znate, ima nas svakakvih, i nas i djece. U Domu sam već više godina i sada to smatram svojim domom; tu sam srela i družim se s osobama s kojima sam na poslu nekada surađivala, upoznala nove prijatelje, imamo aktivnosti koje doma nemaš, tu su doktori, uvijek netko pazi na nas. Kod kuće tako ne bi bilo i svakome tko može preporučila bih da, kada ostane sam, ode u Dom. Po mogućnosti državni, kako mi volimo reći, jer moja prijateljica u privatnome plaća punu cijenu, više nego dvostruko od nas. E, to si ne bih mogla priuštiti. Samo da su nam veće mirovine, bilo bi lakše. A onda kada se žalim, djeca mi znaju reći kolike oni imaju plaće i onda više nemam što za reći. Onda mi se plače – kazala nam je baka Barbara, koja je u karlovačkom Domu za stare i nemoćne dugi niz godina i dodaje, da nije tamo, možda bi sama u kući već odavno umrla od tuge, bolesti, samoće – tko zna od čega.
– Svatko bi u starosti trebao moći, ako to želi, dobiti mjesto u ovakvom domu, ali znam da mjesta nema. Čak je to veći problem i od cijene, iako sve poskupljuje i ne znam do kada tako. Zato mi je žao i vas mladih, tko zna što vas čeka – kaže nam sugovornica. Poskupljenja i inflacija su, kažu u karlovačkom, ali ostalim domovima za starije, glavni razlog povećanja cijena usluga.
– Samo rashodi poslovanja u prvih devet mjeseci 2024. veći su 25 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Osobiti porast povećanja rashoda, od čak 120,6 posto, bilježimo na uslugama tekućeg i investicijskog održavanja pa poslujemo s gubitkom – objasnila je ravnateljica Š. Ljubić Mlinac. Aktualna cijena, dakle prije poskupljenja, jednokrevetne sobe u karlovačkom Domu trenutačno mjesečno iznosi 475,38 eura, a cijena trokrevetne sobe na odjelu njege i brige o zdravlju mjesečno iznosi 540,68 eura.
– Dom za starije i nemoćne osobe ima ukupni kapacitet za 225 korisnika. Na listi čekanja za smještaj imamo ukupno 3809 podnesenih zahtjeva, no podnositelji navode da ne žele odmah biti smješteni, već u slučaju potrebe. Oko 240 podnositelja zahtjeva koji su evidentirani na listi čekanja za smještaj navodi da bi voljeli biti smješteni što ranije. S godinama raste broj zainteresiranih za smještaj, npr. samo u dva protekla mjeseca prikupili smo ukupno sto novih zahtjeva – navode iz karlovačkog Doma. I tu leži najveći problem – bit će sve više starijih osoba koje su samci ili nemaju nikoga da se brine o njima, a mjesta u županijskim domovima je premalo. Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika, smatra da Hrvatskoj nedostaje strategija za dugotrajnu skrb.
POVEZANI ČLANCI:
– Korisnici javnih domova privilegirani su dio starijih građana, jer je cijena i usluga donekle prihvatljiva, ali prečesto žive bez imalo novca, ikakvog džeparca. Na Zenti u Splitu lani je Dom poskupio 30 posto, a ove godine još 50 posto pa sada smještaj za pokretne korisnike u dvokrevetnoj sobi stoji 688 eura. Za polupokretne korisnike je 796 eura u jednokrevetnoj i 738 u dvokrevetnoj sobi. Za treći stupanj usluge plaća se 846 eura, odnosno 788 eura u dvokrevetnoj sobi. Smještaj za dvije osobe iznosi 1157 eura. U karlovačkom domu “Sv. Antun” od Nove godine smještaj će koštati od 650 do 750 eura. U Hrvatskoj su samo tri državna doma (Oklaj, Blato i Metković), takozvanih županijskih decentraliziranih domova je 45, 56 je domova kojima su osnivači gradovi i jednom je osnivač Općina Tisno. Privatnih i obiteljskih domova je 624. Cijena u obiteljskim domovima je oko 1000 eura – navodi Lazar Grujić. Dodaje da si hrvatski umirovljenici u velikoj većini ne mogu priuštiti smještaj u privatnim domovima, osim u onima s najnižim standardom, s manjkavim brojem osoblja i usluga općenito.
– U javnim su domovima liste čekanja dugačke, na smještaj se čeka od osam do 15 godina, prvo iz očitog razloga, jer je premalo postelja, ali također i samo zato što su duge liste. Postala je česta praksa da se ljudi kod umirovljenja odmah prijave u dom ili više domova, iako bi, da ih pozovu, sada i odbili smještaj. Po našim saznanjima, nitko ih godinama ni ne zove. Ravnateljica karlovačkog doma “Sv. Antun” Štefica Ljubić Mlinac kaže da je situacija uglavnom takva da u domovima ima ljudi koji tu žive po 20 godina, jer su smješteni kada je bilo mjesta, a da se sada u domove primaju uglavnom tek osamdesetogodišnjaci i stariji. Mlađih korisnika i nema, osim u tzv. Stacionarnom dijelu, kamo dolaze osobe zbog narušenog zdravlja, polupokretni ili nepokretni – kaže predsjednik Stranke umirovljenika. No mogu li si umirovljenici priuštiti i te javne domove.
– Kad jednom dođu u javni dom, korisnici podmiruju svoje obveze najčešće cijelom svojom mirovinom, i djeca još dodaju, jer se cijene kreću na razini i iznad prosječne mirovine, koja je sada 620 eura. Kada je iznos mirovine i cijene smještaja graničan ili je mirovina i niža, domovi traže od djece da kod javnog bilježnika ovjere potvrdu da će podmirivati razliku koja nedostaje ili bi u budućnosti mogla nedostajati, u smislu da pristaju na podmirenje svih nastalih troškova. Povjerenstva koja obrađuju zahtjeve za dom umirovljenicima koji ne mogu dokazati da će moći plaćati dom izdaju negativna rješenja i takve se osobe ne uvrštavaju na liste čekanja. Dakle, nemaju kamo – dodaje L. Grujić, koji smatra i da je smještajnih kapaciteta premalo.
U Hrvatskoj su u nekom od oblika smještaja za starije 30.343 postelje. Prema istraživanjima i dokumentima EU, potrebu za nekom vrstom svakodnevne pomoći ima 38 posto mlađih umirovljenika pa sve do 68 posto onih starijih od 85 godina. Prema zadnjem popisu stanovnika u Hrvatskoj živi 22,45 posto stanovnika starijih od 65 godina. To je blizu 870.000 ljudi. Znači da je onih koji trebaju neku vrstu svakodnevne pomoći, a željeli bi ići u dom, svakako iznad 300.000. Zadovoljena je potreba za 10 posto građana koji trebaju dom i to je poražavajuće, smatra Lazar Grujić. I u drugim zemljama Europe raste broj osoba koje žele smještaj u nekom od domova za starije, no tamo se države drukčije odnose prema njima.
GALERIJA Umirovljenici na zagrebačkom trgu poručili Vladi: 'Povećajte mirovine ili podnesite ostavke'
Prema podacima EU, u svih 27 zemalja članica EU broj osoba koje trebaju dugotrajnu skrb s 19,5 milijuna iz 2016. godine porast će na 23,6 u 2030. godini i do 2050. na 30,5 milijuna ljudi. Razlog nije samo u tome što se produljuje životni vijek, nego i to da se smanjuje broj takozvanih neformalnih njegovatelja, jer je pomoć članova obitelji sve teže osigurati, obitelji imaju manje djece i žive udaljenije jedni od drugih, a žene više sudjeluju na tržištu rada. Isto je i u Hrvatskoj, potrebe rastu i rast će. Rješenje je u poticanju zdravog života svih generacija, zdravom starenju, kao i izvaninstitucionalnoj skrbi za starije u obliku toplih obroka, pomoći i njege u kući te, dakako, i u stvaranju kapaciteta za dugotrajnu skrb za sve starije građane koji takvu skrb trebaju. Dakle, rješenje je u stvaranju programa međugeneracijske solidarnosti i odgovornosti na svim razinama društva, misli Lazar Grujić.
I iz Bloka umirovljenici zajedno smatraju da država ne čini dovoljno za umirovljenike na više razina. – Nije nikakvo čudo da cijene domova za starije konstantno rastu jer je to posljedica inflacije, odnosno rasta cijena i plaća na tržištu. Po nekim podacima manje od 40 posto korisnika domova za starije mogu svojim prihodima, odnosno mirovinom pokrivati cijenu smještaja unatoč činjenici da se većina troška subvencionira sredstvima iz proračuna, bilo državnog, županijskog ili gradskog. Kako se prosječna cijena smještaja po korisniku u “državnim”, odnosno županijskim i gradskim domovima kreće između 400 i 700 eura, a prosječna je mirovina po podacima HZMO-a 620 eura, jasno je da velik broj umirovljenika sa svojim mirovinama ne može plaćati smještaj u domovima za starije. Uz visoke cijene domova još je veći problem nedostatak smještajnih kapaciteta, tako da se na smještaj čeka i do 10-ak godina. Navedeni problem neće riješiti ni najava izgradnje 18 umirovljeničkih centara – smatra Milivoj Špika, predsjednik BUZ-a. Dodaje da s prosječnom mirovinom umirovljenik u Hrvatskoj ima sve veći problem osigurati sebi bilo kakav smještaj čak i u jeftinijim županijskim ili gradskim domovima, a o smještaju u privatnom domu može samo maštati.
– Privatni dom za starije mogu si osigurati tek rijetki umirovljenici tako da je, blago je kazati, čudno da se u posljednje vrijeme u režiji gradova ili županija grade ili najavljuje gradnja domova za umirovljenike s cijenom smještaja u rangu privatnih domova. Jedini logičan odgovor za “potrebu” izgradnje navedenih domova bio bi da se u budućnosti računa na umirovljenike izvan granica Hrvatske, jer samo oni mogu platiti te cijene – smatra prvi čovjek BUZ-a. I oni upozoravaju na ogromne razlike u odnosu na EU trend. Navode da su prosječni kapaciteti za osobe starije od 65 godina u Hrvatskoj na 2,5 posto, dok je prosjek EU na 5 posto – dakle dvostruko veći! Najviše domova za starije osobe u odnosu na broj stanovnika u EU imaju skandinavske zemlje, poput Švedske, Danske i Finske.
– Kako Vlada već devetu godinu, odnosno od obećanja još iz 2016. godine nije doslovno ništa napravila da se prosječna mirovina poveća s trenutačnih oko 40-ak na obećanih 60 posto prosječne plaće, tako je teško vjerovati da će u dogledno vrijeme, a što se tiče poboljšanja smještajnih kapaciteta u domovima za starije, biti nešto više od obećanja kojih nije manjkalo ni do sada – dodaje Milivoj Špika, predsjednik BUZ-a. U nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kažu da je u Hrvatskoj ukupno 674 pružatelja usluga smještaja starijim osobama – od toga tri državna doma, sedam pružatelja čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, 45 pružatelja čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave (tzv. decentralizirani domovi), 306 obiteljskih domova te 313 ostalih pružatelja usluga smještaja za starije koji su upisani u Registar pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Tvrde i da imaju rješenja za neke probleme.
POVEZANI ČLANCI:
– Svaka je jedinica regionalne samouprave dužna izraditi socijalni plan, odnosno procijeniti potrebu za određenom vrstom usluge na svom području i temeljem toga donijeti socijalni plan koji se donosi za razdoblje od tri godine pa je u tijeku postupak njihove izrade te se očekuje da će u idućem razdoblju tijekom 2025. godine svi socijalni planovi biti doneseni i objavljeni na njihovim mrežnim stranicama. Na taj način utvrdit će se potrebe za socijalnim uslugama i odrediti korisničke skupine na određenom području te sukladno tome ciljano širiti mrežu socijalnih usluga – navode iz Ministarstva. Navode i projekt Vlade za gradnju novih centara diljem Hrvatske. Sveukupno je za izgradnju 18 centara za starije u 18 županija osigurano 159 milijuna eura kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, državni proračun, a dio će sufinancirati i jedinice lokalne samouprave. Uz smještajne kapacitete proširit će se i mreža izvaninstitucijskih usluga, točnije usluga pomoći u kući, usluga boravka (poludnevnog i cjelodnevnog), usluga skrbi za starije osobe za vrijeme spriječenosti njegovatelja, usluge savjetovanja, psihosocijalnog savjetovanja i psihosocijalne podrške, a sve kako bi se starijim osobama omogućio što dulji ostanak u vlastitim domovima. U sklopu centara povezivanjem socijalnih usluga i zdravstvene skrbi na primarnoj razini (npr. uspostava mobilnih timova, osiguravanje prostora i opreme za rad liječnika obiteljske medicine u objektu centra za starije) pružat će se integrirana skrb za starije osobe. Osamnaest centara za starije osobe raspolagat će s gotovo 2000 smještajnih kapaciteta, od čega više od 250 kapaciteta za korisnike oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija te kapacitetom izvaninstitucijskih usluga za više od 4,5 tisuće korisnika koje će starijim osobama omogućiti što dulji ostanak u vlastitom domu, dodaju u Ministarstvu.
Dubrovnik, Drniš, Našice, Vrgorac, Kostrena, Đurđevac, Duga Resa, Nedelišće, Sveti Filip i Jakov, Lobor, Vrpolje, Grubišno Polje, Senj, Velika Gorica, Novska, Medulin, Voćin i Pleternica gradovi su u kojima će se graditi centri.
– U odnosu na skrb za starije važno je istaknuti i hrvatski patent – Poziv “Zaželi”, koji se provodi od 2016. godine te za koji je u prve tri faze utrošeno 292 milijuna eura, a kojim je omogućen dulji ostanak starijih osoba u vlastitim domovima pružanjem usluge pomoći u kući. Pozivom je do sada obuhvaćeno više od 120 tisuća starijih i nemoćnih osoba, a samo u posljednjem Pozivu objavljenom sredinom 2023. godine ugovoreno je više od 500 projekata u iznosu većem od 460 milijuna eura, u sklopu kojih se pruža usluga za gotovo 58 tisuća starijih osoba te osoba s invaliditetom na čitavom području Hrvatske te je omogućena za sljedeće tri godine u kontinuitetu – navode u Ministarstvu rada. Zanimljiva je najava iz Ministarstva da u 2025. godini planiraju povećanje sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija djelatnosti socijalne skrbi, odnosno domova za starije osobe nad kojima su osnivačka prava prenesena na jedinice regionalne samouprave. Pitanje je samo hoće li veća subvencija cijene smještaja od strane države smanjiti i cijenu koju plaća korisnik. Uz to, iz Ministarstva najavljuju i rješenje za duge liste čekanja na smještaj u domove.
– U tijeku je uspostava Registra korisnika socijalnih usluga, u kojem će se na jednom mjestu voditi podaci o korisnicima socijalnih usluga, kao i podaci o zaprimljenim zahtjevima za korištenje usluga, tzv. lista čekanja. Sustav će, primjerice, jednog korisnika, neovisno o tome kod koliko se pružatelja usluga vodi na listi čekanja za određenu vrstu usluge, “prepoznati” kao jednog korisnika, a pri realizaciji usluge sustav će automatski “brisati” korisnika s liste čekanja na svim drugim mjestima – najavljuju iz nadležnog Ministarstva.
VIDEO Blok umirovljenici zajedno najavio prosvjed
Odlazak u dom treba omogućiti bolesnim osobama a ne da većinu kapaciteta u državnim domovima čine osobe koje mogu samostalno živjeti ali su tamo jer su svoje stanove prepustili djeci ili dale u najam.