Minijaturne kućice, pravi dalmatinski Liliput s bezbroj sitnih detalja, u Košutama kod Trilja izrađuje Josip Dukić.
U njegovoj radionici oživljavaju stare, danas napuštene kuće, koje fasciniraju vjernim izgledom i nizom detalja, poput škura, bačve naslonjene na kameni zid, složene hrpe cjepanica, plasta sijena, ovčica i koza.
Ima strpljenja za sitne stvari
– Ja sam strastveni ribič i oduvijek sam bio izvrstan u mušičarenju. Kako imam smisla za detalje, leže mi sitne stvari, a imam i dovoljno strpljenja, prije desetak godina napravio sam prvu kućicu iz čiste dosade. Napravio sam je onako kako ja zamišljam jednu lijepu dalmatinsku kamenu kuću, kakvih je po našim selima mnogo i koje me fasciniraju – priča 47-godišnji Josip Dukić kojemu je drago što na ovaj način čuva uspomenu na tradicionalnu arhitekturu dalmatinske Zagore.
Njegovo je prvo djelo odmah izazvalo veliku pozornost među prijateljima, rodbinom i poznanicima. Svi su bili fascinirani vjernim izgledom i mnoštvom detalja.
– Posebno su se oduševljavali naši iseljenici koji žele imati repliku svoje stare kuće na selu. Tako sam počeo izrađivati replike stvarnih, postojećih kuća čije su mi fotografije donosili. Neke sam morao i rekonstruirati jer su bile srušene u ratu ili su se urušile od starosti – govori Dukić.
Za svaku repliku potrebno mu je mjesec i pol do dva mjeseca rada po nekoliko sati dnevno.
– Nekada radim po dva sata dnevno, a nekad se toliko zadubim i ne izlazim po 10-12 sati iz radione – govori Josip. A da bi kućice izgledale savršeno vjerno, Dukić se izvještio i kao klesar, stolar, bravar... Sreća što u doba njihove gradnje nije bilo struje pa se ne mora baviti i električarskim zanatom.
– Kada sam tek počeo, posudio sam od brata veliku motornu brusilicu kojom sam obrađivao kamen. Normalno, tijekom vremena, kupio sam pogodniji alat. Trudim se sve izrađivati u prirodnim materijalima, kamenu, drvu i željezu. Izbjegavam i boje. Ovdje, na krovu, oko dimnjaka je zacrnjeno, a to je rađeno tako što sam kamen zacrnio dimom voštane svijeće. Ovdje u dvorištu gdje je zeleno, to je obojeno travom i čajevima, a žutu boju sam dobivo od duhana – otkriva nam tajne. Kako kućicu boji na kraju njezine izrade, kada je kamen već obrađen i zalijepljen, a pogreške su nedopustive jer se boja s kamena ne može skinuti.
Josip i njegova supruga imaju četvero djece. U njihovoj kući ne nedostaje smijeha i graje, jer raznih su generacija, od 23, 21, 14 do 3 i pol godine. Njegov 14-godišnji sin najviše je zainteresiran za očev hobi pa se i on može pohvaliti umijećem izrade ovih jedinstvenih rukotvorina.
Najmanja kućica koju je Josip napravio stane u dlan, a zajedno s dvorištem i okolišem s pregršt detalja smjestio ju je u staklenu posudu. Napravio je i nekoliko kućica koje nisu tradicionalne dalmatinske.
Njemu je najdraža štalica
– Upravo sam izradio za poklon dvije kuće koje su inkartane. To mi je bilo zanimljivo jer su drukčije od ovoga što sam do sada radio – govori. Njemu osobno najdraža je štalica koju je napravio jednom prilikom iz svog gušta.
– Uspio sam uhvatiti njezin savršeni izgled i žao mi je što je nisam zadržao. Jako mi je draga i kućica koju sam potpuno opremio namještajem, uz sve detalje, škure, britvele i ostalo. E, za to je stvarno trebalo vremena i strpljenja – kaže Josip čiji radovi krase brojne police u Njemačkoj, SAD-u i ostalim dalekim destinacijama gdje žive naši ljudi. Do sada ih je napravio 35 – 40, a sve ih možete pogledati na njegovoj Facebook stranici.
>> VIDEO Ako još imate dvojbi oko cijepljenja, HZJZ otvara savjetovalište za sva vaša pitanja
Zlatne ruke. Super je kada se nekome isplati hobi u kojem uživa.