Iz brloga u kojem je odrastao malenog je lisca otrgnula ljudska ruka. Nije mu htjela nauditi, htjela ga je spasiti. No, premda je pružena za pomoć, nepovratno je promijenila sudbinu životinje kojoj nije namijenjena uloga kućnog ljubimca. Iako se u njoj lisičić Josip Lisac, kako mu je puno ime, zasad nevjerojatno dobro snalazi. Uživa u životu i osvaja sve koji ga upoznaju.
– Josip Lisac, čini mi se, misli da sam mu ja mama, nekako sam mu najvažnija. Nevjerojatno je dobar i umiljat, a moje mačke i psi jako su mu zanimljivi – priča nam Mirna Herman koja je pružila gostoprimstvo malenom liscu za kojeg se skrbi Udruga za dobrobit i zaštitu životinja “Hrabre njuške”.
Da Josip Lisac smatra Mirnu svojom mamom nije ni čudno jer je ipak ona ta koja je preuzela brigu o svemu što mu je potrebno da preživi. Baš kao što je to radila njegova mama lisica dok je bio u brlogu sa svojim sestrama i braćom. A njegova mama, kao i svaka druga, brinula se kako prehraniti svoje potomke. U potrazi za hranom ušla je nekoliko puta u isto dvorište u kojem je pronašla dobar mesni obrok za svoje mlade.
– Josip Lisac pronađen je u brlogu punom ostataka mrtvih kokoši koje je mama zadavila i donijela da nahrani male. Kad je vidjela da su vlasnici otkrili njezin brlog, pobjegla je i odvela potomstvo sa sobom. On je jedini ostao u brlogu. Čekali su da se mama lija vrati po njega, a onda su odlučili da mu moraju pomoći – kaže nam ta mlada Zagrepčanka, inače volonterka koja se brine za mačke i pse. Kako se lija nije vraćala, malog lisca izvadili su iz brloga i premjestili. I to je bio trenutak u kojem su mu promijenili sudbinu, jer zaogrnut mirisima čovjeka mami liji više nije bio poželjan. I umjesto u brlogu i prirodi, u igri sa svojom vrstom, Josip Lisac odrasta na kauču i druži se sa psima i mačkama. I uživa u tome jer je premali da bi tugovao za nekim bivšim životom, ali nije to njegov svijet.
– Jako je pitom, vjerojatno zato što je tako malen. Preuzela sam ga na čuvanje dok se ne udomi jer u udruzi koja se brine za divlje životinje nije bilo mjesta – objašnjava volonterka kako je lisičić završio u stanu. Kod nje će ostati dok ga ne očiste od parazita i cijepe protiv bjesnoće. A onda će se pozdraviti i pokušati ga vratiti prirodi. Tražit će mu mjesto na nekom ranču, na kojem će Josip Lisac sam odlučiti kad će se i hoće li se vratiti u svoj svijet u šumu ili će nastaviti živjeti u blizini čovjeka. Jer za čovjeka se već sada jako vezao. Neće volonterki biti lako odvojiti se, vrlo brzo prirastao joj je srcu. Uživa gledajući ga kako odrasta, igra se sa psećim igračkama. Jedino joj noći baš nisu mirne, jer tada i Josipu Liscu prorade životinjski instinkti pa se upravo noću najviše glasa. Teško joj je opisati taj zvuk, kaže, otprilike kao smijeh hijene.
Kako će izgledati budućnost malenog lisca još nitko ne zna, ali moglo je sve biti drukčije da se čovjek nije umiješao.
– Želimo upozoriti ljude da trenutačno svuda ima lisičića i da ne naprave istu pogrešku kao ovi nalaznici, odnosno da ne diraju i ne premještaju mladunčad. Najčešće je mama negdje u blizini, samo čeka da vi odete – poručuje volonterka.
Nećete ga viš emoći vratiti u prirodu...