Vriska, veseli lavež i smijeh odjekivali su dvorištem azila za pse u osječkom prigradskom naselju Nemetin. Već tradicionalno, na blagdan sv. Stjepana u Nemetin se sjuri pola grada jer dan je to za "Božićni ručak u azilu za kerovce". Osječani, kao i gosti iz cijele Slavonije, od Vukovara do Požege, pa čak i Zagrepčani, zaputili su se do azila za koji će mnogi reći kako je najljepši u Hrvatskoj. Darivali su njegovim stanarima ostatke svoga blagdanskog ručka i konzerve pseće hrane te ih vodili u šetnju. Poseban je to dan za napuštene pse, ali i one koji se brinu o njima jer dokazuje da nisu sami.
– Ponosna sam, nego što! Koja je to radost! Kao prvo, izašlo je sunce, kerovci imaju veze tamo gore pa su ih povukli. Usred vlažnih, sivih dana, osvanuo nam je jedan sunčani, najljepši za nas. Sudeći po torti koja se slaže od konzervi, a i ne stane sve na stol, čini mi se kako će psima Božić biti jedno tri dana – puna je emocija Ivana Crnoja, čelnica Udruge Pobjede, koja se skrbi o osječkom azilu.
Da bi prošetali pse, građani su doslovce stajali u redovima. Azilska su vrata otvorena u 10 sati, a već do 11.30 sati cijeli se azil jednom prošetao, dakle svih 180 pasa.
– Vjerujem kako ćemo do mraka barem tri puta prošetati cijeli azil. To je tako lijep osjećaj! Organiziramo "Božićni ručak" u prvom redu zbog pasa, da se i oni jednom godišnje osjećaju kao da imaju dom, da fino jedu, šetaju se, da im se obraduje pola grada. Međutim to radimo i zbog sebe, kako bismo napunili baterije. Jer, energija koja se toga dana skuplja u azilu zaista je nevjerojatna. Pokazuje nam da nismo sami, daje nadu i razlog da se veselimo idućoj godini. Pogledajte samo kakvo mi zaleđe imamo – govori Ivana, dok nam pokazuje na krcato azilsko dvorište i pse koji veselo trče do svojih ljudskih prijatelja, kako bi se s njima prošetali i jedni drugima uljepšali dan. Pala su već ujutro i dva udomljenja.
– Didi je jutros otišla kući, a sigurna sam da će se tijekom dana još netko zaljubiti i naći nekoga koga će obožavati ostatak njegova i svog života. Jer, i to je dio plana. Pasa je u azilu 180 i svi su spremni za to veliko finale, što i jest jedan od razloga zašto organiziramo "Božićni ručak", kako bismo skrenuli pozornost na pse koji su divni, savršeni, jednom napušteni i sad je vrijeme da dobiju novu obitelj i dom – poručuje Ivana.
Udomljeno je ove godine oko 300 pasa iz osječkog azila, što je 300 spašenih života i isto toliko obitelji koje su životinji otvorile svoje srce.
– I što je izuzetno važno, to znači da 300 drugih pasa s ulice može doći na njihovo mjesto u azil. Osijek je po mnogočemu poseban, ali mislim kako po brizi o psima prednjačimo ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji – zaključuje ona, zahvaljujući svima koji su na blagdanski dan došli u azil.
Tko god udomi psa, običaj je da ga se fotografira pred azilskim vratima i potom se ti prekrasni prizori objavljuju na Facebook profilu Udruge Pobjede. Dok je tako Dylan jučer pozirao sa svojom novom obitelji, primijetili su to drugi posjetitelji i razdragano zapljeskali.
– Imamo već psa, isto iz azila, a mislimo kako bi mu dobro došlo društvo pa smo tako udomili još jednog psa – rekla nam je nasmiješena mlada djevojka kojoj se Dylan stiskao u naručju kao da su oduvijek zajedno.
Mala se Franka, učenica 4. razreda osnovne škole, nada kako će i ona uspjeti jednog dana pridobiti roditelje pa odvesti kući još jednog psa.
– Često dolazim u azil, važno mi je malo prošetati pse, podružiti se s njima, a najviše se volim igrati i maziti sa štencima. Imam već jednog psa, ali svaki dan molim mamu i tatu da uzmemo jedno štene – iskreno će Franka.
– Podstanari smo pa bi nam bilo još teže s dva psa seliti i tražiti drugi stan. Usto, naš pas ima 11 godina i voli svoj mir, ali sigurno ćemo uzeti psa iz azila, samo ne znam još kada – ubacuje se Frankina mama Alenka.
Mlada Osječanka Manuela u četvrtak je prvi put došla u azil na ovo jedinstveno druženje.
– Zaručnik je doznao za "Božićni ručak" na Facebooku, a još kao studentica pratila sam rad azila pa smo smatrali kako je to lijepa gesta. Iskreno, nisam očekivala ovoliko ljudi, baš smo se kao ugodno iznenadili – rekla nam je Manuela.
U osječkom azilu mogla su se jučer vidjeti i brojna poznata lica, od glumaca do liječnika i mnogih drugih, a svi su se oni mogli zagrijati čajem i kuhanim vinom koje su im u azilu pripremili. No, najviše ih je zagrijalo veselje pasa.
Jesu li udomilili i neku životinju iz regijskog regiona?