'Predsjednik Tuđman znao je da je Karamarko doušnik Udbe'

Josip Manolić, bivši visoki dužnosnik Udbe i hrvatski premijer, gostujući u emisiji Pressing televizije N1 ponovno je komentirao svoju tvrdnju da je šef HDZ-a Tomislav Karamarko bivši doušnik Udbe. Karamarko je, podsjetimo, već demantirao optužbu, nazvavši je "gnjusnom konstrukcijom", i najavio tužbu protiv Manolića.

Manolić je u emisiji rekao da Karamarko i dalje ima svoje doušnike.

– Ja sam u Karamarku devedesetih gledao čovjeka mladog, obrazovanog, državotvornog Hrvata koji su tada trebali nositi jedan dio politike uz nas stare koji smo već bili u godinama, kao ja i Tuđman (koji) smo bili blizu sedamdesetih – rekao je Manolić zašto je unatoč navodnoj suradnji s Udbom devedesetih zaposlio Karamarka kao šefa kabineta. O Karamarku kao svom zaposleniku govorio je pozitivno, rekavši kako s njim nikad nije imao osobni sukob.

Na pitanje zašto je optužbe iznio baš sada, Manolić je odgovorio:

– Ja sam to govorio i devedesete i predsjednik Tuđman i najuži vrh je to znao o Karamarku jer inače ne bi bio postavljen na tu funkciju šefa kabineta i predsjednika Vlade i predsjednika Sabora.

Ne boji se lustracije

Nije htio ući u to kako je Karamarko postao suradnik Udbe.

– Svašta će se sad iskopati kad se obavještajci počnu izjašnjavati o njegovu slučaju. Ja sam tada znao da je bio ucjenjivan zbog nekih sitnih stvari koje su tada smetale postojećem sustavu i na taj način je prihvatio radije manje zlo za njega nego da ga kriminaliziraju zbog tih sitnih problema – rekao je Manolić.

– Politika predsjednika Tuđmana preuzela je cjelokupni aparat bivše Jugoslavije u Hrvatskoj, prema tome i sve doušnike – nastavio je Manolić.

– Tuđman je s pomirbom amnestirao sve one koji su smatrani po bivšem režimu nepodobnim ili bolje rečeno neprijateljima. Ti su bili amnestirani. Ali u isto vrijeme nema revanšizma. A sada se situacija okrenula u smislu da jedan dio ljudi želi mijenjati povijest i povijesne činjenice – rekao je Manolić.

Bio je, kaže, isprovociran Karamarkovim inzistiranjem na lustraciji i manifestom o borbi protiv crvenih.

– I jedno i drugo je politička besmislica u ovim momentima. Pokazuje čovjeka koji stoji na poziciji revidiranja povijesnih činjenica u korist gubitnika Drugog svjetskog rata, a to je ono što je za mene sada neprihvatljivo. Ako smo 1990. i već 1989. uspjeli napraviti pomirbu sa svima onima koji su bili na suprotnoj strani, mislim da nema sada nikakvog smisla potezati to pitanje. Jer pomirba je isto tako jedan vid lustracije. Mi smo s pomirbom oprostili jedini drugima "grijehe" – rekao je Manolić.

Manolić je rekao da se on sam ne boji lustracije.

– Mene će vjerojatno Bog uzeti za kratko vrijeme na lustraciju – rekao je Manolić.

Trovanje Stepinca? Čista laž

Za Antu Barišića, profesora s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji je tijekom 80-ih bio zaposlenik Službe državne sigurnosti, Manolić je rekao da se osamdesetih "vrtio" u Udbi s Karamarkom te da se Barišić i Karamarko jako dobro poznaju iz tog doba. Manolić je rekao da je Smiljana Reljića, koji je prije za Večernji rekao da su Manolićeve optužbe na račun Karamarka netočne, postavio za pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Reljićev stric, rekao je, bio je s njim zastupnik u Saboru u socijalizmu te su zajedno stradali u Hrvatskom proljeću pa je zbog toga Smiljana Reljića prihvatio bez ikakve provjere.

Manolić je rekao da mu je žao što je premlaćen Mile Dedaković Jastreb te da nikad nije odobravao takve metode jer su takva priznanja "uvijek kriva i pod upitnikom što je istina". Rekao je i da se ne boji istraživanja svojih navodnih zločina nakon Drugog svjetskog rata ako HDZ dođe na vlast.

– Smatram da sam uvijek tražio pravedna rješenja kad je riječ o pojedincima – rekao je Manolić.

Manolić je rekao da kao šef Ozne 2 u Bjelovaru, gdje je bio poslan da riješi situaciju nakon rata, nije počinio zločine. Rekao je da je bilo smaknuća, ali i da je to bilo sudski, da su postojali civilni i vojni sudovi.

– (To je) ono što sadašnji ljudi koji žele promijeniti povijest, koji žele falsificirati povijest, zaboravljaju, i govore samo o zločinima. Međutim, te zločine trebalo je privesti pravdi i to je bio moj zadatak – rekao je Manolić. Komentirajući optužbe Andrije Hebranga da nije nevin, Manolić je rekao da Hebrang to treba dokazati. Dodao je da protiv njega nije podnesena kaznena prijava nakon što je komisija Vice Vukojevića ispitala taj slučaj. Za optužbu da je trovao Alojzija Stepinca rekao je da je "čista laž".

Šušak spasio Perkovića

Manolić je rekao da je bez putovnice ostao 1978. godine, odnosno da mu je nisu produljili. Iznio je jednu tezu zašto je Tuđman dobio putovnicu prije drugih disidenata.

– Jednu tezu znam i ja, koju su meni prenijeli, da je počela sa sjednicom u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove u Beogradu na kojem su bili prisutni svi sekretari, zapravo njihovi pomoćnici, iz svih republika. Nastalo je pitanje kako postupati prema tim disidentima. Srbi i Crnogorci bili su stava da Đilasu i nekim drugim ljudima u Srbiji treba dati putovnicu. Onda su se naši pobunili da bismo mogli i mi Tuđmanu dati putovnicu jer on nije ništa veći grešnik od Đilasa – rekao je Manolić.

Za bivšeg ministra obrane Gojka Šuška rekao je da su u početku bili u dobrim odnosima, a rekao je i da su Šušak i Josip Perković bili jako bliski. Manolić je naveo kako je Tuđmanu predložio umirovljenje Perkovića nakon što je pustio jednog uhićenog generala JNA, čijeg se imena Manolić nije mogao sjetiti.

– Tu je meni bilo sporno da on profesionalno kao obavještajac nije u cijelosti dao informaciju zašto je to učinio. Smatrao sam da je to neprofesionalno i da ja, prema tome, ne mogu dalje surađivati s takvim čovjekom – rekao je Manolić, dodajući da je Tuđman prihvatio prijedlog i umirovio Perkovića, ali ga je na Šuškovu intervenciju ponovno postavio za pomoćnika ministra obrane.

>> Smiljan Reljić: Manolića jako poštujem, ali Karamarko nije bio doušnik Udbe

>> Manolić je hrvatska verzija Broja 1