Nitko nije crpio svoju karizmu iz funkcije koju je obnašao kao što je to radio Ivo Josipović. Bivši predsjednik bio je neprimjetan sveučilišni profesor i bezličan saborski zastupnik prije nego što se probio na Pantovčak. Kao šef države prometnuo se u nezaobilaznog kreatora i arbitra političkih i društvenih procesa. Imao je moć i društveni utjecaj koji su značajno prelazili njegove formalne ovlasti. Nakon što je izgubio izbore od Kolinde Grabar-Kitarović, Josipović ponovo postaje samozatajni profesor. Sudeći po njegovim posljednjim političkim potezima, prijeti mu potpuna politička propast. Takva sudbina karakteristična je za one tipove političkih vođa koji svoju karizmu crpe isključivo iz svoje funkcije. Iako je deklarirani ljevičar i zakleti protivnik ognjištarskog HDZ-a, Josipović je posredno postao politički partner HDZ-u. I što je najgore, on toga ili nije svjestan ili svjesno obmanjuje javnost o svojim namjerama. Kako drukčije protumačiti iznenadnu ljubav Radimira Čačića i Ive Josipovića koji su prije dva tjedna potpisali predizbornu koaliciju "Uspješna Hrvatska". Sve bi to još i držalo vodu da Josipović nije rekao da neće surađivati s HDZ-om, dok Čačić već nekoliko mjeseci toliko pozitivno govori o Tomislavu Karamarku da je vjerojatno i šefu HDZ-a pomalo neugodno. "Reformist Čačić" jedva bi dočekao poziv Karamarka da mu se nakon izbora pridruži u sastavljanju vlade. S obzirom na to da će u možebitnom izboru Čačićevih reformista jednim dijelom sudjelovati i Josipovićevi birači, može se reći da bivši predsjednik pomaže HDZ-u.
Nije to jedini "dimni signal" koji Josipović šalje "omrznutom" Karamarku. Prometnuo se u njegova "odvjetnika" pa brani šefa HDZ-a od optužbi Josipa Manolića da je bio suradnik Udbe. Otkrio nam je u intervjuu za Večernji list da je, još dok je bio na Pantovčaku, vidio vrlo detaljan popis suradnika Udbe te da na njemu nije bilo Karamarka. Očito je držao i do "obavještajnog podzemlja" jer se poziva na čovjeka koji je devedesetih bio pripadnik hrvatskih službi, a u Jugoslaviji zadužen za vrbovanje i vođenje Udbinih suradnika u Zagrebu. Navodno mu je i taj misteriozni obavještajac posvjedočio da je Karamarko čist kao suza. Josipović je nehotice otkrio da ga je Karamarkova prošlost zanimala prije nego što je Manolić izišao s teškim optužbama. Nisam siguran koliko je Josipović pomogao Karamarku, a to mu, čini se, i nije bila prva namjera. Bivši je predsjednik kroz Karamarka pokušao relativizirati zločinački karakter Udbe koju je praktično izjednačio s tajnim službama demokratske Hrvatske. Jer kako tumačiti izjavu da su Udbini doušnici surađivali s legalnim tijelima te da i današnje hrvatske tajne službe imaju suradnike. Josipović nije rekao ništa o famoznim autorima popisa suradnika Udbe. Je li možda detaljno pregledavao onu "rekonstrukciju udbaša" koju je sredinom devedesetih načinio Josip Perković kojemu se trenutačno sudi u Münchenu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića. Perković je "rekonstrukciju" napravio vrlo površno tako da je izostavio neka vrlo prominentna imena.
Stoga će Karamarku Josipovićeve "odvjetničke usluge" više štetiti nego koristiti. Umjesto na Josipovića, Karamarko bi trebao igrati na najjaču moguću kartu. Šefa HDZ-a optužili su Josip Manolić i Stipe Mesić čija je vjerodostojnost više nego upitna. Njima nije bio motiv da se dozna istina, nego su cijelu aferu i pokrenuli kako bi u začetku suzbili svako razmišljanje o lustraciji.
>> Drago mi je što je Josipović rekao istinu. Nema vjerodostojnijeg svjedoka od njega
>> 'Vidio sam vrlo detaljan popis suradnika Udbe, Karamarko nije na njemu'
udbaš