Premda je naš premijer na dan sjećanja na žrtve holokusta govorom u Saboru ponudio novo viđenje povijesti, de facto proglasivši Hrvate kalfama koji su naciste 1941. učili kako graditi konclogore i činiti masovne zločine, taj mu nauk nije prihvaćen. Svijet neće morati mijenjati udžbenike povijesti.
Njemački nacisti nisu šegrtovali kod Hrvata. I ovaj se put Milanović prebrojio u svojoj taktici skretanja pozornosti. No i bubnuo je, očekujući reakcije. Radije će se sporiti oko povijesti nego oko ekonomije, odnosa s Linićem ili novih nameta građanima. Ovaj je put njegov “iskorak” ipak bio toliko apsurdan da se posebnom izjavom drugi dan obratio i izraelski veleposlanik u Zagrebu Yosef Amrani. Iz veleposlanstva su objasnili da se Amrani time ne referira na govore naših vlastodržaca, no u izjavi je ipak dao povijesni kontekst Milanovićevoj tvrdnji.
“Holokaust je povijesna činjenica i neshvatljiv povijesni događaj i ne može biti vezan uz datum održavanja konferencije na Wannseeu 20. siječnja 1942. i odlukom njemačkih vlasti da unište židovski narod u procesu nazvanom ‘konačno rješenje’”, piše Amrani i dodaje da su “ljudi slani u koncentracijske logore i prije 1941.”. Da nije volio povijest, Milanović je već, sjećate se, dokazao kada je bio ustvrdio da Finci nisu imali građanski rat (a jesu, 1918.) U ovogodišnjem gafu nije se prisjetio kako se još jedan masovni zločin u 2. svjetskom ratu dogodio, ipak, i prije osnivanja NDH. Kada je, u travnju i svibnju 1940., u Katinskoj šumi pobijeno 22.000 poljskih časnika i intelektualaca.
Milanović je taj pokolj “zaboravio”, a počinili su ga Sovjeti, po naredbi politbiroa KP Sovjetskog Saveza. Dokument se zvao “zapovijed za pogubljenje nacionalista i kontrarevolucionarnih aktivista”. U EU su zločini svih totalitarizama izjednačeni, no u glavama naše političke elite nisu. Kad će se analizirati zašto Milanović nije uspio kao premijer, niti kao političar, početak njegova neuspjeha valja potražiti u prvom jačem premijerskom potezu, na početku 2012. Nije to bio ekonomski, nego ideološki potez, kada se potrudio ukinuti pokroviteljstvo države nad Bleiburškom komemoracijom. Taj će potez, sada se vidi, odrediti cijeli Milanovićev mandat. Otad se Hrvati sve više vraćaju na ideološke suprotstavljene barikade (logično da je HDZ reagirao), a Milanović i dalje dolijeva gorivo na vatru. Kao neki dan, kada je (opet) prozvao Katoličku crkvu. Da se Milanović nije na početku mandata vratio ideološkoj borbi, možda bi danas u Hrvatskoj bilo drukčije, možda bismo se bavili ekonomijom. Veliku je pogrešku tada počinio i predsjednik države Ivo Josipović jer se nije protivio ukidanju simbola pomirbe.
U ljeto 2010. Josipović je bio prvi hrvatski predsjednik koji je posjetio Bleiburg. Bio sam ondje kao novinar i svjedočio da mu, jer je sin partizana, nije bilo ugodno, no rukovao se i razgovarao s preživjelim ustašom te zaključio: “Ovo je, što se hrvatske politike tiče, prestanak 2. svjetskog rata... možemo se prepustiti budućnosti Hrvatske, a ovim pitanjima neka se još bave povjesničari”. Svi su pristali na takav pomirbeni zaključak. Zašto je, kada je SDP došao na vlast, Josipović sam pregazio svoje riječi razuma? Tuđman nije bio u Bleiburgu, ali je bolje razumio koja je ludost takav “povijesni” rat između Hrvata.
Ovo je Milanović rekao prije godinu i pol: "Ja nisam poslovni čovjek, ja sam predsjednik Vlade. Moji ministri također, i mi ne možemo kao uspješni poslovni ljudi od deset poslova koji se nude odabrati dva i na njima biti uspješni. Nismo tu da se koncentriramo samo na plodne stvari, moramo se baviti sa svih stotinu problema, od kojih praktički nijedan nema pozitivan predznak." Ovo je njegovo viđenje svijeta i ekonomije. On, koji nikad ni dana nije radio u realnom sektoru, misli da je gospodarstvo nešto jednostavno i lagano i da svaki poduzetnik sebi fino može odabrati bilo kakav posao i ne obraćati pažnju na sve ostalo. U isto vrijeme, za sebe misli da je Mesija koji se žrtvuje rješavajući probleme dok svi ostali parazitiraju i ne shvaćaju njegovu žrtvu. Tko tada nije vidio da se radi o osobi s teškim psihičkim problemima koja živi u paralelnom svemiru, i koji će nas upropastiti munjevitom brzinom, nije normalan.