Joško Vlašić: U Nikolu su sumnjali i zato što sam ga ja učio

Kada nam je punio glavu tvrdnjama da će Nikola biti pravi, jedan od temelja Hajduka i igrač za veliku europsku scenu, nismo baš vjerovali Jošku Vlašiću (58). Prije je djelovao kao ambiciozni roditelj nego kao iskusni trener, sportaš... Desetak godina poslije Hajduk zaključuje sezonu, a 17-godišnji Nikola Vlašić porušio je sve klupske rekorde koje je mogao, piše tjednik Max!.

Sa 17 godina postao je najmlađi Hajdukov strijelac u Hrvatskoj ligi, najmlađi Hajdukov strijelac u Europi, najmlađi Hajdukov debitant u Europi... Iza njega je godina u kojoj je dao potvrdu svemu onome o čemu je Joško govorio kad je taj mali imao osam godina. Joško nije od onih koji će sada govoriti “jesam ti rekao”. Jednostavno priča o Nikolinu putu u koji je vjerovao od prvog dana.

Odigrao 2376 minuta

– Prije nepunih godinu dana Nikola je s juniorima Hajduka osvojio Kup Hrvatske u srazu sa Splitom u Dugopolju i zaokružio prelijepu sezonu u kojoj je prvi dio sjajno igrao u kadetima, a drugi dio isto tako nastavio u juniorima. Svi su očekivali prelazak u prvu momčad, ali na prvu prvi trener nije imao namjeru voditi ga na ljetne pripreme. Sportski direktor Vučević inzistirao je na Nikolinu odlasku i on se s priprema vratio kao ravnopravan član ekipe. Startao je u početnoj postavi u Irskoj protiv Dundalka i zabio svoj prvi gol za prvu ekipu, ujedno postao klupski rekorder. Sada sezonu zaključuje kao jedan od stupova ekipe sa 2376 odigranih minuta. Malo je takvih primjera u europskom nogometu i svi koji su participirali u tome trebali bi biti ponosni – kaže Joško Vlašić.

Smatra da će Nikola biti još bolji, što je i sasvim očekivano. Ipak mu je ovo bila prva sezona u seniorskom nogometu.

– Nikola, naravno, nije završio svoj sportski razvoj. Napredak očekujem u mnogim segmentima, i to u nogometnoj tehnici, taktici, kombinatorici, motoričkim i funkcionalnim sposobnostima. Posebnu pažnju treba obratiti u prevenciji i oporavku, a u tom smislu poboljšati funkcionalnu gibljivost zglobova, a konstanta je unapređenje režima prehrane. Raduje me što je on mnogo toga već apsorbirao, jer natjecateljski seniorski ritam ne pruža mnogo prostora za rad. Naoružan svime što ima i što može poboljšati, te rastom samopouzdanja, možemo očekivati još boljeg Nikolu. Treba naglasiti da će njegov daljnji napredak najviše ovisiti, kako je uostalom i najpoštenije, o njemu samom.

Zaludio engleske medije

Već sada se oko Nikole vrti ples milijuna, ali obitelj, ni on sam, nikamo ne žure. Vlašić je Hajdukov dragulj, na meti je brojnih velikih klubova, koji pomno prate njegov razvoj. Međutim, Nikolina bliska budućnost vezana je isključivo za Hajduk.

– Planovi su ostanak kod kuće najmanje godinu, a bilo bi poželjno dvije godine. Uzeti mu obiteljsko okruženje, dom, prijatelje, njegovu ulicu, kvart i grad u tim njegovim formativnim godinama ne bi bilo dobro za sociološko i emotivno sazrijevanje. Isto bi bilo kao da uberete nezrelu jabuku pa je zagrizete. Nadam se da će njegov odlazak, ako se dogodi, biti prirodni iskorak i da će on u tom trenutku u naprtnjači nositi sve što mu treba; znanje, sposobnost, dobre navike, osjećaj da je ostavio pozitivni trag u sredini iz koje odlazi i da će sebe i nas tamo negdje predstavljati kao kvalitetan čovjek i igrač.

Na trenutak smo se morali vratiti u prošlost, u dane kada smo gledali četverogodišnjeg klinca kako radi salto na strunjačama. Engleski mediji, koji su u više navrata radili reportaže o Nikoli, napisali su da je motoričko čudo.

– Nikola je naslijedio dobru motoriku koju imamo supruga i ja. Pripisivati to mojoj zasluzi je isto kao da kažeš da si zaslužan što imaš zelene oči. Bog mu je dao smisao za igru i sve ostalo u dobrom omjeru da to podrži. Trebalo je to samo prepoznati i razvijati dalje. A što bi roditelj nego pomogao djetetu. Istina je da su svi obiteljski kapaciteti; emocije, iskustva, znanja, materijalna dobra, uključeni u njegov sportski razvoj i svaki član obitelji je sudjelovao i sudjeluje u ovome, potpomognuti mnogim drugim osobama. Ne mogu otresti svoju odgovornost u osmišljavanju strategija i mnogih postupaka jer se to od oca i očekuje. A tko bi drugi trebao? Okolnosti da sam profesionalno i iskustveno osposobljen bile su olakotne. U našem radu sadržaji su bili motivirajući, a centar našega rada bila je lopta, nogometna lopta.

Blankini srazovi su titanski

Od samih početaka Nikola je bio pod povećalom. Puno je njih sumnjalo u Joškove riječi “Nikola će biti nogometaš za vrhunski europski nogomet”.

– Prezime mu nije smetalo, jer svatko tko ga je vidio, trenirao ili igrao s njim na mah je shvatio da je iznadprosječno nadaren. Problem s prezimenom imali su neki do kojih je priča o njegovim sposobnostima dopirala, smatrajući da je sve napuhano zbog obitelji iz koje dolazi. Vjerujem da ga je dio sumnji i nihilizma zahvatio i zbog mene samog; animoziteta pojedinaca i neprihvaćanja da netko o nogometu nešto zna, a da nije izvorno iz nogometa.

Dugo je bio Blankin mlađi brat, a u ovoj godini ona je postala Nikolina sestra.

– Kada je postao svjesniji, a već pokazivao kvalitetu, mediji su često isticali da je “Blankin brat”. Ponosan je na sestru, ali želio je biti Nikola, Niksi, svoj... Neprestana omalovažavanja su poticajna, jer su mnogi jako nadareni mladi igrači, tetošenjem uvjeravani da su već neosporne zvijezde, propustili uložiti trud kad su najviše trebali.

Premda je Nikola sada u fokusu zanimanja javnosti, nismo propustili Joška priupitati kakva je situacija s Blankom.

– Blanka je u posebnoj fazi karijere u kojoj se nakon spleta mnogih loših okolnosti, silnom motivacijom i energijom pokušava vratiti na skakalište. Ti njezini srazovi titanskih su razmjera i mene kao oca i trenera ostavljaju zadivljenog bez riječi i pognute glave.

Uskoro ćemo je opet vidjeti na skakalištu, kruna sezone trebao bi biti nastup na Svjetskom prvenstvu u Pekingu...

– S natjecanjima Blanka planira započeti 4. lipnja u Rimu. Nadamo se da ćemo ući u kontinuitet. SP u Pekingu nam je glavni cilj sezone, a srednjoročno da potentno sudjeluje u Riju na Olimpijskim igrama sljedeće godine. Sada mi je teško predvidjeti kakva bi sezona mogla biti. Posluži li je zdravlje, bit će opet pri vrhu.

Treba više tražiti trenere

Toliko od tate Joška što se tiče njegove djece. A kako trener Joško Vlašić, prekaljeni sportski djelatnik, uvijek sa stavom i svojim mišljenjem, doživljava Hajduk?

– Ljudi koji sada vode Hajduk taoci su prošlih vremena i imaju sužen manevarski prostor, ali i veliki pritisak javnosti i navijača. Probleme ne treba tražiti izvan kluba, jer su oni i proizišli iz Hajdukove slabosti. To je kao da bolesnik pokušava obračunati se s bakterijama i virusima oko sebe, što znamo da je nemoguće, umjesto da poradi na svom imunosustavu. Ako bi Hajduk osigurao proizvodnju trenera i igrača za europsko tržište, brzo bi napunio do vrha blagajnu, a natjecateljski bio visoko, na ponos navijačima. Organizacijski i stručno osposobljen, materijalno dostatan i blagonaklon prema susjedima i svima ostalima bio bi klub prosperiteta bez kojega se nijedna važna odluka u HNS-u ne bi mogla donijeti. Za hrvatski nogomet od presudne je važnosti da Hajduk, Dinamo, Rijeka i Osijek budu stabilni i veliki klubovi. Neki od njih već su sada na putu da to budu, a svima ostalima ne treba odmagati. Treba nam “nad-ideja” zajedništva jer sve drugo nas bez iznimke vodi u neminovnu propast.

Opći je dojam da u Hrvatskoj vlada kriza struke... Joško Vlašić jedan je od stručnjaka koji je pozvan govoriti o tome.

– Kada sam govorio o Hajduku, nisam slučajno stavio redoslijed “treneri pa igrači”. Tako i treba. Nemoguće je bez kvalitetnog trenera proizvesti vrhunskog sportaša. Osnovna pogreška većine naših klubova je što ekstremnu energiju troše na traženje talentiranih sportaša, a trivijalno malo u traženju potentnih trenera i ulaganje u njihov razvoj. Taj proces ne smije biti stihijski. Znanje je uz upornost kategorija bez koje se ne može. Kad imate kvalitetne trenere, kvalitetan program i organizaciju, talenti će sami dolaziti, jer će znati gdje će imati najveće šanse da razviju talent. A u rosteru od tako selektiranih i beskompromisno školovanih petnaestak trenera u mlađim uzrastima uvijek će se pronaći netko tko osobnošću i znanjem, može uspješno voditi prvu ekipu.

>> Nikola Vlašić: Ne želim nikamo iz Hajduka, što ću vani tako mlad...