‘Jugoslavenka’ Lepe Brene poput negdašnjih povika ‘Ovo je Srbija’

Subota 14. prosinca

Porazne statistike, velik utjecaj

Tik do teksta o velikoj ulozi koju će Hrvatska kao čelnica EU u prvoj polovici iduće godine imati u Brexitu objavljen je prikaz potrošnje građana u Uniji, u kojem piše: “Hrvatska je i u 2018. zacementirala svoju poziciju druge najsiromašnije članice Europske unije prema stvarnoj individualnoj potrošnji građana, koja je lani iznosila 64 posto prosječne kupovne moći u EU”. Iza nas su samo Bugari, a usporedbe radi, prema našem mizernom porastu od četiri posto, Rumunji su se pomaknuli 18 posto te su na 71 posto prosjeka EU. Predsjedanje u EU i obavljanje velikog zadatka kao što je rastanak s Britanijom i drugih važnih poslova koje ističu Plenković i društvo kao veliki utjecaj Hrvatske pribrajaju se golemom značenju koje za Hrvatsku ima članstvo u EU, a istodobno nam nerijetko iz statističkih službi u Bruxellesu stižu poražavajući pokazatelji. To proturječje prati slično proturječje u zemlji, gdje se vlast danomice hvali svojim uspjesima dok traju jedni i prijete drugi štrajkovi, a Hrvati se masovno iseljavaju, osobito poslije ulaska u EU. Takva će Hrvatska obaviti posljednji čin u Brexitu, dok ima puno više razloga da sama napusti Uniju.

Nedjelja 15. prosinca

Hrvatska pazi i mazi svoje jugonostalgičare

Portali objavljuju video na kojem glumac Rade Šerbedžija, odvjetnik Anto Nobilo i tajkun Danko Končar strastveno negdje za nekim stolom pjevaju partizansku pjesmu “Po šumama i gorama”, jednu od najčešćih koju u prigodama kao svoju svojevrsnu himnu pjevaju poklonici bivše države. Kako i ne bi kad Hrvatska svoje moćne Jugoslavene mazi i pazi, kao da upravo ona žali za bivšom državom. Nema tog novca koji Šerbedžija iz državnog proračuna neće dobiti za svoje pozorišne projekte i kad ti projekti za hrvatsko kazalište nemaju nikakva značenja, nema tih vrata u gospodarstvu koja se s poniznošću neće otvoriti za partnerstvo Danka Končara i njegova kapitala i kad to partnerstvo prate propasti divovskih tvrtki, nema tog novinara koji Nobila neće predstavljati kao odvjetničkog velikana i kad je, kako kaže Višnja Starešina, obrana Tihomira Blaškića u Haagu koju je vodio, “postala suradnik tužiteljstva u montiranju kaznene odgovornosti HDZ-u Herceg-Bosne, Herceg-Bosni... pa sve do Kordića kojem su napakirali među prvima”. I umjesto da pjevanje pjesme “Po šumama i gorama” bude samrtnički jecaj jedne zločinačke države, ono pojačava ugled i moć pjevača Šerbedžije, Nobila i Končara u kukavičkoj našoj.

Ponedjeljak 16. prosinca

Još jednom – ‘ma tko nas, bre, zavadi’

Možete li zamisliti Thompsona kako u Beogradu, uz delirij publike, pjeva pjesmu “Lijepa li si”? Naravno, ne možete, jer bi se “cela Srbija” digla na noge. Ali kad Lepa Brena u Zagrebu pjeva “Jugoslavenku”, Hrvatska šuti, a mediji ne bez simpatija izvještavaju o “nezapamćenom spektaklu”. Štoviše, ta se pjesma opravdava komentarima s YouTubea u stilu “tko nas, bre, zavadi”, a ističe se ovaj: “Ova pjesma je za sve nas koji smo bili protiv rata, ona je simbol zajedništva koje su budale uništile”. Naravno, riječ je o budalama i s jedne i s druge strane koji nisu mogli podnositi idiličnu državu, pa su je srušili. Kad bi se pravila hijerarhija vrijednosti na kojima se temelji država, Lepa Brena bila bi na samom dnu, njezine pjesme i pjevanje nemaju ni umjetničke ni ljudske ni moralne osobine, ali svojom privlačnošću za široku publiku djelotvorno prikrivaju nedostatak takvih osobina u društvu. To ništavilo koje odjekuje i zavodi sračunato se iz Srbije uvozi u Hrvatsku i po namjeri se ne razlikuje od uvezenih Miloševićevih mitinga otprije 30 godina na kojima se također pjevala “Jugoslavenka”, to jest uzvikivalo “Ovo je Srbija”. Agresija neukusa: četnička zabavljačica Lepa Brena u Lijepoj Našoj!

Utorak 17. prosinca

Nepristojan vapaj za većom pristojbom

Glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević izjavljuje: “Da nam je pristojba 96 kuna umjesto 80 kuna napravili bismo čuda”. Pa HTV čuda ima već sada. Ima, na primjer, Aleksandra Stankovića za kojega je obrana Hrvatske djelomice bila građanski rat. Ima urednika vodeće političke emisije “Otvoreno” Denisa Latina koji objavljuje sliku Tuđmana na poštanskoj marki na kojoj piše kako je “izbačena iz upotrebe nakon kratkog vremena jer narod nije znao s koje strane da pljune na nju”. Ima Danijelu Trbović i njezin jednostrani izbor gostiju koji iritira sve normalne gledatelje. Ali uz nju ima i voditelje drugih emisija u kojima kao ni u njezinoj nikad nećete vidjeti ni čuti Thompsona, bit će zato što ga obožava 90 posto HTV-ovih gledatelja koji plaćaju pristojbu. Kao što je plaća i 90 posto gledatelja koji bi htjeli, ali im se uskraćuje, gledati ono što na TV-u najviše vole – vrhunski nogomet. Ima Dnevnik u kojem se pluralizam političkih tema njeguje širokim izborom koji obuhvaća Plenkovića, Plenkovića, Plenkovića, Jandrokovića i Plenkovića. I ima Kazimira Bačića, glavnog ravnatelja svih tih čuda, kojega je postavilo vodstvo HDZ-a u sastavu Plenković, Plenković, Plenković, Plenković, Jandroković.

Srijeda 18. prosinca

Uvedite euro, ne dirajte poreze, preskočite ručak

Iz Međunarodnog monetarnog fonda Hrvatskoj naređuju – provedite reforme, uvedite euro, ali PDV i ostale poreze nemojte smanjivati, ne povećavajte plaće i smanjite zaposlenost u javnom sektoru... Teško je reći je li veća drskost s kojom vladari svijeta jednoj zemlji propisuju što treba raditi ili sluganstvo te zemlje koja je na provedbu tih diktata bespogovorno spremna. Nacionalna valuta, porezi, plaće i zaposlenost trebali bi biti nacionalne zadaće i područja nedodirljiva državnog suvereniteta. Posljednje desetljeće 20. stoljeća bilo je vrijeme stvaranja hrvatske države, obrane od agresije, utemeljenja institucija koje tu državu čine samosvojnom, a dva desetljeća potom bila su vrijeme poricanja tih stečevina i predaja Hrvatske u ruke stranih gazda. Haagu su izručeni Domovinski rat, njegovi heroji i njegovi dokumenti, europskim profiterima banke i velike državne tvrtke, zapuštene su hrvatske proizvodnje te se živjelo od uvoza i zaduživanjem u inozemstvu, Europskoj uniji i drugim međunarodnim institucijama prepuštena je gospodarska, financijska i politička sudbina Hrvatske. Niz rastakanja Tuđmanove Hrvatske – Račan, Sanader, Milanović, Plenković.

Četvrtak 19. prosinca

Ljulja se Macron, 
jedan od stupova EU

Po mjerilima koja prevladavaju u europskoj javnosti, uz njemačku kancelarku Angelu Merkel francuski predsjednik Emmanuel Macron najmoćniji je čovjek Europske unije a njegova zemlja jedan od dva noseća stupa EU. Ali u svojoj zemlji Macron je nemoćniji nego bilo koji čelnik EU u svojoj, a Francuska je stup koji se najjače ljulja. Štrajk u javnom prijevozu zbog novog mirovinskog zakona koji traje već dva tjedna stvorio je u njoj nezapamćen kaos, a kolone su na cestama duge stotine kilometara. Uzalud i Macronu i Francuskoj vodeća uloga u EU kad su sami na koljenima. Kao što je Plenkoviću bio uzalud “veliki ugled” koji uživa u Bruxellesu i njime paradira kad su učitelji štrajkali. I najmoćnija osoba EU Angela Merkel nemoćna je pred njemačkim nevoljama, pred ekstremnom desnicom, na primjer, koja je zapravo samo ekstremni izraz općeg nezadovoljstva njezinom politikom, pogotovo migracijskom. Sve to pokazuje kako je nadnacionalna EU samo maska za nacionalne tjeskobe, i da, takva, objašnjava i opravdava Brexit kao povratak jedne zemlje sebi samoj. Ali povratak koji hrvatska sluganska vlast i hrvatski ljevičari vide kao “bezumni trijumf Johnsona”, Trumpova brata po ludilu.

Petak 20. prosinca

Nepovjerenje prema hrabrim poduzetnicima

Svojedobno bio je vrlo jak otpor namjeri da Tomislav Debeljak, vlasnik nevelikog samoborskog DIV-a, preuzme Brodosplit. Bilo je prosvjeda protiv patuljka koji hoće vlasništvo nad gigantom, no taj se poslovni potez na kraju ipak dogodio. S vremenom su stizale proturječne vijesti o poslovanju splitskog brodogradilišta s novom upravom, koje su proturječne ostale i kad je počela propast Uljanika. Neki su i Brodosplit svrstavali u društvo Uljanika i 3. maja dok je Tomislav Debeljak, koji je među ostalim poslove poput gradnje tankera koji su služili za slikanje u medijima i donosili gubitke zamjenjivao profitabilnim, uporno tvrdio da Brodosplit dobro posluje, a ne otpušta nikoga od 2300 radnika premda je istekao ugovor koji ga je sprečavao u otkazima. Sada je počela gradnja drugog broda za Nizozemce koji će krstariti polarnim područjima i koji zajedno s prvim vrijedi više od 100 milijuna eura. Ne znam što će biti sutra s Brodosplitom, no ne bi li i mediji i političari koji su u njemu vidjeli samo katastrofu trebali imati više razumijevanja i poštovanja prema hrabrima u gospodarstvu koji znaju biti žrtve zluradog nepovjerenja prema hrvatskim poduzetnicima!?