Prije svega, to je presuda za ubojstvo. Ne mogu kao zastupnik komentirati presude, ali u svakom slučaju mi je drago da su žrtve, odnosno potomci žrtava, dobili svoju pravdu. To je jako bitno. Jer mehanizam politike ne može biti ubojstvo, kaže Josip Juratović, zastupnik hrvatskog podrijetla u njemačkom Bundestagu, na početku intervjua u kojem smo razgovarali o presudi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.
– Nalazimo se unutar EU i on nije samo ekonomsko-interesna zajednica, nego i zajednica vrijednosti. A ubojstvo je zločin. Političko ili nepolitičko, ono je u svakom slučaju zločin. I gospoda Perković i Mustač, kojima je očigledno dokazano da su počinili zločin, osuđeni su za taj zločin.
Znači, ovo je snažna poruka da se nijedna država, a ovdje govorimo o SFRJ, ne može nekažnjeno baviti organiziranjem ubojstava?
– To vrijedi, logično, i za SFRJ i za svaku državu. Ne može proći nekažnjeno, pogotovo ne političko rješenje kojim se likvidiraju ljudi zato što nisu politički podobni.
Mislite li da bi, da nije bilo njemačkog pravosuđa, cijeli ovaj slučaj ostao sudski nerasvijetljen?
– Ta je sumnja opravdana jer je Hrvatska imala cijelo vrijeme mogućnost pokrenuti taj postupak. Dobro, taj se zločin nije dogodio na hrvatskom tlu i možda zbog toga nije pokrenula postupak, ali u svakom slučaju mislim da bi bio dobar signal da se i na taj način pokaže politička distanca od prošlog režima koji je bio i zločinački. To je bila jedna država koja je funkcionirala, koja je imala svoje institucije, koje po nekim segmentima nisu bile tako loše, to sve stoji. Ali činjenica je da je u njoj vladao politički režim koji se bavio likvidacijama i po tome je taj režim zločinački. I od toga se demokratska Hrvatska trebala distancirati. Ovo je bila šansa da ona to sama učini.
U vrijeme predsjednika Franje Tuđmana to nije učinjeno jer su ti ljudi sudjelovali i u izgradnji hrvatskih sigurnosnih službi.
– Sve to stoji, ali jedanput je trebalo prevladati tu fazu postkomunizma i stvoriti Hrvatsku demokratskih vrijednosti. To za sada, barem po ponašanju političkih struktura, nije postignuto. Nadam se da će se u budućnosti, prije svega kroz znanstvene radove povjesničara, konačno rasvijetliti i ta tamna povijest bivše Jugoslavije, koja, nažalost, nije jedina u Europi i nije jedina u povijesti. I sama Njemačka, u kojoj sam ja zastupnik, morala se suočiti sa svojom prošlošću, kako fašističkom, tako i komunističkom. I na kraju krajeva, dati jasnu političku notu kroz parlament, gdje je više od 80 posto zastupnika biralo komisiju za sučeljavanje s prošlošću, da se taj teret prošlosti skine.
Iz današnje perspektive, kako komentirate zakon poznatiji kao “lex Perković”?
– Moram iskreno reći, kao netko tko je u njemačkom parlamentu bio možda i najjači lobist za ulazak Hrvatske u EU, tri dana prije ulaska u EU imao sam osjećaj kao da mi je netko opalio šamar. Jer, tako sulud zakon donijeti… Jednostavno nisam mogao shvatiti je li to politička nepismenost ili što je to sad. Je li to bilo po principu: “dečki, ajde da prevarimo Europu”. Apsolutno nisam razumio. Začudilo me to nedistanciranje od bivšeg režima koji je, kao što sam rekao, na svojevrstan način bio i zločinački režim. Hrvatska je tada imala šansu prijeći preko toga i pustiti procese da normalno idu i pokazati da, ako već nismo proaktivni, nećemo kočiti sučeljavanje s prošlošću.
Imate li, dakle, dojam da su premijer Zoran Milanović i SDP-ova Vlada pokušali tim zakonom spriječiti izručenje Perkovića i Mustača?
– To je bio cilj toga zakona. Do danas nisam razumio zašto. SDP smatram strankom demokratskih vrijednosti koja ima slična opredjeljenja kao što imam i ja, njemački socijaldemokrat. A upravo bi socijaldemokrati trebali biti prvi koji bi trebali stati na bedem zaštite demokratskih vrijednosti jer socijaldemokracija je najstarija stranka Europe, preko 150 godina, i uvijek smo bili žrtve različitih režima. Od monarhističkih preko fašističkih do komunističkih. Dakle, socijaldemokracija Europe nema nikakvog razloga štititi bilo koji totalitaristički režim.
Kako komentirate prvu reakciju Milanovića na presudu, u kojoj spominje da je Perković pomagao u osnivanju HDZ-a?
– Činjenica jest da su te tajne službe organizirale i političke strukture, ali ne vjerujem da je samo HDZ bio taj koji je pod njihovom… neću reći kontrolom. Iako je prvi premijer bio Manolić, ministar unutarnjih poslova Boljkovac, a svi znamo tko su oni bili. Ali isto tako cjelokupna opozicija je u najmanju ruku mudro šutjela, dakle i oni su bili povezani, tako da ne bih to svaljivao s jedne stranke na drugu, nego bih prije svega držao to izvan kampanje i gledao u budućnost. Treba nuditi rješenja za budućnost Hrvatske, a ovu cijelu temu prepustiti povjesničarima, kojima političari trebaju otvoriti prostor da se njome bave.
Komentar Milanovica jucer tipicno iz iste radionice! Ubijaju te, a ti kao terororist. Ravnaju od Vukovata do Dubrovnika, a ti agresor. On ih branio po svaku cijenu, a on kao demokrat. Zato sto prije lustarcija!