Televizijski gledatelji sigurno imaju razloga što posljednjih godina od informativnih emisija najviše gledaju Dnevnik Nove TV.
Andrija, jarane...
Jedan od razloga sasvim je sigurno i Andrija Jarak, reporter za kojeg već i unaprijed znate da će, izvještavajući uživo s događaja koji je najvruća tema dana, bio to prosvjed, poplava, potraga, izbori ili nešto peto, stati pred kameru te suvereno i vjerno prenijeti što se zapravo zbiva. Zbog takvog načina rada Jarak je već punih deset godina stup informativnog programa Nove TV, a javnost i kolege to znaju cijeniti - povjerenjem i pohvalama. Kako je gotovo nemoguće nabrojiti s kojih nam se sve terena izravno javljao u proteklom desetljeću, zadržimo se na najsvježijim iskustvima, prošlotjednim izvještajima iz uzavrele Tuzle, gdje je proveo osam dana, i ovotjednim javljanjima iz hrvatskih poplavljenih područja.
– U Tuzli je bilo jako naporno, teško i opasno zbog konstantnih okršaja prosvjednika i policije. Iskreno, bilo me strah. Nema tu mjesta junačenju jer oko sebe imaš nekoliko tisuća prosvjednika koji bacaju kamenje i nikad ne znaš kada neki kamen može doletjeti baš na tebe. Prosvjednici, odnosno huligani među njima, napali su čak i istukli snimatelja Federalne televizije, no uspjeli smo ga spasiti. Bilo je to zaista ružno. Meni se nije dogodilo ništa. Štoviše, usred tog “fajta” prišao mi je jedan prosvjednik rekavši: “Andrija, jarane, može li fotka?” Eto, to je Bosna, jer i usred te nevolje, krša i loma oni smisle neku foru. A čim su me vidjeli, rekli su mi: “Sad kad si ti došao, znamo da je sranje na vrhuncu” – prepričao nam je Jarak kojeg smo, jer je osjetio pravo bilo bosanskog bunta, pitali što on misli - jesu li ti prosvjedi doista socijalno motivirani ili su iza njih bili politički pipci.
Prosta Jasmila Žbanić
– Povod za prosvjede bio je gladan, prazan trbuh. Znači, sve je počelo zbog teške gospodarske situacije jer ljudi mjesecima ne primaju plaće, a u sve su se to odmah idućih dana umiješali predstavnici političkih, dominantno bošnjačkih stranaka. Već drugi dan pojavili su se pripadnici navijačkih skupina koji su počeli lomiti i paliti. No, i sami građani dali su im za pravo, jer dok su ti huligani jurišali na zgradu, ostali su pljeskali – precizirao je Jarak osvrnuvši se i na verbalni napad redateljice Jasmile Žbanić na našeg premijera. Misli da je Milanovićev dolazak u Mostar bio mudar državnički potez, a da “prostakluk J. Žbanić dovoljno govori o njoj samoj”.
– I političari BiH napali su Milanovića, i to zato što oni sedam dana nisu imali nikakvu ideju, rješenje, a ni hrabrosti obratiti se prosvjednicima. Nitko se tamo ne bavi ljudima. Najlakše je sve svaliti na nacionalno. BiH je država koja ima tri naroda, dva entiteta, 14 premijera i više od 200 raznih ministara. U Sarajevu čak postoji anegdota - kada netko šeta Baščaršijom i povikne: “Ministre!”, okrene se 50 ljudi. I činjenica je da gotovo polovica te države neće navijati za vlastitu reprezentaciju na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu. Tamo to svi znaju, ali pred tim svi zatvaraju oči – kaže Jarak.
A o poplavama i Letovaniću, gdje su ljudi u zadnjih godinu dana već deveti put u vodi, ali pred kamerama uglavnom ostaju mirni, kaže:
– Da sam na mjestu tih ljudi, od muke i bijesa bih iz kože iskočio. Već 30 godina korito rijeke Kupe nije očišćeno i ona se izlijeva, a odgovorni, umjesto da jednom zauvijek očiste korito, svako malo šalju vojsku i jaku mehanizaciju. Kada bi se zbrojili troškovi tih silnih intervencija, došlo bi se do troška koji bi bio dovoljan da se taj problem zauvijek riješi. No, za razliku od BiH, kod naših građana svijest o prosvjedima još nije zaživjela. A ta apatija koja se u njih uvukla - najgora je. Svi su na prvu žestoki, ali kad se kamera upali, onda odmah utihnu, ublaže se.
Ivana Petrović je najbolja novinarka, iako ni Andrija Jarak nije loš...