Pacijent koji je jučer došao u KBC Osijek naručiti se na ugradnju kuka dobit će termin u listopadu iduće godine. Tako barem kaže podatak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji je listi čekanja promijenio naziv u listu narudžbi. Samo što se ovdje ne radi o naručivanju (ni čekanju) večere na koju se uvijek možeš požaliti konobaru, pa i gazdi.
No, kada dočeka taj kuk, kome će se pacijent požaliti ako za godinu dana ponovno mora na istu operaciju? A upravo su takvi zahvati u hrvatskim bolnicama sve češći. Čija je to odgovornost? Trenutačno se to čini tek retoričkim pitanjem. Osječku bolnicu uzeli smo ovdje za ilustraciju jer je upravo ta ustanova prije dvije godine postavljena kao naručitelj objedinjenog javnog natječaja za ortopediju. Nedavno su sami taj natječaj i poništili. Ukratko, zbog štednje i jer su u međuvremenu dostupna naprednija rješenja za umjetne kukove, koljena i ramena.
S jedne strane uštedjeti, a s druge pacijentima omogućiti najsuvremenije kukove, koljena i ramena – zvuči doista i racionalno i plemenito. Samo što se pri tomu zanemarila činjenica o trošku ponovnih operacija i patnji tih pacijenata koji u tim slučajevima redovito dulje ostaju u bolnici nego pri prvoj ugradnji neke od tih proteza. I što redom nemaju blage veze što im je ugrađeno, koliko je dokazana i evidentirana, da se tako izrazimo, garancija da će im taj kuk (iz)držati, gdje će taj kuk u konačnici kvalitetno i ugraditi? Bila bi to izvrsnost, termin na koji se u zdravstvenom sustavu često poziva. I bio bi to “holivud” za hrvatskog pacijenta koji trenutačno “po kuk” ide gdje se najkraće čeka. Ili diže kredit da ide privatniku pa svoj kuk mjesečno otplaćuje, što je već opjevana tema. Najčešće su to pacijenti u godinama, teško će postaviti pitanja na koja imaju pravo, a teško će osvanuti i kakva “udruga umjetnih kukova” da ih zastupa. Hrvata će prema dobro poznatim demografskim projekcijama idućih godina sve više biti – u godinama. A “nosit će” kukove kvalitete o kojoj se odlučuje daleko od njih.
Primjer; fizikalne terapije; prije je liječnik upisivao naziv terapije, šifru i vrijeme trajanja svakog terapijskog postupka ( npr. rame, magnet, 10 min), sada samo piše brojčana šifra pa pacijent nema pojma koje terapije i u kojem trajanju je dobio. Na terapijama dobije magnet na rame u trajanju od 5 minuta. No kako i ne zna da je zakinut, što da kaže i kome? Slučajno? Ne, nikako, nego prorasčunato i namjerno.