Po mnogočemu je riječki program “Moje mjesto pod suncem” jedinstven i zaslužuje našu pozornost. Riječ je o dragocjenom programu, u kojem trenutačno sudjeluje 55 djece iz siromašnih obitelji, i njegov značaj daleko prelazi granice Rijeke, pa i Hrvatske. “Moje mjesto pod suncem” za siromašnu i deprivilegiranu djecu osigurava ono što je drugoj djeci svakodnev no i normalno, a njima je, zbog siromaštva, nedostižno: izvanškolske aktivnosti, instrukcije, izlete i stvari kao što su odlazak u kino ili kazalište. Siromaštvo, naime, podrazumijeva i socijalnu isključenost jer siromaštvo ne znači samo manjak osnovnih egzistencijalnih potrepština, hrane ili odjeće, nego i manjak društvenih veza.
Slučajno vidjela prijavnicu
“Moje mjesto pod suncem” deprivilegiranoj djeci pokušava to nadoknaditi. No svega toga ne bi bilo bez volontera i volonterki, koji svakodnevno rade s djecom i koji također zaslužuju našu posebnu pažnju i poštovanje. Djeca ih obožavaju, a upravo zbog njih vole dolaziti u prostorije udruge na riječkoj Brajdi, a uskoro i u nove prostore na riječkim Pećinama, zbog čijeg je opremanja upravo u tijeku nacionalna kampanja kojoj je cilj prikupiti 1,2 milijuna kuna, koliko je potrebno za uređenje i adaptaciju novog prostora koji će biti prikladan za rad s djecom. Centar za kulturu dijaloga (CeKaDe), u sklopu kojeg djeluje i program “Moje mjesto pod suncem”, sustavno ulaže u volontere pa su tako za njih početkom ljeta organizirali edukaciju u Grožnjanu, što financijski podržava Zaklada “Hrvatska za djecu”.
Bez volontera, kazala nam je voditeljica programa “Moje mjesto pod suncem” Sandra Grozdanov, sve ovo ne bi bilo moguće. Volontera ima čak 50, a riječ je o ljudima raznih struka, koji vrijedno rade s djecom nakon redovitih supervizija i edukacija. Volonteri vode dnevnike rada s djecom, a provode se i evaluacije za svako dijete. Tijekom cijele godine pažljivo se prati razvoj svakog djeteta, njegov napredak ili zaostajanje. Jedna od volonterki programa “Moje mjesto pod suncem” je i Snežana Mamula, koja je ovih dana dobila nagradu za volonterku godine u Rijeci. Ova 28-godišnja Goranka s Bjelolasice, koja je nakon studija ostala živjeti u Rijeci, počela je volontirati prije pet godina, dok je još studirala.
– Na Facebooku sam slučajno vidjela prijavnicu programa “Moje mjesto pod suncem” za volontiranje za radionicu informatike, a tada sam studirala informatiku i to mi se činilo zanimljivim. Kasnije se ukazala potreba za davanje instrukcija iz matematike i odonda pomažem djeci instrukcijama iz matematike – kaže nam Mamula.
Iako se slaže da Hrvatska nije društvo koje potiče volontiranje, pomaganje drugima i rad za opće dobro, Mamula ima dugo iskustvo volontiranja još s fakulteta, želeći spojiti, kako kaže, ugodno s korisnim. Naša sugovornica inače je informatičarka i radi u struci za jednu američku kompaniju. U programu “Moje mjesto pod suncem”, vodeći radionice matematike, Mamula istodobno djecu uči radnim navikama, zalaganju i prednostima stjecanja redovitih radnih navika. S vremenom je uspostavila poseban odnos s djecom s kojom radi već godinama. Za nju kažu da je posvećena i proaktivna i da je za svaki izazov kadra pronaći originalno rješenje.
Djeci nedostupne aktivnosti
– Uživam raditi s djecom i to je razlog zbog kojeg i volontiram već pet godina. Kada vidite koliko su djeca zahvalna i koliko cijene to što radite za njih i što za to odvajate nekoliko sati tjedno – što, priznat ćete, nije previše vremena – onda skužite da ste jako puno napravili. Dok su instrukcije za drugu djecu nešto što je uobičajeno i dostupno, ovdje je riječ o djeci kod koje to inače nije slučaj i njihovi roditelji, zbog svoje situacije, svojoj djeci ne mogu priuštiti instrukcije – objašnjava nam Snežana, koja naglašava i kako aktualna situacija s pandemijom koronavirusa ocrtava koliko su “njezina” djeca u nepovoljnijoj situaciji od ostale djece i koliko je njima daleko i nedostupno ono što je drugima uobičajeno.
Instrukcije se zbog pandemije i kod njih održavaju online, a djeca u njihovu slučaju mogu pohađati instrukcije samo dok su im roditelji kod kuće jer imaju internet samo putem njihovih mobitela.
– Biti bez interneta veliki je hendikep za djecu u današnjoj situaciji, da i ne spominjem brojne druge aktivnosti kojima se njihovi vršnjaci svakodnevno bave, a njima su nedostupne – kaže nam volonterka Mamula, koja je osobito zadovoljna kada na kraju osnovne škole kod djece s kojima radi u programu “Moje mjesto pod suncem” vidi da žele više i da shvaćaju da škola nije samo formalnost, nego prilika za izlazak iz začaranog kruga siromaštva u kojem se nalaze. Štoviše, misli da je to glavni smisao i njezina rada i rada cijele udruge i programa “Moje mjesto pod suncem”.
Zbog toga joj jako puno znači i nagrada Grada Rijeke za volonterku godine. Kaže nam da je nekoliko puta bila gošća na dodjelama tih nagrada i da joj je to uvijek bilo jako lijepo. Priželjkivala je da jednog dana i ona dobije tu nagradu i to se sada – potpuno zasluženo – i ostvarilo, na njezino zadovoljstvo, ali i na zadovoljstvo brojne djece u programu “Moje mjesto pod suncem”, kojima je proteklih godina ne samo nesebično pomagala svladati matematičke probleme, nego ih i podržavala i pokazala im da nisu sami.
Mamula je čisto srpsko prezime.