Dolazi svima poznato mistično i čarobno adventsko vrijeme uz najljepše blagdane u godini kojima se mnogi Zagrepčani raduju. Božić je zasigurno poznat kao jedan od najraskošnijih kršćanskih blagdana te postoje brojni božićni običaji koji se vežu uz povijesnu tradiciju raznih dijelova Hrvatske. I stari Zagrepčani imali su vlastite načine slavlja Božića i božićnih blagdana. Bogate tradicije i običaje neki bake i djedovi zasigurno i danas prepričavaju dok je većina njih mahom postala dio zagrebačke povijesti i prošlosti utjecajem modernih vremena te miješanjem raznih kultura.
Hrvati su zapravo od samog početka kršćanskog života Božić i božićne blagdane prihvatili kao najveseliji i najprihvaćeniji kršćanski blagdan. Dok je Uskrs bio najznačajniji religijski, odnosno crkveni datum, božićno vrijeme uvijek se vezalo za veselje i raskošnost. Već je rimski car Aurelijan u trećem stoljeću ovog tisućljeća naznačio 25. prosinca kao bitan datum kada se slavio rođendan nepobjedivog sunca. Još u starom Egiptu datum 6. siječnja bio je vezan za pretkršćanske običaje – rođendan boga sunca Aniona, koji danas u kršćanstvu slave kao Sveta Tri Kralja. Postoje brojni mitološki predlošci koje kršćanstvo utapa u svoje obrede što priliči mnogim vjerama, kulturama i civilizacijama koje na razne načine slave različite dijelove godine.
Dekoriranje, kinčenje i proklijali luk
Običaj kićenja božićnog drvca počeo se prakticirati u hrvatskoj kulturi tek između dva svjetska rata, iako je prvi put ta tradicija zabilježena oko 1850. godine po uzoru na Njemačku. Dotad su se kuće ukrašavale kinčom, odnosno božikovinom i borovim grančicama te posebno izrađenim dekorima od krep ili ruganog papira kao cvijeće. Tu se još nadodavalo suho voće, orasi ili pak svijeće. Kinč dolazi od mađarske riječi „kincs“ te znači blago ili vrijednost. U Hrvatskoj se značenje proširilo obuhvaćajući značenje uresa, nakita i ljepote. Kinčili su se tako vanjski dijelovi kuće, zgrade, pa i unutrašnjost te se koristilo sve što se moglo naći u prirodi.
Takav način dekoriranja prakticirali su i Zagrepčani te je započinjalo za vrijeme blagdana sv. Nikole, a danas je ta tradicija zaštićena kao nematerijalno dobro. Luk se isto koristio za ukrašavanje vrha božićnog drvca, na mjestu gdje danas vidimo ukrasne anđele ili zvijezde. Naime, čekalo se da luk proklija te se po klicama zaključivalo kakva će biti sljedeća godina.
Neobični i davni božićni običaji
Kokošjevo se slavilo 23. prosinca. Drugim imenom Kokošji Badnjak bio je dan kad bi djeca kokotala po ulicama i skupljala kukuruz po podu te nakon zornice išla susjedima ili rodbini u posjetu „kvocati“, odnosno zazivati Božji blagoslov. Tim običajem naglašavala se želja da se osigura plodnost kokoši za narednu godinu, a ovaj se običaj prakticirao i u ostatku kontinentalne Hrvatske.
Herodešovo ili Šibarjevo još se nazivalo i Blagdanom nevine djece tijekom kojeg bi se djecu lagano šibalo šibom od breze, u uvjerenju da će išibana djeca bolje napredovati i brže rasti. Taj bizarni običaj prakticirao se 28. prosinca. Iako još datira za vrijeme kralja Heroda, u jednu ruku etnolozi taj čin tumače i kao magijski postupak kojim se životna snaga biljke prenosi na osobu koju se udara. Kasnije se tu djecu darivalo suhim voćem i drugim slasticama.
Dvanaest dana prije Božića, točnije na blagdan sv. Lucije danas se sadi pšenica, no nekoć je taj blagdan pratila sasvim drugačija tradicija. U ono vrijeme mlade djevojke bi na papiriće ispisivale 13 muških imena na ceduljicama, dok bi jedan papirić među njima ostao prazan. Svaki dan bi po jedan bacale u vatru, a za ono ime koje je ostalo posljednje, vjerovale su, da je to ime njihova budućeg muža. Međutim, ako je posljednji papirić ostao prazan u njihovim rukama, iduće godine ne bi se udale.
Blagdanski stol
U ono vrijeme bažulova ili prežgana juha, salata s bučinim uljem i riba, najčešće ulovljen savski som ili šaran bila je hrana starih purgerskih kuća koja se posluživala na Badnjak. Prakticiralo se nemasno te se gozbilo tek za večeru, dok se preko dana jelo samo malo kruha i soli. Neizostavna je bila i danas popularna orehnjača ili makovnjača te su se pekli kolačići koje su Zagrepčani jednostavno zvali prigriscima.
Kasnije, na blagdanskom stolu tijekom Božića nalazio se suvremenom Zagrepčaninu moderniji jelovnik koji je i danas čest odabir zagrebačkih kućanstava – purica i mlinci. Naime, Zagrepčani su vjerovali kako je perad pravi odabir za takvu vrstu objeda jer je ona zemlju bacala iza sebe, a stanovnici su vjerovali da je to snažna simbolika u kojoj se sve loše što se dogodilo u tadašnjoj tekućoj godini ostavlja iza, u prošlosti. Za Novu godinu zato jeo se odojak jer, simbolično, svinje njuškom ruju prema naprijed te se smatralo da će tako i naredna godina biti bolja od prošle. Taj se običaj zadržao i do danas.
Badnja večer bila je doista tiha noć, a ZET je u to vrijeme obustavljao gradski prijevoz u devet sati navečer. Uprava tadašnje tvrtke omogućavala je svom osoblju da provedu Badnju večer u krugu obitelji. Ono bez čega je Božić nekada bio nezamisliv svakako su pjesme. Skromnije bi obitelji pjevale bez instrumentalne pratnje, a one imućnije obitelji božićne bi pjesme puštale s gramofona.
Nakon Nove godine, u Zagrebu je vladao običaj da dimnjačari do kućnih pragova, uz svoje račune, donose i kalendare za tekuću godinu te je do prije koje desetljeće gotovo svaka kuća imala svoj kalendar s dimnjačarom. Dimnjak s ognjištem personificira sreću zbog korištenja pozitivnih prednosti vatre uz mogućnost pripremanja hrane te je povezan s čestitanjem blagdana. Također, vjerovalo se da je loša sreća ako prvi čestitar na Novu godinu bude žena te je na kraju postao uobičajeni običaj da stanovnici grada Zagreba željno ranim jutrom iščekuju dimnjačara kojima bi se onda i udijelio pokoji dinar, tadašnja valuta.
Advent 2020.
Ove godine nemojte propustiti večernju turu Zagrebom i poslušajte mistične priče i običaje o Adventu koji se nekad davno u Zagrebu slavio na totalno drugačiji način. Tko je napravio prve jaslice, tko su bili čestitari, kako su se stari Zagrepčani grijali za jako hladnih zima, samo su od nekih informacija koje ćete saznati u informativnom i zabavnom programu „Mistični Advent – Advent u Zagrebu na drukčiji način“.
O ostatku ovogodišnjeg Adventa u Zagrebu informirajte se putem TZGZ kanala: službene web stranice i društvenih mreža.
Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba.
