Kako bi uvećali zločine, komunisti su podmetali svoje ljude i u ustaškom Jasenovcu

Subota 30. srpnja

Od agresorskog užasa 90-ih ništa nije strašnije

Anketa je pokazala da Srbi najvećim neprijateljima smatraju Hrvate, čak većim od Albanaca, s kojima se stalno krve, i od Amerikanaca, koji su ih zbog Albanaca mjesecima bombardirali. Ništa novo. To traje sto i više godina, srbijanski političari i propaganda uspijevali su u to izmišljeno neprijateljstvo “uvjeriti” mnoštvo svojih građana i u kraljevskoj i u komunističkoj Jugoslaviji. I tako to traje do danas i trajat će zacijelo još dugo, premda Srbima nikad nije prijetila opasnost od hrvatske dominacije niti od posezanja za bilo čim njihovim, nego je uvijek bilo obratno. Srpska propaganda zapravo je jedva dočekala Jasenovac kako bi se, nepojmljivim uvećavanjem broja žrtava, dobila potvrda za nešto što se i bez potvrde Srbima usadilo kao uvjerenje. Gotovo jedini sam u Hrvatskoj pisao o tome kako su u Jasenovcu bili podmetani komunistički zlikovci, poput Ljube Miloša, zapovjednika logora, kako bi slika užasa bila strašnija. Ali od agresorskog užasa iz devedesetih ništa ne može biti strašnije. Što nam ostaje? Biti stalno na oprezu, biti dobro naoružan, ne popuštati Beogradu i ne vjerovati srpskim političkim elitama.

Nedjelja 31. srpnja

Jugonostalgičarstvo u narodu ne prolazi

Splićani doista imaju ukusa. Prije desetak godina u Splitu su na poljudskom stadionu prije utakmice Hrvatska – Brazil izviždali Severinu, pa je “bose noge” pobjegla s travnjaka, a sada na jugonostalgičarskom festivalu Ringišpil, druge večeri kad su na programu bili turbofolk pjevači, u golemi Spaladium nije došao gotovo nitko. Kako pišu mediji, činilo se da je na koncertu više hostesa, konobara i redara nego slušatelja. Tako je priredba za koju je slogan bio “Zabava koju voliš” pokazala da Hrvati ne vole ni Seku Aleksić ni druge razglašene “regionalne zvijezde” pa je bio suvišan i zahtjev splitskog HČSP-a da se zabrani taj “srpsko-četnički dernek”. Još jednom se pokazalo da Hrvati ne nasjedaju nastojanjima, praćenim gromoglasnim najavama i reklamama, da se u različitim oblicima obnove jugoslavenski duh (kojeg u narodu nikad i nije bilo) i jugoprojekti poput “Ringišpila”, regionalne nogometne lige i sličnih nauma motiviranih komercijalnom bezobzirnošću ili jugonostalgičarstvom.

Ponedjeljak 1. kolovoza

Drug Milanović ostaje i bez potpore ljevičara

Čak se troje autora, neki i izrazito lijevi, u proteklih tjedan dana – Jelena Lovrić i Jurica Pavičić u Jutarnjem listu i Zdravko Milinović u “Globusu” – okomilo na Zorana Milanovića. Predviđaju mu da bi mogao “završiti kao Karamarko”, da “bi mogao, kao i 2007., izgubiti već dobivene izbore” te mu odriču izbornu legitimnost tvrdnjom da “suštinski ne razumije zašto ljudi glasuju za njega”. Prije nekoliko mjeseci također izrazito lijevi autor Inoslav Bešker napisao je kako je njegova premijerska vladavina “graničila sa zlodjelom”. Nedavno ga je najpoznatiji lijevi portal “Index” počastio tekstom s naslovom “Tako pljačka SDP”. Tako je u ljevičarskim medijima potpora drugu Milanoviću ostala gotovo samo u ultralijevom “Novom listu” koji se prodaje u dvije-tri tisuće primjeraka, i u listu bez čitatelja – srpskim “Novostima”. SDP i Zoran Milanović sve su osamljeniji, pa ćemo 11. rujna vidjeti hoće li taj gubitak javne potpore uspjeti nadoknaditi američki majstor obmane i prevara Alex Braun. Jedino je sigurno da mu je Zoran Milanović zahvalan učenik.

Utorak 2. kolovoza

Fašizam danas Kajinu je - IDS i ‘istarski fašizam’?!

Kako je fašizam relativan! Ako biste ikoga iz mogućih optužbi za srodnost s tim povijesnim zlom isključili, bio bi to svakako i Istarski demokratski savez. Pa ipak, tako ne misli bivši ideesovac i dugogodišnji zastupnik u Hrvatskom saboru Damir Kajin koji se na Facebooku obraća predsjedniku IDS-a te počinje ovako: “Miletiću, što je fašizam danas? Govorim o istarskom fašizmu. Danas je to kada netko poput tebe, tj. IDS-a, kontrolira medije u Istri s 10 milijuna kuna javnog novca godišnje”.

Nevjerojatno je u što se pretvorio mali sin velikog oca – u udbaškog cinkera

Zatim nabraja što je još sve fašizam – kad ljudi u Istri bez ičega nakon dva mandata u politici postanu teži dva-tri milijuna kuna, kad se što kupi za milijun a preproda za 25 milijuna kuna, kada se šefovi IDS-a na jahti šepure sa šefom DORH-a, kada jedan istarski esdepeovac na račun u Lihtenštajn prebacuje 50.000 eura, kada policajci ne sprečavaju dilanje droge nego je sami dilaju pa 100 metara od policijske postaje u Puli niču narkohosteli itd... Tko bi mogao pomisliti da bi se takvo što moglo događati stranci koja se resi (a i mnogi je takvom i vide) da je najpitomija,najčednija, da upravlja najrazvijenijom regijom u zemlji i da ima najsigurnije biračko tijelo. Jedino ako sve to ne služi kao zastor za “istarski fašizam”.

Srijeda 3. kolovoza

U što se to pretvorio sin velikoga oca!?

Bojan Glavašević objavio je otvoreno pismo Andreju Plenkoviću pošto se Zlatko Hasanbegović slikao kraj trobojnice bez krune na kojoj grb počinje bijelim poljem i kraj natpisa Frankfurt s velikim U. Prvo, sad s bijelim, sad s crvenim početnim poljem rabio se grb u dugoj hrvatskoj povijesti, a veliko U nije napisao Hasanbegović. Sjećam se kako je neki komunistički urednik u “Večernjaku” osudio sliku s pogreba nekog funkcionara na kojoj se u pozadini vidio križ!

Samo nekoliko dana prije toga pisma mladi je Glavašević imao priliku prosvjedovati protiv oznaka nošenih na proslavi tzv. dana ustanka u Srbu, ali to nije učinio premda mu je pod tim oznakama ubijen otac. Nevjerojatno je u što se pretvorio mali sin velikog oca – u udbaškog cinkera koji nadzire veličinu javnih slova i raspored boja u heraldici, i prijavljuje. Stoga, kad ga sretnete, pred tim ušima i očima zašutite i zaobiđite ga u širokom luku, pazeći pritom da se ne sudarite s gazdom mu Pupovcem koji je uvijek tu u blizini.

Četvrtak 4. kolovoza

Vratolomije zastavnika JNA Vlahe Orepića

Kad je tek 2014. Ivo Josipović priznao pločansku satniju kojoj je na čelu bio dotadašnji zastavnik JNA Vlaho Orepić, čitatelji portala su se izrugivali, a jedan je napisao: “Ne znaš tko ima bogatiji ratni put, Josipović ili Orepić”. Je li vam sumnjivo što je taj Orepić uz potporu SDP-a bio na čelu udruge koja je spriječila gradnju termoelektrane u Pločama, a u stručnoj javnosti ocijenjeno je “kako je pod krinkom ekologije u to vrijeme zapravo rušena energetska stabilnost Republike Hrvatske za račun određenih inozemnih energetskih lobija”? I što je tako “stručan” zastavnik JNA postao Mostov ministar policije te uklonio SDP-ov kadar tek pošto mu se pred nosom dogodila spektakularna provala u MUP-u koju je učinio upravo taj kadar!? I što je, kako upravo pišu mediji, spriječio komercijalizaciju MUP-ove vile Costabella po planu smijenjene šefice AKD-a, premda bi to donosilo milijunske zarade umjesto sadašnjih troškova koje na račun države prave kojekakvi dužnosnici? Bilo vam sumnjivo ili ne bilo, gdje god se pojavi zastavnik JNA Hrvatska je ugrožena.

Petak 5. kolovoza

U Njemačkoj osuđeni i Milanović i Nobilo

Svojedobno sam napisao da mi uopće nije drago što se upravo doživotnim zatvorom kažnjenima Perkoviću i Mustaču ne sudi u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, premda su i to zaslužili. Možda povijest i ne poznaje toliku toleranciju tolikoga zla što ga je Udba napravila u Hrvatskoj i inozemstvu, zla koje u Hrvatskoj ni u jednom slučaju nije procesuirano. U Njemačkoj je to donekle nadoknađeno, ne samo zato što je dvojac osuđen nego i zato što je osuđen i Zoran Milanović koji ih je htio zaštititi zakonom “lex Perković”, ali i Perkovićev branitelj Anto Nobilo, javni tužitelj u zločinačkoj Jugoslaviji, koji je na njezinu izdisaju zbog nedopuštenog javnog istupa bio prijavio i dr. Franju Tuđmana. Dakle, nisu osuđeni samo optuženi nego i dvojica komunističkih sljedbenika, Milanović i Nobilo. Makar i u Njemačkoj, dok su u Hrvatskoj prepreka takvim suđenjima upravo oni. I oni i takvi prepreka će još dugo biti. Bilo je pokušaja da se dokaže kako je hrvatska država nastala na zločinu, što je apsurdno. Dapače, zločin na kojem je nastala Jugoslavija u Hrvatskoj se održao i uvelike je na vlasti.