Prije Plenkovića jako depresivno – nagao pad HDZ-a u anketama, a Karamarko u vrhu ljestvice najomraženijih političara, odmah do Milanovića. Poslije ustoličenja Plenkovića HDZ se vraća, izjednačio se sa SDP-om, a sam novi predsjednik “bježi” dvadeset posto Milanoviću u popularnosti te ga na popisu najomraženijih, gdje je Milanović prvi, uopće nema!
Učinak više nego dobar, a nastavi li se tako, već imamo novog-starog pobjednika na izborima. Više sam puta pisao – i mislim da je to moj “izum” – o tome kako nijedna stranka u Hrvatskoj nema tako veliku moć obnove kao HDZ. Zapravo, i nije riječ o obnovi kao što je bila ona poslije potonuća 2000. godine i poslije Sanadera i Jadranke Kosor.
Jer, nekoliko je godina Karamarko dobro vodio stranku, pobijedila je na nekoliko lokalnih izbora i na dvojim izborima za Europski parlament te napokon i na parlamentarnima. Ali ta posljednja pobjeda bila je tijesna i razočaravajuća jer je godinu dana prije HDZ nadmašivao SDP desetak posto i činilo se da će pobijediti s rezultatom koji će mu samome omogućiti formiranje vlasti.
Dakle, Karamarkov je grijeh što je sustao u završnici u kojoj ga je Milanović uz pomoć američkog majstora obmane sustigao. Po mom sudu drugi mu je najveći grijeh što je uopće pristao na suradnju s Mostom, a uslijedila je afera Konzultantica, rušenje vlastite Vlade i iluzorni pokušaj preslaganja saborske većine.
No sve to nije ni izdaleka sustavno uništavanje stranke kao u vrijeme Sanadera i Jadranke Kosor. I to i dolazak na čelo stranke markantnog i obećavajućeg Plenkovića razlozi su što se HDZ iznimno brzo i uspješno oporavio od ozljeda koje je zadobio Karamarkovim posrtajima. Ali razlog je i u SDP-u, koji s Milanovićem na čelu ima možda manje šanse nego uoči proteklih izbora.
Sada se i lijevim medijima vratilo pamćenje pa su se sjetili katastrofalnih posljedica četverogodišnje vlasti crvenih. Cijelo vrijeme gospodarstvo je propadalo (nešto se bilo oporavilo u zadnjim tromjesečjima, ali poslije tri godine katastrofalnog slabljenja), zaposlenost je padala, siromaštvo je bilo sve veće, javni dug dosegao je razmjere koji, kako je nedavno netko jako ozbiljan napisao, “graniče sa zlodjelom”, a iseljavanje iz Hrvatske nikad nije bilo brojnije.
Osim toga, javnost je zasuta mnogim aferama SDP-a i Milanovića (Costabella, Madison, bonusi u Hrvatskim šumama...), mediji obnavljaju i priče o Milanovićevu bratu Krešimiru, koji je po državnim institucijama i ministarstvima prijetio i ucjenjivao kako bi neke poslove dobile tvrtke s kojima je bio interesno povezan, a i sam Milanović pritiskao je neke ministre ne bi li mu bratu pomogli u mutnim biznisima.
Uza sve to, kao vrlo ozbiljnog partnera na izborima Milanović “vrbuje” HSS, čijeg predsjednika Beljaka javnost najviše poznaje po provalama u automobile zbog kojih je bio osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu. Premda je za sve to Milanović slijep, premda stalno vrti staru melodiju o “kriminalnom” HDZ-u, HDZ dočekuje nove izbore obraza kudikamo čistijeg od SDP-ova.
Hoće li sve to HDZ i Plenković iskoristiti, kapitalizirati? Dopuste li Milanoviću ofenzivu s kakvom je i te kako uspio u godini prije proteklih izbora, ponove li u uzvraćanju tom “huliganu” Karamarkovu suzdržljivost i mlitavost, ne bude li se Plenković iskazao kao istinski vođa koji zna stisnuti šaku, uvjerljivo se i žestoko obraniti od protivnika i jednako ga tako napasti, uprijeti prstom na protivnikove nepodopštine, na klijentelizam, nepotizam, korupciju, pa i kriminal, na zapošljavanje po rodbinskim, kumovskim i prijateljskim kriterijima, na potporu pravomoćno osuđenim osobama na lokalnim izborima, na vještinu Milanovićeva pretvaranja neuspjeha u uspjeh, nereda u red, ne iskoristi li činjenicu da se upravo priprema izricanje presude udbaškim ubojicama koje je predsjednik SDP-a htio zaštititi zakonom lex Perković, neće dalje maknuti od sadašnjeg oporavka stranke za koji su uvelike zaslužne i neke okolnosti koje imaju samo privremeno djelovanje.
Ništa neće biti bez tuđmanovske odlučnosti, bez onih razornih Tuđmanovih udaraca političkom protivniku, koje, makar u svojoj licemjernoj i nemoralnoj inačici, više oponašaju SDP i Milanović nego što su to činili HDZ i njegovi čelnici. No možda će poslije izbora za HDZ najveći problem biti moguća neizbježna suradnja s Mostom, ali ako bude, i tada se mora držati Tuđmanovih načela, njegove nepopustljivosti i vjere u sebe i stranku.
>> Danijel Srb: O HDZ-u ovise i rezultati desnice i centra
Dobra analiza. Osobito mi seviđa da postajete realan, te na indirektan način priznajete da nije problem u Mostu nego u mlitavom stavu HDZ-a u sada već proteklom mandatu, a moguće i sutrašnjem! Jasno, biti će i nadalje mlitavi ako ne budu znali što hoće, ako ne budu znali voditi i broditi prema određenom cilju! Tuđman je imao cilj pa mu je bilo "lako" biti čvrst! No i Tuđman je iskazao slabost kada smo dobili državu, tada se i on pokolebao pa nije znao "kaj sad"? Uslijedila su lutanja kako njega tako i HDZ- a. Na lovorikama se ne može živjeti nigdje i nikad! Zato, HDZ i Plenković pamet u glavu!