Iskorištavanje i upravljanje ribljim bogatstvima u potpunosti bi trebalo biti definirano pojmom održivog ribolova. Tako je, uostalom, određeno Zajedničkom ribarstvenom politikom Europske unije (u daljem tekstu ZRP), a koje se i Hrvatska kao jedna od članica mora pridržavati.
Za početak treba pojasniti što je to održivi ribolov. Dva su faktora koja utječu na povećanje biomase određene populacije: novačenje i rast. Novačenje je periodičko, najčešće godišnje, obnavljanje populacije do kojeg dolazi zbog ulaska mladih jedinki koje su nastale razmnožavanjem odraslih jedinki. Rast je proces kojim se povećava masa ili dužina svake jedinke tijekom životnog vijeka.
Također, postoje dvije skupine faktora koji utječu na smanjenje biomase određene populacije. Prvu skupinu čini prirodna smrtnost, dio jedinki koji je uklonjen iz populacije zbog gladi, stresa, bolesti, starosti ili zbog toga što su postale plijen nekom drugom organizmu. Druga skupina je ribolovna smrtnost, odnosno dio jedinki koji je uklonjen iz populacije kao posljedica djelovanja ribolova. Tu su uključene jedinke koje čine ulov (komercijalno važne jedinke odgovarajuće veličine), i jedinke gospodarski važnih i nevažnih vrsta koje se nakon ulova vrate u more uginule ili ozlijeđene te nemaju ekonomsku važnost. Zajedničko ime im je prilov.
Zadaća održivog ribolova jest staviti pod kontrolu faktore koji se uopće mogu kontrolirati tijekom ribolova kako bi u moru ostao dovoljan broj jedinki za prirodno obnavljanje populacije. Faktori na koje se u pravilu ne može utjecati su povećanje biomase populacije i prirodna smrtnost. Povećanje biomase i prirodna smrtnost ovise o uglavnom o uvjetima u okolišu i o biološkim karakteristikama određene vrste (novačenje i rast). Ono na što možemo utjecati jest ribolovna smrtnost. Smanjenje ribolovne smrtnosti postižemo smanjenjem ribolovnog napora (npr. broj brodova, broj radnih dana…), ili promjenom lovnosti ribolovnih alata, odnosno smanjivanjem njihove efikasnosti i povećanjem selektivnosti (povećanje oka mreže, smanjivanje dimenzija alata…).
Problem je kada se ove mjere ne primijene ispravno, kao što je to, nažalost, slučaj sa Zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP) Europske unije. Zanemarivanje znanstvenih istraživanja, jaka ribarska flota i prelov su tako, na primjer, doveli do jako lošeg stanja populacije bakalara u Baltičkom moru. Reforma ZRP-a koja je u tijeku, a čije bi promjene trebale stupiti na snagu 2014. godine, spriječit će ubuduće takvu praksu.
Jedna od novosti u novom ZRP-u je postizanje maksimalnog održivog prinosa (eng. Maximum Sustainable Yield, MSY). Ribarenje se mora prilagoditi tako da se eksploatacija dovede na tu razinu prinosa koji je unutar granica održivosti; drugim riječima, ribolovni napor ne smije prijeći točku maksimalne održive vrijednosti (MSY) jer nakon toga dolazi do smanjivanja ulova i naposljetku do ekonomske neisplativosti.
Druga značajka je zabrana odbacivanja ulova, dakle sav ulov komercijalnih vrsta koji prelazi kvotu ili se nalazi ispod lovne veličine mora biti iskrcan i dokumentiran. Na ovaj način će se pokušati smanjiti gubici nastali odbacivanjem ulova te će se dobiti bolja slika stanja ribljih stokova. Zemlje članice dobit će određenu dozu fleksibilnosti prilikom određivanja kvota, primjerice, moći će zamjenjivati kvote, posuđivati ili pohranjivati određeni volumen kvote i slično. Također će se poticati tehničko unapređenje plovila i povećanje selektivnosti ribarskih alata.
Novi ZRP će omogućiti i veće ovlasti država članica na lokalnom nivou, odnosno države članice će moći same razviti set preporuka kako najbolje primijeniti upravljačke instrumente da bi se ispunili ciljevi plana. Strože će se nadzirati i veličina flote država članica. Također, novo obavezno etiketiranje proizvoda obavještavat će kupce o podrijetlu i načinu proizvodnje, dodatno potičući održivi ribolov. Novi ZRP veliki značaj pridaje akvakulturi, smanjujući administrativne prepreke prilikom dobivanja dozvola, i poboljšanje prostornog planiranja kako bi se omogućili što bolji položaji za uzgajališta, smanjujući negativan utjecaj na okoliš i turizam. Hrvatska će se, uz ostale države članice, morati prilagoditi i novim stavkama ZRP-a, kao što je bio slučaj i s dosadašnjim.