Zakon o poljoprivrednom zemljištu i njegov utjecaj na produktivnost i konkurentnost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj - naziv je jučer održane javne rasprave posvećene Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i efikasnosti korištenja poljoprivrednog zemljišta.
18. promjena zakona
– Zakonom moramo osigurati provedbu strategije poljoprivredne proizvodnje koja je u ovom trenutku, prema podacima iz Zelenog izvještaja za 2019., bila 18 milijardi, a do 2030. trebamo doći do 30 milijardi. Zato se zakonom mora osigurati brža dodjela državnog poljoprivrednog zemljišta (DPZ). Zemljište je osnovni resurs i mi moramo riješiti pitanje DPZ-a i resursa koje imaju proizvođači. Jer bez riješenog pitanja zemljišta nema ni investicija, ni zapošljavanja, ni efikasnosti, ni povećanje proizvodnje. Želimo siguran zakonodavni okvir kako se on ne bi često mijenjao jer je ovo već 18. mijenjanje zakona od neovisnosti Hrvatske – kazao je predstavnik HGK Vlado Čondić Galiničić u raspravi koju je organizirao zagrebački Agronomski fakultet u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom. Dodao je da se zakonom treba ostvariti i to da se postojeći korisnik mora vratiti u prioritet dodjele zemlje ako ispunjava sve uvjete gospodarskog plana i ugovorne obaveze.
– Ugovori ne smiju ići na manje od 25 godina, što se tiče zakupa. A zašto? Zato što investicije u poljoprivredu iziskuju dug period povrata uloženog. To je otprilike raspon od osam do 12 godina. Zato moraju imati taj dulji period kako bi bili motivirani investirati. Usto, protiv smo ograničavanja maksimalne površine koju može dobiti korisnik na jedinici lokalne uprave, jer ako netko sad koristi 1000 hektara, ima zaposlene ljude i mehanizaciju, a općina planom gospodarenja poljoprivrednog zemljišta može limitirati na 100 hektara, prijeti gubitak od 900 hektara. To znači smanjenje proizvodnje, manje zaposlenih... – naveo je Čondić Galiničić. Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore kazao je da je ovo možda prvi put da su se veliki, srednji i mali pravi proizvođači uspjeli usuglasiti u nekim stvarima.
– Oko pitanja posjeda dosadašnjeg raspolaganja zemljištem predloženo je da svi oni koji su u posjedu DPZ-a, ispunili su gospodarski program i platili su sve obaveze oko korištenja zemljišta, imaju u ukupnom prihodu najviše 30% izravnih plaćanja. Jasno, poljoprivreda im mora biti osnovna djelatnost. Budući korisnici trebali bi koristiti DPZ za povećanje proizvodnje, a to bi trebali dokazati izvještajima o gospodarskom programu za svaku godinu – rekao je Brlošić, a Marijo Puškarić iz Hrvatske obrtničke komore rekao je da je DPZ najvredniji resurs, ako govorimo o poljoprivredi u Hrvatskoj, i njime moraju gospodariti i koristiti ga najbolji poljoprivrednici.
– Jer 75% poljoprivrednog zemljišta je privatno, a 25% državno. Državno zemljište jedino može generirati razvoj poljoprivrede, zaposlenost u ruralnom prostoru i osigurati sirovinu za postojeću i buduću prehrambenu industriju. Za one koji su privatni posjednici DPZ-a već 20- 25 godina jasno se može utvrditi koji su od njih uspješni i na kojima leži budućnost hrvatske poljoprivrede. Inzistiramo da DPZ mogu dobiti samo oni kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost. I u zakon se mora uvrstiti odnos broja zaposlenih i prava na broj hektara u zakup, vrijednost proizvodnje po jedinici površine te vrijednost dugotrajne imovine u odnosu na površinu koju se trenutačno obrađuje. To pokazuje je li neki poljoprivrednik poticaje investirao za razvoj gospodarstva ili za osobnu potrošnju – naglasio je Puškarić.
Instrumenti zaštite
Tugomir Majdak iz Ministarstva poljoprivrede obećao je da će biti definirani instrumenti zaštite dosadašnjih posjednika na temelju njihovih dosadašnjih rezultata vezano uz ispunjavanje svih obaveza gospodarskog programa, ugovora o dosadašnjem posjedu i samoj proizvodnji hrane, kako u primarnoj proizvodnji tako i onih vezanih uz preradu. U nastavku je rekao: “Svaki sektor poljoprivrede važan je i trebamo samo zakonskim kriterijima omogućiti dostupnost DPZ-a.”
VIDEO Ćorić o planu EK za smanjenje emisije štetnih plinova
Državna zemlja se ne smije prodavati. Trebala bi ići samo na koncesiju uz stroge uvjete. Država mora sebi osigurati zakonski pravo prvokupa svake parcele negrađevinskog zemljišta koja se prodaje u HR. Na taj način država će lakše provoditi mjere komasacije i arondacije, koje su ključne za oporavak poljoprivrede. Naglasak koncesije mora biti na OPG-ovima. Svi oni koji nisu poštivali plan gospodarenja koji su dali prilikom dobivanja koncesije, tu istu kocesiju trebaju izgubiti.