Mi već sada “zeleni”. Bioraznolikost nam je zadovoljavajuća, smanjili smo emisiju stakleničkih plinova, uporabu pesticida i herbicida po hektaru – i s okolišno-klimatskim pitanjima stojimo puno bolje od prosjeka EU. Budemo li u novom financijskom razdoblju u “ozelenjavanje” svoje poljoprivrede ulagali više nego u produktivnost, s kojom smo na svega 39% prosjeka EU, Hrvatska će biti park, a ne proizvodnja, upozorila je ovih dana na konferenciji Smartera Zvjezdana Blažić, konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Na sastanku Vijeća ministara poljoprivrede i ribarstva nedavno je, naime, nakon više od tri godine iscrpnih pregovora potvrđen politički dogovor između zakonodavaca o ključnim pitanjima iz reformskog paketa Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU. Novi ZPP ima znatno veće okolišno-klimatske ambicije te je, među ostalim, usmjeren na očuvanje bioraznolikosti, pravedniju preraspodjelu sredstava i jačanje ekološke poljoprivrede, uz mogućnost da države članice u sklopu nacionalnih strateških planova, koji se trebaju uklopiti u Europski zeleni plan i dvije ključne EU strategije – Od polja do stola i Bioraznolikosti – buduće intervencije prilagode svojim specifičnim potrebama.
Hrvatska će u novom programskom razdoblju od 2021. do 2027. na raspolaganju imati pet milijardi eura. Prve dvije godine, koje se smatraju prijelaznima, novac stiže iz nove financijske perspektive, a pravila su stara. Od 2023. na raspolaganju će nam biti ukupno 3,42 milijarde eura. No kako ćemo ih potrošiti? Prvim draftom Ministarstva poljoprivrede zasad su nezadovoljni na agraru jer pokazuje da će se mjerama poljoprivredne politike koje se financiraju iz proračuna EU za izravna plaćanja i sektorske mjere usmjeriti okvirni iznos 1,87 mlrd. eura, od čega čak 25% za klimu i okoliš. Za mjere ruralnog razvoja okvirni je iznos 1,49 mlrd. eura, od čega se na ulaganja planira izdvojiti manje od 20% sredstava te 35% za klimu i okoliš.
– Sve naše analize stanja u poljoprivredi u osam godina od ulaska Hrvatske u EU, kao i nove promjene ZPP-a, koje su snažno usmjerene na klimu i okoliš, pokazuju da bi hrvatska poljoprivreda, ne preraspodijeli li većinu sredstava za ulaganja u proizvodnju i preradu te infrastrukturu, imati daljnju stagnaciju, posebice u sektoru ratarstva koje će biti na udaru (manje korištenje pesticida, ekosheme i dr.), kao i stočarstva, koje je detektirano kao ključno u prevelikoj emisiji stakleničkih plinova – objašnjava Blažić.
– Tako će se teško pridonijeti ciljevima iz planirane Strategije poljoprivrede o povećanju vrijednosti poljoprivredne proizvodnje do 2030. godine na 30 milijardi kuna ili za 50% (u 2020. je to 19,24 mlrd. kn). Zaštita okoliša i ekonomska konkurentnost jednaki su i komplementarni te ne bi trebali stavljati naglasak samo na jednu komponentu – zaključuje.
Iz Smartera podsjećaju da su regionalizacija proizvodnje, horizontalno i vertikalno povezivanje proizvodnje i prerade, udruživanje proizvođača, investicije u preradu i razvoj proizvoda dodane vrijednosti, kao i snažna promocija domaće proizvodnje uz stalnu suradnju svih dionika, ključni za razvoj poljoprivrede i podizanje samodostatnosti u proizvodnji hrane. Jako je puno dobrih primjera i dobrih proizvođača. No Hrvatskoj nedostaju znanje, investicije u moderne tehnologije i veća usmjerenost na proizvodnju i izvoz jer bez proizvodnje, novih radnih mjesta i modernizacije, kao i podizanja produktivnosti i konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje neće biti ni razvoja ruralnih krajeva, ostanka stanovništva na selu te snažnog iskoraka iz sadašnje situacije.
Preporuke EK za hrvatski strateški plan, kad su u pitanju klima i okoliš, među ostalim su povećanje otpornosti na klimatske promjene promicanjem praksi kojima se poboljšava zdravlje tla i sadržaj ugljika u tlu, živice i druga obilježja krajobraza, ulaganje u usjeve otporne na sušu, navodnjavanje, zaštita od suše i poplava, smanjenje gubitka hranjivih tvari mjerama precizne poljoprivrede, rast površina pod ekološkom poljoprivredom, ekološki prihvatljiva i održiva poljoprivreda, šumarstvo i gospodarenje staništima... No ratar Mato Brlošić, ujedno i potpredsjednik HPK, kaže da smo mi i do sada 30-ak posto površina imali pod uvjetima zaštite klime i okoliša.
– Sada će se to nešto povećati, detalja nema, no zaključak je jasan – manje ćemo proizvoditi, a više čuvati okoliš – tvrdi on te dodaje kako Hrvatska dosad nije ni stigla zagaditi svoje zemljište. – Jedan od razloga je i taj da financijski nismo toliko jaki da smo mogli upotrebljavati velike količine skupih gnojiva i zaštitnih sredstava pa smo po toj potrošnji na dnu EU. Pitanje je naših pregovarača kako će se postaviti i obrazložiti ovo što imamo, a tu je i zapušteno zemljište koje se može staviti u funkciju i raditi po novim pravilima EU – rekao je Brlošić.
Marijo Puškarić, vlasnik najboljeg OPG-a 2018. prema izboru Večernjaka i Ministarstva poljoprivrede u projektu Zlata vrijedan, kaže da se ulaganje u klimu i okoliš može svesti na jednu stavku – jednostavnu zelenu gnojidbu na svim oziminama.
– Tako ćemo riješiti ispuštanje CO2 u atmosferu, organskom tvari obogatit će se tlo i povećati plodnost, a dugoročno i prinosi i financijski rezultati poljoprivrednika. Tlo bi cijelu godinu bilo prekriveno nekom vegetacijom, kako ja to već godinama radim. Takvi usjevi ne daju korovu da naraste i osjemeni se, što dugoročno smanjuje i potrebu za upotrebom pesticida i herbicida. No iako danas imamo stalne satelitske snimke s terena kojima se to može kontrolirati, hrvatski su poljoprivrednici “prirodno snalažljivi” pa bi razinu potpora trebalo vezati za intenzitet usjeva ili količine biljne mase koju bi proizveli na svojim površinama – upozorava Puškarić.
Smatra da bi se okolišne odredbe ZPP-a zapravo trebale odnositi na starije članice EU, a ne na zemlje poput Hrvatske s nerazvijenom poljoprivredom.
– Mi se tek trebamo početi ozbiljnije razvijati da bismo dostigli razinu konkurentnosti starijih članica. Svako horizontalno prenošenje svih mjera štetno je za Hrvatsku – rekao je.
Stručnjak za poljoprivredu Miroslav Kuskunović kaže da hrvatski poljoprivrednici nisu jedini koji se bune protiv novih “zelenih” pravila EU. Najglasniji su Francuzi, jedni od najvećih korisnika subvencija EU. Strahuju da će nova pravila koja trebaju ispunjavati ciljeve Zelenog plana i strategija Od polja do stola i Bioraznolikosti znatno utjecati na pad njihove proizvodnje i prinosa, da će dodatno biti smanjena njihova globalna konkurentnost pa će trgovci uvoziti hranu iz cijelog svijeta.
– U Hrvatskoj se uglavnom govori o novcu, koliko će ga biti, i jako se malo zna što su to ekosheme, kako će se postići da se dođe do 30% ekoproizvodnje i kako će se nova pravila koja će tražiti smanjivanje pesticida i zaštitnih sredstava utjecati na proizvodnju. Primjerice, ako neki ratar u Slavoniji sada proizvodi 100 ha ratarskih kultura, od kojih će dio morati staviti u ekološki uzgoj, a uz to i smanjivati korištenje zaštitnih sredstava, pitanje je kako će se to odraziti na njegove prinose. Proizvođači će možda i dobiti “kompenzaciju” u sklopu potpora, ali moglo bi doći do pada proizvodnje, od čega će najviše štete imati država i potrošači. A kada znamo da smo u ratarstvu dobri i da je to možda i jedina proizvodnja u kojoj smo konkurentni, upitno je kako će to biti dalje – napominje Kuskunović.
Pitanje je i kako će se u novim ekopravilima snaći i stočari, kojima je zadnjih godina sve teže – a i prije dva tjedna apelirali su na državu da im pomogne jer su cijene hrane (sirovine) drastično narasle, a cijene mesa pale. Novi ZPP pun je nepoznanica, a iako svaka država ima obvezu napraviti vlastiti strateški plan koji mora ispunjavati zacrtane zelene ciljeve, važno je već sada davati proizvođačima pune informacije kako će novi ZPP funkcionirati u stvarnosti, upozorava on.
Nedavno su i Austrijanci, koji su sa svakim četvrtim hektarom u ekološkoj proizvodnji lideri EU, izrazili strah da bi usmjerenost cijelog EU na ekološku proizvodnju mogla dovesti do hiperprodukcije skupe ekohrane koju potrošači neće moći kupovati, a trgovci će na svjetskom tržištu nabavljati jeftiniju hranu koju će potrošači kupovati.
– Ne treba ići dalje od Hrvatske, u kojoj i danas potrošači više kupuju jeftino nego skuplje domaće. Hrvatski potrošači na prvo mjesto stavljaju cijenu, a tek na šesto mjesto domaći proizvod. Austrijanci već sada imaju više od 26% ekopovršina i imaju problema s prodajom ekoproizvoda. Zato je važno da se proizvođačima, ali i potrošačima objasni hoće li u budućnosti zbog novog ZPP-a hrana poskupljivati i hoće li postati nedostupna većini potrošača, posebice u zemljama s nižom kupovnom moći – ističe Kuskunović.
Dodaje kako i analiza Smartera, objavljena ovih dana, pokazuje da u osam godina od ulaska u EU Hrvatska nije napravila bog zna kakav iskorak u proizvodnji.
– Najčešća riječ koja se čuje je “pomoć” za razne sektore pa je zaista upitno je li poljoprivreda postala socijalna grana u kojoj se proizvođačima daje da “prežive” i imaju neki dohodak, a sve manje im se daje prostor da proizvode više i da vrijednost proizvodnje hrane raste. Zato se sve teže nose sa svjetskom konkurencijom. Uvjeren sam da će tek kada države objave svoje strateške planove doći do velikih prosvjeda poljoprivrednika diljem EU. Brojni analitičari iz SAD-a već sada tvrde s podsmijehom da EU sve više ima “muzejsku”, a ne konkurentnu i naprednu poljoprivredu – istaknuo je.
Predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir kaže da je ZPP EU vrijedan oko trećine ukupnog proračuna EU 2021. – 2027. i iznosi 387 milijardi eura (474 milijardi dolara) za plaćanja poljoprivrednicima i potporu ruralnom razvoju. Budući da EU poljoprivreda čini 10% emisija stakleničkih plinova EU, 27 država članica i Europski parlament tri su se godine prepirali oko toga što učiniti.
– Otprilike 80% plaćanja ZPP-a ide na 20% korisnika, što znači da veliki vlasnici zemljišta i agroindustrijske tvrtke dobivaju velik dio novca. Osim što se reformom želi usmjeriti više novca na manje farme, novi ZPP zahtijevat će od zemalja da na ekosheme koje štite okoliš potroše 20% plaćanja poljoprivrednicima od 2023. do 2024., a 25% između 2025. i 2027. – objašnjava Petir ističući da će se sva sredstva koja se tako ne potroše morati potrošiti na zelene mjere u drugim područjima.
– Ekosheme bi, na primjer, mogle značiti i obnavljanje močvara da apsorbiraju CO2 ili organsku poljoprivredu – napominje te dodaje kako je Parlament želio udio i od 30%, dok je polazište država članica bilo 20%. Sva plaćanja bila bi vezana za minimalna ekološka pravila, poput poljoprivrednika koji izdvajaju 3% obradivih površina za područja u kojima priroda može napredovati ili rotiraju usjeve godišnje kako bi poboljšali zdravlje tla. No pravila imaju rupe u kojima poljoprivreda nije usklađena s klimatskim ciljevima EU, a u sporazumu nedostaje i jasna definicija “ekosheme” u koju nisu ugrađeni osigurači da novac neće ići u poljoprivredne prakse koje više zagađuju.
– Svaka zemlja mora EK dostaviti plan trošenja svog udjela u ZPP-u na odobrenje do kraja godine. Zemlje EU utvrdit će kako namjeravaju ispuniti devet ciljeva koristeći instrumente ZPP-a, istovremeno odgovarajući na specifične potrebe svojih zemalja, poljoprivrednika i seoske zajednice. Komisija će potom procijeniti ispunjava li taj plan pravno obvezujuće ciljeve EU. To bi moglo uključivati cilj paketa da smanji emisije stakleničkih plinova za 55% s razina iz 1990. do 2030., ali malo je vjerojatno da će uključiti ciljeve koji još nisu pravno obvezujući, poput prepolovljenja upotrebe kemijskih pesticida do 2030. – napominje Petir, prema kojoj bi glavni cilj novog ZPP-a trebao biti da se zaustavi propadanje europskih malih farmi.
Nacrt sporazuma obvezao bi svaku zemlju EU da preraspodijeli najmanje 10% plaćanja poljoprivrednicima na manje farme, što bi zemlje koje su se u pregovorima zalagale za druge metode pravedne raspodjele sredstava mogle izbjeći. Parlament je, naime, neuspješno tražio godišnju granicu za isplatu izravnih plaćanja od 100.000 eura po korisniku, dok je željena referenca na ciljeve Zelenog plana došla samo u obliku uvodne izjave Uredbe o strateškim planovima, a ne članka, što predstavlja puno slabiju osnovu.
– Europski povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski rekao je da ne predviđa situaciju u kojoj bi nacionalni planovi ZPP-a država članica bili odbijeni zbog neuspjeha u usklađivanju sa Zelenim planom – kaže Petir.
Na nedavno održanom webinaru Foruma za budućnost poljoprivrede (FFA) Wojchiechowski je rekao kako je za male farmere izuzetno bitno da se preusmjere na ekoproizvodnju.
– Tako će postati konkurentniji na tržištu, a ispred kvantitete pružiti kvalitetu – istaknuo je uvjeren da je Zeleni plan dobra prilika za zaštitu malih i srednjih proizvođača.
Hrvatska je trenutačno u fazi izrade svog Strateškog plana i provodi konzultacije sa sektorom o njegovu sadržaju. No Petir upozorava kako se u njemu, među ostalim, ne nazire ni model po kojem će resorno ministarstvo sustav potpora učiniti transparentnijim i pravednijim, jer danas manje od 1% poljoprivrednika u Hrvatskoj prima ukupno 77% svih potpora, što nije održivo.
S druge strane, čist okoliš (više od 50% Natura područja), činjenica da smo GMO free zemlja, kao i to da imamo diversificirana gospodarstva, naša su velika prednost i možda i više od onoga što EU novim okolišnim planom želi postići.
Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Zdravko Tušek kaže da je u razdoblju od 2014. do 2020. za mjere okolišne održivosti poljoprivrede i prilagodbu klimatskim promjenama izravno bila namijenjena približno trećina ulaganja iz Programa ruralnog razvoja (PRR), od čega je najveći dio bio usmjeren u agrookolišne i klimatske mjere, ekološki uzgoj, plaćanja područja s prirodnim ograničenjima te potpore za upravljanje rizicima.
– Poljoprivreda je identificirana kao jedan od važnih sektora za ostvarenje ciljeva Europskog zelenog plana, a konkretni doprinos ovoga sektora bit će putem mjera iz Strateškog plana za provedbu ZPP-a. Moguće dodatne aktivnosti proizaći će iz drugih zakonodavnih i planskih dokumenata, od kojih su neki već objavljeni (poput Akcijskog plana EU za ekološku poljoprivredu), a neki će tek biti objavljeni (prije svega paket klimatskih propisa kojima se treba ostvariti cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za 55% do 2030.). Konkretne aktivnosti i obveze na temelju tih dokumenata u ovom trenutku još nisu poznate – tvrdi Tušek te dodaje kako u utvrđivanju nacionalnih obveza treba uzeti u obzir specifične situacije u državama članicama i već ostvareni napredak.
– Istovremeno, s obzirom za prioritet povećanja samodostatnosti u proizvodnji hrane, a koji je sadržan i u programu rada Vlade RH, na sastancima radnih tijela Vijeća EU zastupamo stav da je potrebno pronaći ravnotežu između povećanja okolišne i klimatske ambicije, s jedne strane, te nužnosti unapređenja konkurentnosti poljoprivrednog sektora, s druge. Kako je navedeno i u Europskom zelenom planu, prijelaz na gospodarstvo bez emisija stakleničkih plinova traži velika ulaganja te stoga sustavno upozoravamo kako nije moguće taj financijski teret prebaciti u potpunosti na poljoprivrednike koji su suočeni s nizom drugih problema – dodaje on te napominje kako će Ministarstvo poljoprivrede uložiti napore da se nastavi s mjerama koje su se pokazale učinkovitima za hrvatske poljoprivrednike i za okolišnu ambiciju te osmisliti nove, koji će dodatno poticati poljoprivrednike na zelenu tranziciju svoje proizvodnje, a sve uz zalaganje za maksimalno pojednostavljenje pravila i procedura.
Tušek potvrđuje statistiku prema kojoj je u Hrvatskoj potrošnja pesticida ispod prosjeka EU, da (uz Sloveniju) imamo najveći udio površina u EU na kojima se štite odabrane vrste ili staništa te da smo zabilježili najveći pad u potrošnji gnojiva na razini EU.
– Iz nedavno objavljenog izvješća Europskog revizorskog suda o utjecaju ZPP-a na klimu proizlazi da Hrvatska ostvaruje niže razine emisija stakleničkih plinova od dozvoljenih. Sukladno tome prioritet u idućem razdoblju bit će povećanje konkurentnosti i vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, što su također važne teme iz Europskog zelenog plana i strategije Od polja do stola, a u skladu s ciljevima i aktivnostima iz nacrta Strategije poljoprivrede koja će uskoro biti upućena u proceduru usvajanja – ističe Tušek. U razdoblju od 2023. do 2027. za mjere vezane za okoliš i klimatske promjene u sektoru poljoprivrede RH bit će rezervirano minimalno 35% ukupnih sredstava poljoprivrednog proračuna.
Ljudi nikako da svate da pravila EU je da ukrupni kapital za sitne farmewre i proizvođače nema mesta