Kako dobiti seks u hotelima

Vrhunska hotelska prostitucija, koju niječe svaki hotelski menadžment, zapravo je posao jednostavniji od bilo kojega drugog na svijetu. Recepcionari u dosluhu sa svodnicima vode igru, a šefovi hotela zažmire na jedno oko i dopuštaju ono što zakon zabranjuje. Samo da zadovolje gosta. Jer, gost je uvijek u pravu. Nekoliko hrvatskih recepcionara, neovisno jedan o drugome, pričaju nam istu priču koja se svodi – na jedan telefonski poziv.

Poslovan čovjek, stranac, nakon dana prepuna sastanaka vraća se u poznati zagrebački hotel. Večerao je, popio piće u baru. Sve mu je to novo. Sam u nepoznatu gradu. Nervozan je, još se nije navikao na “život” u hotelu. Mota se u predvorju, nervozno cupka, ne zna kamo bi s rukama, pogledava prema recepciji.

– Kako vam mogu pomoći? – upita ga recepcionar.

– Ništa, ništa – odgovara gost i nećka se: – Ma, zapravo, ima li u blizini kakav noćni klub?

Bingo! Šifra je izgovorena. Nervozni poslovnjak tražio je zabavu, društvo u sobi. Recepcionaru je to bilo jasno od prve sekunde, ali nepisano pravilo posla jest da se ne nudi ništa sve dok gost ne artikulira želju.

– Nažalost nema, ali mogu li vam kako drukčije pomoći – nastavlja recepcionar.



Sve ostalo je legenda: nakon što gost, potiho i diskretno kaže kakvu ženu želi, recepcionar naziva jednog od svodnika iz privatnog telefonskog imenika i “naručuje”. Djevojka, koja se ni po čemu ne razlikuje od bilo koje vršnjakinje, nakon pola sata stiže u hotel. Nema golemih dekoltea, mikrominica ni lakiranih štikli kakve zamišlja svaki muškarac već na spomen prostitutke. Prolazi pokraj recepcije. Ne zaustavlja se, samo zastane sekundu i pogledom “pozdravi” recepcionara. I odlazi prema dizalu. Vraća se nakon sat vremena. Opet isti ritual. Ovaj put s nešto duljim zadržavanjem ispred recepcije. Uvijek na istome mjestu, onome koje nije pokriveno nadzorom. Zaustavljanje i okret prijateljice noći manevar je koji recepcionar čita “gotova sam, dođi na dogovoreno mjesto”.

Tada svoj honorar, otprilike trećinu prostitutkine zarade, dobiva i recepcionar, neizostavna karika u poslu vrhunske hotelske prostitucije. No, novac nikada ne dobije u hotelu. Ovisno o dogovoru, prostitutka ga čeka ispred hotela, i opet pazeći da ne stoji na mjestu koje snimaju videokamere. U sekundi mu preda “honorar” i odlazi. Nema priče, samo tih i brz pozdrav.

Tako to izgleda kad gost hotela s cijelim garnizonom zvjezdica poželi malo razonode. Sve će to poreći svaki hotelski menadžment u Hrvatskoj, ali činjenica jest da je to uobičajena usluga koju hotel ne navodi u ponudi, ali osoblje je odrađuje na razini bilo koje druge usluge.

Službenog cjenika nema. Ali jedan sat ženskoga društva stoji od 150 eura naviše. Recepcionaru, dakle, pripada 50 eura.

– To je neka tarifa. Oko 30 posto zarade. A kako se isplaćuje, to je drugi par rukava. Ispred hotela, nakon svakog klijenta ili jednom u nekoliko dana. Nekada plati makro, a nekada prostitutka. Sve ovisi o dogovoru. Ali nikada se nije dogodilo da recepcionar ne dobije svoj dio kolača – priča nekadašnji recepcionar s bogatim stažem u noćnim smjenama.

Što se tiče djevojaka, nema pravila. Hrvatice i strankinje. Čiste, uredne, s obveznim paketićem kondoma u torbici. Nisu samostalne, rade za svodnika koji se brine za njih, dovozi ih pred hotel i dolazi po njih nakon obavljena posla.

– Makroi nisu nužno muškarci. Sve je više žena. A njihov posao, kada bi se zatajila njihova struka, ne razlikuje se od posla bilo kojeg menadžera: imaju poslovne sastanke. Dolaze u hotel i nude svoje djevojke kao da je riječ o hotelskim šampončićima ili ubrusima. To je pravi marketing – pripovijeda nekadašnja recepcionarka koja je u desetogodišnjoj karijeri radila u nekoliko vrhunskih hotela u Zagrebu. Osim žena, pripovijeda, sve su traženije muške prostitutke. I među muškarcima, i među ženama.

– A frajera je malo. Zato postižu dobru cijenu. Pogotovo oni koji pristaju na homoseksualni odnos. Oni za sat ili sat i pol mogu zaraditi i do 500 eura – kroza smijeh otkriva sugovornica:

– Cijena je takva jer je i klijentela takva. Muškarce naručuju u pravilu stranci.

Hotelska prostitucija cvate od ponedjeljka do četvrtka, kad su hoteli puni poslovnih ljudi. Prostitutke se naručuju od 22 sata nadalje. S gostima do ponoći nikad nema problema, a oni koji cure naručuju oko jedan ili dva ujutro uvijek predstavljaju rizik.

– Tada su velike šanse da je gost pripit ili pijan te da bi se curi u sobi svašta moglo dogoditi – kaže nam recepcionar i kroza smijeh opisuje posve suprotnu situaciju:

– Prostitutka je dobila zadatak tuširati se, a gost je za to vrijeme skakao po krevetu. Nije ju ni taknuo. Za 150 eura.