Samo nekoliko dana uoči Božića 2019., točnije 21. prosinca, osječkog glumca Aleksandra Bogdanovića na zebri je udario terenac čiji je tada 23-godišnji vozač, pobjegao s mjesta nesreće. Bitku za život izgubio je 25. prosinca, a iza njega je ostalo troje djece; iz prvog braka ima kćeri Miju i Unu, a iz drugoga sinčića Iana - Lava. Nesretni glumac vraćao se s odigrane predstave. Za upravljač Branislav Smiljanić (23), sin osječkog policajca, koji je usmrtio 45-godišnjeg Bogdanovića, nije ni smio sjesti jer nikada nije položio vozački ispit, a inače je i prije nesreće bio višestruki prometni recidivist.
Bogdanović je bio istaknuti hrvatski glumac, rođen 1982. godine u Osijeku. Bio je poznat po svom radu u Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek, gdje je ostvario zapažene uloge u brojnim predstavama. Njegov talent i karizma na sceni osigurali su mu status omiljenog među kolegama i publikom.
Na jedinstvenu kaznu od 7,5 godina zatvora osuđen Smiljanić je osuđen u svibnju 2020. Izrečena mu je i tada i zabrana upravljanja motornim vozilima na razdoblje ''pet godina dulje od zatvorske kazne''. Sutkinja Vlasta Šimenić Kovač istaknula je tada kako nije bilo sporno da se nesreća dogodila onako kako je to opisano u optužnici i da se odvezao s mjesta nesreće.
"Dakle, upravljao je bez položenog vozačkog ispita, nema dvojbe o tome. Ne može nitko upravljati bez položenog vozačkog ispita jer tako stječe potrebno znanje i iskustvo. Osim toga, kretao se brzinom većom od dopuštene, dakle 64 km/h na mjestu gdje je ograničenje 50. Isto tako, bio je dužan posebnu pažnju obratiti na pješake na tom mjestu, gdje je i trepteće svjetlo, što on zna jer je iz Osijeka. Iako je obrana pokušavala uvjeriti sud da pješak nije obratio dovoljnu pažnju pri prelasku ceste, to ne može okrivljenika ekskulpirati'', objasnila je s, podsjećajući još jednom na to da je vozio bez vozačke.
Pri izricanju kazne, kao olakotna okolnost uračunata je činjenica da je sve priznao, plakao je, korektno se držao i ispričao se obitelji žrtve, kao i njegova mladost. No otegotna je kriminalna količina, odnosno njegova upornost jer je već dva puta prekršajno kažnjavan – jednom u kolovozu 2017. zbog izazivanja prometne nesreće s lakše ozlijeđenim osobama te ponovno u siječnju 2019. zbog vožnje bez dozvole.
Inače, za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom predviđena je kazna od 3 do 15 godina zatvora, a za nepružanje pomoći do tri godine. Smiljanić je naime, dobio 6 godina i 9 mjeseci za izazivanje nesreće te još jednu godinu za bijeg, što čini jedinstvenu kaznu od 7 godina i šest mjeseci. Obitelj je tada bila izuzetno nezadovoljna izrečenom sankcijom.
''Taj dečko napravio je sve da dobije maksimalnu kaznu – vožnja bez vozačke dozvole, upravljanje automobilima četiri godine, prekoračenje brzine, ubojstvo u suprotnom traku ceste. Ne znam što bi još netko morao napraviti da dobije maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora. Ja se s ovom kaznom apsolutno neću složiti, s obzirom na to da smo mi kažnjeni za cijeli život. Svi skupa smo kažnjeni da budemo bez njega cijeli život, ovo nije maksimalna kazna koju Branislav Smiljanić treba dobiti i ovo nije dobra poruka mladim ljudima koji voze ovakve brze aute, na ovakav način, bez vozačkih dozvola'', rekla je svojedobno shrvana Sena Krupić, Bogdanovićeva supruga.
Vrhovni sud je 2021. potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku.Najviši sud, koji je u priopćenju naveo samo inicijale optuženika, podsjetio je da je Smiljaniću u kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se i dalje nalazi te da mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.
Vrhovni sud je istaknuo da je optuženik osuđen jer je bez potrebnog znanja, vještine i vozačke dozvole upravljao osobnim vozilom brzinom većom od dopuštene te da brzinu nije smanjio ni dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem je udario pješaka koji je prelazio pješački prijelaz.
Iste godine sudilo se i Magdaleni Skrozi, Smiljanićevoj zaručnici, zbog nepružanja pomoći Bogdanoviću nakon prometne nesreće. Ona je tada sjedila na mjestu suvozača, a na Općinskom sudu u Osijeku ustvrdila je kako se ne osjeća krivom, a u istrazi se, pak, branila šutnjom.
Djete cajkana