Kako je Izrael izgubio rat

Premda se izraelska vojska, koja slovi kao najmoćnija na Bliskom istoku, u ratu protiv Hezbollaha koristila svim raspoloživim oružjem, brojni analitičari smatraju da je prvi put od osnutka izraelske države izišla iz rata kao gubitnik. Naime, u ratu koji je trajao 33 dana Izrael nije ostvario niti jedan od ciljeva radi kojih je pokrenuo vojnu akciju. No Izraelce najviše pogađa to što je njihovu vojsku, koja je u prošlim ratovima porazila sve arapske vojske, pobijedila skupina muslimanskih fanatika.

Napad svom žestinom
Poznato je da je izraelska vojska 12. srpnja, nakon što im je Hezbollah oteo dvojicu vojnika, u akciju krenula odmah i svom žestinom. Zrakoplovi i ratni brodovi već u prvim naletima sravnili su za zemljom glavni stožer Hezbollaha, dom njegova tajnika, šeika Hassana Nasrallaha, te sve objekte kojima se služila ta ogranizacija, od zgrade TV-a, do kulturnih, vjerskih i zdravstvenih ustanova.

Izraelska vlada imala je sve preduvjete da porazi i uništi Hezbollah. Osim suvremenog oružja i potpore SAD-a, zeleno svjetlo za akciju dale su i mnoge druge zapadne pa čak i neke arapske zemlje. Naime, Hezbollah, koji je s vremenom ideološki i politički osnažio, opasnost je za cijelu regiju, pa i za sam Libanon. Izraelski premijer Olmert proglasio je 12. srpnja otvoreni rat protiv Hezbollaha nazvavši vojnu operaciju "Vrelom kišom". Ciljevi operacije bili su oslobađanje dvojice otetih vojnika te potpuno uništenje Hezbollaha.

U prvih pet dana rata izraelska vojska zaista je uništila infrastrukturu Hezbollaha te slavila konačni poraz te organizacije. Međutim, baš u to vrijeme glavni tajnik Hezbollaha Hassan Nasrallah pozvao je preko malih ekrana svoje pristaše da se svim raspoloživim sredstvima odupru izraelskoj vojsci. Istodobno su Hezbollahovi projektili kratkog i velikog dometa počeli padati po sjeveru Izraela, a nedugo potom uništen je i izraelski ratni brod usidren u blizini beirutske obale. Od tada su stvari za Izrael krenule neočekivanim smjerom.

Naime, nakon prvotnog šoka, Hezbollah je preuzeo inicijativu i, dok su izraelske granate padale po cijelom teritoriju Libanona, na sjever Izraela svakodnevno ispaljivao više od 250 projektila. To je pokrenulo veliki val izbjeglica (100.000), koje su krenule prema Jeruzalemu i Tel Avivu. Ne bi li spriječio raketiranje sjevera Izraela, politički vrh predložio je pokretanje nove kopnene operacije radi okupacije juga Libanona, sve do zapadne obale rijeke Litani, ili 20 km unutar teritorija Libanona.

Izraelski padobranci i specijalne jedinice u brigadi Gulani operaciju su započeli na tri fronte, u mjestima Maruon Alras, Aitarun i Bint Jubiel. Međutim, baš tu doživjeli su veliko iznenađenje. Odmah nakon ulaska na libanonski teritorij gerilci Hezbollaha uništili su im pet najmodernijih tenkova, generacije IV, te ubili devet, a ranili 50-ak vojnika.

Veliki gubici
Borba koja je na tim područjima trajala tjedan dana izraelskoj je vojsci donijela velike gubitke u ljudstvu i tehnici te ju je vratila na početnu točku. Potom su uslijedili još jači zračni i topnički udari po tim područjima. Izraelci su u akciju krenuli s više od 40 tisuća vojnika, uz snažnu potporu zrakoplova i helikoptera, te su se uz žestoku borbu s gerilcima Hezbollaha uspjeli probiti na nekoliko mjesta u libanonskom teritoriju.

Ipak, najteži udar izraelska je vojska pretrpjela u dolini Hujeir, u blizini grada Kihama, poznatoj kao Dolina smrti, i u pograničnom selu Aita Al Shab, gdje su ostali bez 50-ak vojnika i 37 tenkova. Borci Hezbollaha u tim su se borbama koristili najubojitijim oružjem ruske proizvodnje, koje su Rusi prodavali Siriji. Planirani dolazak do rijeke Litani izraelskoj vojsci odjednom je postala nemoguća misija.

UN-ova rezolucija 1707, koja poziva zaraćene strane na prekid vatre i povlačenje izraelskih snaga izvan granica Libanona te raspoređivanje libanonske vojske uz međunarodne snage na jugu Libanona, sigurno je u ovoj neočekivanoj situaciji na bojištu bila jedini izlaz za Izrael.

 Izraelski mediji svoju su vojsku prikazali kao gubitnike jer nijedan cilj nije ostvarila: nije uništila Hezbollah niti ga je potjerala iza obale rijeke Litani, a nije oslobodila ni dvojicu otetih vojnika. Kao glavnog krivca Izraelci spominju svoju obavještajnu službu Mosad, koja je unatoč reputaciji najmoćnije službe na svijetu, previdjela suvremeno oružje kojim se koristi Hezbollah. Možda je još jedina utjeha Izraelu protestna nota upućena Rusima zbog naoružavanja Hezbollaha.

I dok se međunarodne snage pripremaju za dolazak i raspoređivanje u Libanonu, zaraćene strane pripremaju se za novu rundu rata.