Kako je Njemačka riješila problem koji muči veći dio Europe, pa i Hrvatsku

Demografski problemi, pad nataliteta i iseljavanje mladog stanovništva teme su s kojima muku muči velik broj europskih zemalja. No za razliku od Hrvatske, u kojoj iz tjedna u tjedan slušamo poražavajuće podatke o konstantnim gubicima najpotentnijeg korpusa stanovništva, u Njemačkoj je, prema posljednjim podacima, pronatalitetna politika ipak urodila plodom. Naravno, i uz pomoć velikog priljeva useljenika koji dolaze većinom iz država s tradicionalno većim brojem djece.

Ključan rodiljski dopust

Njemački savezni zavod za statistiku objavio je tako podatke da je u Njemačkoj 2016. rođeno gotovo 800.000 djece, sedam posto više nego 2015. Broj djece po jednoj ženi povećao se na 1,59 (2016. iznosio je 1,5) i najviši je u posljednje 43 godine.

Kako su u tome uspjeli, pitamo dr. Nenada Pokosa, demografa s Instituta “Ivo Pilar” u Zagrebu.

– Za razliku od najrazvijenijih europskih zemalja koje imaju i najviši fertilitet, poput Francuske, Švedske, Irske, Danske i Norveške, Njemačka je donedavno ulazila u skupinu zemalja s niskim fertilitetom – kaže Pokos. Tome je glavni razlog povijesno opterećenje zbog kojeg Njemačka desetljećima nije mogla svojim javnim politikama provoditi mjere koje bi pomagale obiteljima u usklađivanju obiteljskog života i plaćenog rada. Stoga su žene u Njemačkoj nakon poroda u velikoj mjeri morale privremeno napustiti posao jer samo novčani poticaji nisu bili dovoljni.

– Totalna stopa fertiliteta (prosječan broj djece po ženi u fertilnoj dobi), u Njemačkoj je još 2000. bila među najmanjima u današnjim članicama EU te je iznosila samo 1,38. Međutim, nakon 2010. (kada je iznosila 1,39), ta je stopa počela naglo rasti te se posljednje godine kreće između 1,5 i 1,6. Posljednjih godina Njemačka pripada skupini zemalja koje izdvajaju najviše novca za obiteljske i dječje naknade te je prema podacima Eurostata za 2015. izdvajala 1177 eura po stanovniku, a više od nje iste su godine izdvajale samo Danska, Švedska i Finska. Slična je situacija i prema izdvajanju ukupnog BDP-a 2015. kada su za djecu i obitelj najviše izdvajale Danska i Švedska (3,5%, odnosno 3,3% ukupnog BDP-a), dok je odmah iza tih država bila Njemačka (zajedno s Finskom) s 3,2% ukupnog BDP-a – objašnjava dr. Pokos. Dodaje i da, za razliku od Njemačke, Hrvatska još uvijek ne poduzima dovoljno aktivnosti i mjera da bi se ublažio trend demografske destrukcije. Naime, samo od posljednjeg popisa stanovništva 2011. pa do danas Hrvatska je prirodnim putem izgubila više od 90 tisuća stanovnika, dok je negativna migracijska bilanca veća od 200 tisuća stanovnika. Stoga je nužno napokon donijeti strategiju demografske revitalizacije ili sveobuhvatne mjere obiteljske politike za zaustavljanje tog strmoglavog pada.

Njemački analitičari veliku važnost pridaju ulaganjima u dječje vrtiće i jaslice te u povećanje rodiljskog, odnosno roditeljskog dohotka i njegovo omogućavanje za oba roditelja. Deutsche Welle tako navodi da je u posljednjih deset godina njemačka vlada donijela mjere s ciljem poticanja povećanja nataliteta. U njih spada i isplata dvije trećine mjesečnog osobnog dohotka za roditelja koji u prvoj godini djetetova života odluči ostati kod kuće. Zapravo, oba roditelja imaju pravo na 14 mjeseci rodiljskog, odnosno roditeljskog dopusta ukupno, ali jedan smije izbivati najviše 12 mjeseci. Moguće je, recimo, da oba roditelja imaju plaćen dopust po sedam mjeseci.

Roditelji imaju i pravo da s djetetom budu prve tri godine njegova života, s tim da druge dvije godine odsutnosti nisu plaćene. Osim toga, zakonom se jamči mjesto u jaslicama za dijete kada napuni godinu dana. Broj mjesta povećao se u nekim regijama, ali to je još uvijek problem u gusto naseljenim područjima.

Naravno, kao i na svim drugim područjima, tako i kada je riječ o demografskim temama uvijek postoje različita mišljenja pa se tako dio stručnjaka ne slaže s tezom da su vladine mjere ključne za porast broja novorođene djece navodeći da je slična situacija i u susjednim državama čije se potpore i poticaji razlikuju od onih koje je odredila vlada kancelarke Angele Merkel. Drugi pak kao ključnu stvar koja koči rast nataliteta ističu tržište rada.

– U ovoj se zemlji na rađanje djece uglavnom gleda kao na nešto što uništava karijeru žena. Zakonske odredbe koje su omogućile da žene odgajaju djecu uz skraćeno radno vrijeme bile su dobrodošla promjena, ali kritičari zamjeraju da je tržište rada ostalo vrlo rigidno. Mnoge tvrtke još uvijek odbijaju dopustiti zaposlenima da rade od kuće ili sa skraćenim radnim vremenom.

Gospodarstvo će profitirati samo ako više poslodavaca promijeni stav i postane naklonjenije obitelji – objasnila je za Deutsche Welle Livia Olah, koja predaje demografiju na sveučilištu u Stockholmu. Olah je dodala da postoji mnogo vrsta poslova koji se mogu raditi od kuće ili s fleksibilnim radnim vremenom i nema razloga da Njemačka ostane privržena rigidnim strukturama.

Izgleda da su njemački zakonodavci i poslušali određeni dio kritika pa je upravo iz švedskog modela, koji uz francuski slovi za jedan od najboljih pronatalitetnih programa u svijetu, preuzet element rodiljskog, tj. roditeljskog dopusta koji se pokazao vrlo važnim. Za vrijeme starog modela majke su obično bile te koje su se brinule o djeci kod kuće, često i zbog toga što su ionako manje zarađivale. Sada roditelji imaju pravo na dvije trećine plaće kada su na rodiljskom, tj. roditeljskom dopustu.

Veći broj jaslica i vrtića

Takav sustav omogućava roditeljima da budu fleksibilni u planiranju života po rođenju djeteta. Od Francuza su, koji imaju najveću stopu nataliteta u Europi, Nijemci preuzeli institucionalni model zbrinjavanja djece nakon poroda, odnosno smještaj u jaslicama i vrtićima.

– U Njemačkoj nije postojao dobro razrađen način zbrinjavanja djece, u mnogim regijama nije bilo dovoljno mjesta u jaslicama i to se sada mijenja – objasnio je Sebastian Klüsener, demograf s Instituta “Max Planck”.

Usporedbe radi, situacija u Francuskoj pokazuje koliko je predškolski odgoj važan faktor za stopu nataliteta. Francuska uz najvišu stopu nataliteta u Europi istodobno ima bitno kraći rodiljski dopust u odnosu na Njemačku, ali i druge države – samo šest tjedana prije i deset tjedana poslije poroda. U Francuskoj je politika više fokusirana na institucionalnu brigu o djeci i nije neobično da roditelji svoje dijete ostavljaju u jaslicama samo nekoliko mjeseci nakon rođenja.