Kako je pet agenata PNUSKOK-a prošlo SOA-inu provjeru?

Uhićenje petero agenata PNUSKOK-a u sklopu istrage USKOK-a o curenju povjerljivih informacija iz istraga o gospodarskim aferama izniman je događaj koji je zasluživao barem priopćenje USKOK-a, ako ne i zajedničku konferenciju za novinare čelnika PNUSKOK-a i USKOK-a. Pa bi neupućena javnost dobila barem neke odgovore na niz pitanja koja uhićenja otvaraju. Umjesto toga, o jednoj od najznačajnijih akcija u kojoj su, kako se neslužbeno tvrdi, otkrivene krtice u sustavu koji se treba boriti protiv organiziranog kriminala, javnost doznaje samo informacije koje su, kakvog li apsurda, također procurile iz sustava.

PNUSKOK čiste ruke

Dok god sustav tako funkcionira, uvijek će biti onih koji će zaključiti da je i njima, iz manje ili više (ne)poštenih razloga, dopušteno odavanje povjerljivih informacija. Petero djelatnika PNUSKOK-a ne mogu se tretirati kao izolirani problem, iznimka ili slučajnost, već kao teški problem sustava. Neinformirani postavljaju i pitanje objektivne odgovornosti. Ali, taj problem je, što god tko mislio, očito kvalitetnim kadrovskim promjenama u svibnju i potkraj lipnja riješio ministar Ranko Ostojić postavljanjem Marija Bertine i Vlade Dominića za ravnatelje PNUSKOK-a i policije.

Uhićenje sabotera istrage, dobiju li optužbe pravnu formu i prođu li sudsku kontrolu – a prvu su prošle, jer su sumnje očito dovoljno utemeljene da je sudac istrage svima odredio jednomjesečni pritvor – treba tretirati kao strašan uspjeh, “čiste ruke”. Ali, isto tako i ozbiljan razlog za propitivanje rada Sigurnosno-obavještajne agencije. Jer, svi osumnjičenici prošli su strogu sigurnosnu provjeru rezultat koje je trebao biti svojevrsni psihoprofil svakog kandidata za djelatnika PNUSKOK-a. Ta provjera, koja uključuje izliste telefona, prisluškivanje, razgovor s obitelji, rođacima, susjedima i poslovnim kolegama trebala je otkriti mane kandidata zbog kojih ne dolazi u obzir da budu u dodiru s “top secret” informacijama koje u rukama labilnih osoba mogu izazvati ogromnu štetu. Nije ni SOA svemoguća, ali pet promašaja u procjeni za takva mjesta ipak je previše.

Odavanje informacija iz tajnih istraga o organiziranom kriminalu može izazvati milijunske štete, ali i onu neprocjenjivu ako pravodobno informirani kriminalci uspiju nekažnjeno “oprati” svoja nedjela. Pitanje je kakve je posljedice i u kojim slučajevima izazvalo navodno sabotiranje uskočkih istraga. Zasad se neslužbeno spominju istrage u HAC-u, potkrijepljene sumnjama sindikalista Mijata Stanića, ali i niz navodnih istraga protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Koincidencija s HDZ-om

Potonji slučaj, ako je to točno, iznimno je intrigantan jer se po tko zna koji put aktualiziraju istrage protiv Bandića, osobito afera Krašograd, i ovaj put uoči izbora.

Posljednje parlamentarne izbore obilježila je koincidentna istraga u slučaju Fimi medije i podizanje optužnice protiv HDZ-a uoči izbora, pa je, po ocjeni nekih analitičara, to na neki način i presudilo izbore. Neslužbena tumačenja iz DORH-a i USKOK-a bila su da su procesni rokovi određivali njihovo postupanje. Nije valjda da ćemo opet svjedočiti koincidenciji da procesne radnje USKOK-a prate lokalne izbore!? Treba sve učiniti da se takav razvoj događaja spriječi pa i pod cijenu da nam se u Zagrebu ponovi slučaj Čačić, jer tko bi i ovaj put povjerovao da je to slučajno?

>>Za tajnu službu radi 1000 agenata, a doušnike traže svuda oko nas